Ovog ljeta, posebno u prvoj polovici srpnja kada je značajno oživio promet putnika u odnosu na razdoblje zatvorenosti kolodvora od sredine ožujka do sredine lipnja, broj linija je prepolovljen a zabilježeno je čak 12 puta manje putnika. Točnije, tek 8,2 posto putnika u odnosu na prošli srpanj! Zahvaljujući pristojnom prometu u siječnju i veljači, situacija je tek nešto bolja u prvih šest mjeseci: lani je prodano 61.638 karata a ove godine samo 11.570 ili tek 18,8 posto!
Kako je voziti u sjeni opasnost COVID- a možda najbolje ocrtavaju vozači Zoran Primorac i Damir Bacelj riječkog Autotransa:
- Parafrazirat ću Dubrovčane koji kažu da nema ni kučka u odnosu na lani! Dodajemo samo da se u autobusu strogo pridržavamo svih propisanih mjera, a sredstva za dezinfekciju su svima dostupna a vozilo redovito i temeljito dezinficiramo prije i poslije vožnje. Lani smo imali četiri autobusa dnevno i svaki s 90 posto popunjenih sjedala, a ove godine samo jedan s malim brojem putnika. Pad je ogroman- kažu simpatični Riječani.
Bez "preskakanja" putnika
Kolodvor koji je otvoren svibnja 2005. ne pamti ovako loš promet. Zapadni dio je bio uvijek pun mladeži koja je, često u vrećama za spavanje, čekala autobus za odlazak kući. Ovaj put zatičemo samo Splićanku Sani Šihić:- Od jučer u 14 sati muž i ja smo do zore jedrili da bi jedrilicu ostavili na vezu ACI marine u Komolcu. Sad se vraćamo doma, ali vaš grad nismo ovaj put stigli ni vidjeti. Vidim da je autobus poluprazan, ali nas je ugodno iznenadilo mnogo plovila koje smo sreli ploveći iz Splita.
Razgovor prekidamo zbog dolaska autobusa iz Zagreba. Šušur "miješanja" odlazećih i dolazećih putnika samo na trenutak podsjeća na lanjske gužve. Putnica iz Zagreba je i Mariza Jukić.
Nosi veliku mapu i potvrđuje naše sumnje:- Da, vraćam se s prijamnog ispita na Akademiji likovnih umjetnosti. Nosila sam 50 radova i svoj pribor. Nije to lako tegliti do metropole. Bilo je stresno, umorna sam i pospana, ali sretna: primljena sam- priča buduća brucošica odjela Novi mediji. Susrećemo i staru poznanicu, umirovljenicu Nevenku Matić koja je 45 godina radila na šalteru kolodvora.
Još se živo sjeća da se još lani preko putnika moralo doslovce preskakati. I oni koji su se ljutili sad žale za tim danima. Pa i ja gledam i ne vjerujem. Tužno! I kad je bio rat bilo je putnika i tješili smo se: rat je samo ovdje. No, korona je sada svugdje- kaže Nevenka, a vozač "Samoborčeka" Željko Horvat dodaje:- Vozač sam 35 godina i za razliku od rata sad samo što granate ne padaju, a neprijatelja jednako ne vidimo! Da je dobro- nije i ne znamo kad će ponovno biti dobro. S autobusom smo dovezli 20 putnika i ni jednog stranca, a ranije ih nije nikad bilo manje od deset! Uz popunjenost sjedišta do 50 posto cijene su nam ostale iste. Tko zna kako ćemo preživjeti!?
How to get to Montenegro
I na šalteru Informacija doznajemo da je najviše stranaca upravo danas! Neslužbeno, kažu nam da je lani bilo dnevno pet autobusa za Sarajevo i šest za Mostar, a ovog ljeta samo jedan za Sarajevo i dva za Mostar- ali tjedno! Posljednjih desetak dana se osjeća dolazak više turista! Ćakulu prekida stranac koji, kao da je pao s Marsa, pita "How to get to Montenegro" (kako do Crne Gore)?! Teško je opisati njegovu nevjericu kad je čuo da je to u korona-uvjetima nemoguće.
Dok on odlazi samo njemu znanom ciulju, susrećemo Mariu i Goergiusa Galanopouloua, Grke koji su preko Ljubljane i Zagreba autobusom došli u naš grad te poslije tri opuštena dana odmora i obilaska muzeja bez gužvi, posebno War museuma gdje su upoznali kako je u gradu bilo tijekom rata, te se puni impresija vraćaju u Zagreb.
U Zagreb će i sestre, gimnazijalka Anamarija te budući hotelijer Viktorija Sučić.
Blizanke (16) su provele tjedan odmora kod tete Milke na Zvekovici. Pričljivija Anamarija kaže da su se kupali u Kuparima, Cavtatu i na Prevlaci te da im u društvu rođaka nije falilo noćnog provoda, dok samozatajna Viktorija dodaje da je "bilo baš lijepo šetati bez gužvi".
-Ponovno sam, već peti put odmor provela na otoku Mljetu. Volim šetati i planinariti i ponovno sam obišla skrovite uvale. Planinareći sam "nabasala" na Ivicu Kostelića s obitelji. Nešto turista iz Italije, Slovačke i Njemačke ima i nisu mi nedostajali, ali bi bilo bolje da ih je više zbog otočana koji od njih žive. Apartmani i sobe se postupno pune, ali su cijene i dalje visoke: uporno ne smanjuju cijene ali mislim da će ih po 190 eura dnevno teško popuniti. No, možda uspiju- opušteno priča ekonomistica Gordana Jurinić koja na klupi čeka polazak autobusa za Jastrebarsko.
Skandinavci oduševljeni
Istim će autobusom i medicinska sesstra Anđela Tošić u Metković. Uz rad u bolnici, studira sestrinstvo i prije ulaska u autobus uspijeva reći tek da zbog opsega posla u koronakrizi kući stigne otiući tek jednom u dva mjeseca!
Socijalni radnici, Šveđanka Viveka Ornejaro i Norvežanin Hans Nordbrond u Dubrovnik su stigli preko Splita, Brača i Makarske a slijedeće odredište im je Hvar. Kažu da imaju dva tjedna aktivnog odmora u Hrvatskoj koja je opreznija od Švedske i oduševljeni su pridržavanjem propisa. Došli su unatoč čestim promjenama propisa i preporukama Vlada svojih zemalja i nisu se pokajali, a nije ni Francuz Laurent Marey koji je proveo dvet dana obilazeći na Lokrum, Grad i muzeje, bio je na Srđu i već putuje ka Zadru.
Kolumbijac Federico Rojas je stigao avionom iz Milana i na kolodvoru čeka shtutle do Čilipa. Grad i okolicu je dobro upoznao sa svojom djevojkom koja ostaje još jedan dan. Najviše žali što će po doalsku kući morati u izolaciju14 dana.
Rijetki uzmu i sendvič
S mnogo posla se ne mogu pohvaliti taksisti ni vlasnik kolodvorskog kafića Bus Irnes Ožegović koji tvrdi da ima tek trećinu lanjskog posla, a gosti dok čekaju autobus naručuju samo jednu kavu:
- Rijetki uzmu i sendvič! Atmosfera je nekako napeta i gosti su bez osmjeha na licu, možda i zbog manje platežne moći?
Preživjet ću, no koliko imam posla govori i podatak da čekam djelatnike Porezne uprave da potvrde da zbog isteka roka moram otpisati, odnosno baciti dvije gajbe piva i jednu sokova- kaže Ožegović, dok taksist Ejub Čustović tvrdi da dnevno, za deset sati posla nemaju više od jedne vožnje:
- Lani je bilo bolje jer je bilo kruzera, a sada jedva zaradimo za popiti kavu! Teško će se preživjeti ali ako sam cijeli život ulagao u školovanje djece, mogu nam pomoći da preživimo dolazeću zimu- kalkulira naš sugovornik.