Uvala Lapad pored Straduna popularno je mjesto gdje Dubrovčani tijekom dana ispijaju svoje kave, ali čim padne mrak, od velike brojnosti, ostane tek šačica. Zna to najbolje bar manager u Sunset Beachu Dubrovnik Teo Bagoje.
- Svakog lijepog dana, posebno tijekom vikenda, kod nas stvarno ima dosta ljudi. Gosti pretežito sjede vanka, a taraca je osunčana sve dok ne padne mrak. Privlači ih i činjenica da imamo prostor gdje se djeca mogu igrati bez opasnosti od automobila, a malo je takvih mjesta u Dubrovniku. Također, imamo besplatan parking, što dodatno privlači jako puno ljudi. Zatvaramo u 19 sati, kad padne mrak bude tu i tamo koji prolaznik i to je to, zato smo i smanjili radno vrijeme. U devetom i desetom mjesecu skoro nitko nije bio od stranca dok je lanjskih godina deseti mjesec bio skoro kao osmi! Sad 99 posto gostiju čine domaći, objašnjava bar manager.
Tijekom predvečerja u Lapadu se može čuti i glazba, što naizgled vraća neke natruhe normalnosti.
- Petkom popodne, točnije od 15 do 18 sati, imamo glazbu uživo vanka. Čuje se glazba pa ljudi vole tu sjesti, malo smo oživjeli ovaj dio grada. Kako je krenula situacija s Covidom, ljudima, kad čuju glazbu, kao da im to budi neku pozitivu, nešto se događa. Imamo veliku taracu pa imamo mjesta za dosta stolova, držimo razmak radi situacije oko korone i sigurni smo po tom pitanju, a kolega i ja vodimo računa o tome da se svi pridržavaju epidemioloških pravila. Zasad nismo imali nikakvih problema, tu je dezinficijens, nitko ne smije unutra bez maske, dijelimo ih na ulazu za one koji idu u zahod, baš pazimo na propise, ističe sugovornik.
Ne boje se zime u Sunset Beachu.
- Svatko voli obući jaketu i doći popiti kavu. Dok sunce grije, nije hladno, barem u ovom našem podneblju. Zima je kao i svaka zima, tijekom dana imamo posla, zatvaramo ranije, radimo i dostavu, a imamo i dnevne marende, govori Bagoje.
Znao je ovaj dio grada živnuti navečer i zbog pirova, a bilo je svadbenih svečanosti i na Sunset Beachu.
- Puno ljudi odustaje od organiziranja svadbi. Na ulazu se mjeri tjelesna temperatura, uzimamo podatke, radimo sve što propisuje Stožer i HZJZ. Tako svaki dan mjerimo tjelesnu temperaturu i našim zaposlenicima, čim dođu na smjenu. Na početku je bila nepoznanica, ali uspjeli smo se prilagoditi na novi način rada. Imali smo nekoliko svadbi kad je bilo dopušteno okupljanje od maksimalno 50 ljudi, a sad je brojka smanjena, upute su strože, uspoređuje Bagoje.
Kako su u Lapadu utihnule svadbe, tako u večernjim satima utihne većina kafića, zalazak sunca uglavnom isprazni stolice i stolove, tu i tamo ostane nešto ljudi, poneka grupica hrabrih koja prkosi hladnoći.
I dok Uvala Lapad pulsira danju, Ulica Iva Vojnovića u večernjim satima postaje magnet za izlaske mladih. Konobar Maro Tomašević iz City Cafea 'na Vojnoviću', kako Dubrovčani odmila zovu svoju najdulju ulicu, ponajbolje poznaje atmosferu.
- Preko tjedna se nešto događa, a vikendi - kako koji. Što se tiče posla, kroz dan ima gostiju. Dolaze većinom domaći. Gosti sjede više vanka nego unutra, a stolovi su odvojeni, uvijek se može sjesti unutra. Propisi su tu takvi kakvi jesu, svi ih se pridržavaju. Kroz dan ima života na Vojnoviću, ali što se tiče večeri - tko dođe, dobro je došao! Vidjet ćemo što će biti u nadolazećim danima, veli konobar.
A na pitanje kako se sam navikao na nove mjere, posebno nošenje maske, odgovara:
- Od 11. svibnja sam svakoga dana pod maskom, tako da mi je više svejedno, tu se nemamo što lagat'!
U Gradu u večernjim satima ulice, posebno one sporedne i manje koje su inače ljeti 'zatrpane' stolovima, sad bivaju prepuštene dominantnim stanovnicama Grada – mačkama. Ruku na srce, na Stradunu se dade vidjeti čeljadi, ali za stolovima koji još uvijek stoje vanka uglavnom nema tko sjesti, stolice zjape prazne. Na Prijekome, ulici koja ide paralelno sa Stradunom i koja ljeti, posebno noću, postaje puna, sad je pusta. Pustoši se opire kafić Buzz, omiljeno okupljalište mladih. Na ulazu, ususret gostima pa i novinarima, ide Maro Bogdanović koji odmah naglašava kako posla nema onoliko koliko je bilo prije, ali se ipak radi.
- Ok je, nije baš da uopće nema posla, ima tih kava ujutro jer dolaze ljudi koji rade po Gradu, koji su navikli dolaziti, ali uglavnom vanka sjede, više nije ta gužva unutra jer mali smo kafić pa je sve bazirano na taraci. Popodne bude slabo posla, a navečer - sve ovisno od dana, nije više subota i nedjelja toliko aktualna, preko tjedna se posao rasporedi, priča Maro.
Manjak posjećenosti Maro povezuje s još jednom činjenicom.
- Nema 'evenata', ništa se ne događa, nema neke žive muzike i to se lagano gubi. Možda ljudi više šetaju ili izlaze na druga mjesta, ne znam, ali uglavnom nema više onih izlazaka da se navečer popije malo, ljudi dođu na piće, dva i to je to, ide se dalje. Jer, nema koncerata, izložbi, a i kad imaš u kazalištu neku predstavu opet je to minimum ljudi. Ne može se ništa mjeriti s onim otprije. Sve je nekako stalo, ljudi se naravno boje, svi se bojimo - i mi koji radimo tu, kad čuješ da se zarazio taj i taj, zapitaš se je li slučajno bio tu ili nije, ali situacija je takva kakva jest. Trebamo se malo strpjeti, smireno će Maro.
Na Stradunu se među prolaznicima ipak još mogu čuti strani jezici.
- Bude stranaca, baš pričam s njima. Imam neke Amerikance koji su tu već 'lokalni': ujutro su na kavi, popodne na pivi pa pričamo s njima. Uglavnom su došli zato što im je dosta opuštenije, smirenije i ljepše u Hrvatskoj. Neki su tu već dva mjeseca, neki mjesec dana. Imamo jednog gosta Amerikanca koji inače živi i radi u Londonu tri mjeseca pa tri mjeseca ide negdje drugo. Radi putem laptopa, 4-5 sati je na poslu, ostalo vrijeme je slobodan. Trenutačno mu to paše jer su mu super cijene, što se tiče smještaja u Hrvatskoj. Strancima je općenito zanimljivo što imaju lijepo vrijeme u ovo doba godine, to ih privlači, otkriva Maro koji još ima iskustva sa furestima:
- Neki dan su bili Meksikanci koji nisu mogli ići u Grčku pa su stali tu. Uzeli su još dodatnih pet dana i rekli da im je to zadnje putovanje u sljedeće četiri godine. Tu je bio i mladi francuski par iz Barcelone, rekli su da će stajati u Lijepoj našoj dva mjeseca i da idu po cijeloj Hrvatskoj. Krenuli su od Dubrovnika dalje. Kažu da su proučili Hrvatsku i da su vidjeli da im je 'ok' situacija, da nema represije jer je u Španjolskoj grozno. A, skontali su i lijepo vrijeme, niže cijene. Sviđa im se što je mali grad, posebno jer ga sad onakav kakvog ne možeš vidjeti ljeti, onakav kakav jest, vidiš kako to sve funkcionira, priča domaćin iz Buzza.
Nedavno je jedne subote bila tematska večer – puštana je glazba bendova iz 80-ih, a prigodno je otvorena i mala izložba fotografija glazbenih sastava iz tog razdoblja autora Vedrana Levija. Sjeća se Maro kako je te večeri bilo ljudi, ali:
- Bilo nas je strah to previše oglasiti kako ne bi bilo puno ljudi i kako ne bi došlo do eventualnih problema ili kako se, ne daj Bože, nešto ne bi dogodilo! To smo objavili taj dan, tko je vidio, došao je i to je bilo to. Ljudima toga fali, nešto se događa. Ali ipak je taraca glavna. Bez obzira na vrijeme, ljudi žele sjediti vanka. Vidio sam to kad je bila kiša ovih par dana, tendu bi razvukli, ljudi se osjećaju sigurno jer su na zraku. Naravno, otvorili smo sva vrata, pokušavamo držati prozračnost i u samom prostoru, kazuje Maro.
Uočio je još jedan detalj.
- Ljudi poštuju epidemiološke mjere, pazi se, ali nema starijih ljudi. Ona starija ekipa koja bi dolazila na kave, prorijedila se. Prevladavaju učenici i studenti i ljudi koji rade po Gradu, navodi Maro ne gubeći nadu da će se i ova situacija jednog dana promijeniti nabolje.
Dubrovačka zima ionako desetkuje broj posjetitelja i uvelike reducira živost po gradu, a čini se da je dubrovačka 'koronazima' još više opustošila društveni, a najviše noćni život.
