I to je to - otvorena je za promet Lapadska obala. Nakon tri godine Dubrovčani konačno imaju alternativu za vožnju kroz Lapad, stanovnici su odahnuli, što zbog prometovanja što zbog autobusa koji će tuda voziti u oba smjera, a i oni najgori radovi su gotovi. Radovi su počeli 2021. godine s rokom završetka od 30 mjeseci, financirani europskim sredstvima.
Do 10 sati jutros još se na križanju s Batalom bušilo, brusilo i držalo ogradu, a brojni su se vozači uputili preko obale pa ‘poljubili ogradu‘ i okrenuli se natrag. No točno u 10, radnici su se rastrčali, odnijeli ogradu, betonske blokove, raščistili dio prometnice u smjeru Orsana i prvo je auto polako prošlo po novoj cesti.
Prvi je u automobilu koji je prošao lapadskom obalom bio baš sin pokojnog generala Nojka Marinovića, po kojemu će obala uskoro dobiti ime.
Dosta stidljivo Dubrovčani su krenuli pomalo voziti obalom, a najviše ih je bilo u điru na noge, komentira se nogostup, širina, kamen, oznake i na svako nekoliko metara radnici koji čiste već šporkani kamen. Kante za smeće uglavnom su još oblijepljene i zatvorene, totemi za autobusne stanice još nisu postavljeni, a i nedovršene sitnice završavaju se u hodu.
-Neka više, fala ti bože, bilo je krajnje vrijeme! - komentirali su i vozači i pješaci puštanje obale u promet. Svjedočili smo i prvom nervoznom trubljenju, mada su samo dva automobila bila u jednoj traci, ovom se drugom izgleda nemilo žurilo. Tako su se strani radnici završavajući radove oko kamena iz prve ruke osvjedočili na koji način se komunicira u prometu.
- A što sad, ništa idemo u đir vidjet što valja, što ne, ali stvarno bezveze da nisu napravili bar neko malo slavlje" - čudi se gospođa koja je na mjestu događaja na Batali bila prije deset kako bi snimila prva auta preko prometnice i svim novinarima rekla - nemojte me ništa pitat za novine!."
Prođirali smo dok je još promet dosta tih, u prvih pola ure nismo sreli nijedan autobus, ali smo sreli pješake koji su nažalost ‘okrstili‘ novu šetnicu. Taman prije fakulteta psić kojega su vodili baš nije mogao izdržati i olakšao se po čistom bijelom kamenu šetnice. ‘Geleri‘ su pokupljeni, ali ostala je lijepo razmazana mača. Veselje za radnike koji ionako cijelom duljinom šetnice tuckaju kamen pokušavajući ga očistiti od kojekakvih mrlja.
PROČITAJTE I OVO:
Još je puno toga za dovršiti oko same prometnice koja je većinom široka kako nikad nije bila, ravna (gle čuda), freško označena, a ima koliko smo vidjeli i dosta parkinga. Tu su i pametne klupe s punjačem za mobitele. probali smo, nismo uspjeli, skeniraj kod, uđi u stranicu i - ništa. Možda je do nas. Vjerojatno je do nas, ali primjećujemo da još nismo sreći ‘normalne‘ pametne klupe oko kojih nema tipkanja, skeniranja, pet ulazaka na neku stranicu, a da usput možete i napuniti telefon. A svugdje su. Doduše, još se čeka hoće li biti i uređenja najšireg dijela šetnice ispred Kazbeka. Hoće li tu doći klupe, odmorišta, nešto treće - vidjet ćemo. pa smo se usput sjetili ‘trga‘ na GOŠK-ovom, držimo fige da se ovdje dogodi nešto bolje.
Do križanja na Orsanu još je posla, s obje strane prometnice i na spoju s marinom, ali valjda će i to uskoro biti gotovo. Pred pumpom Orsan stoji ogromni kamen s uklesanim imenom izvođača radova koji će negdje, pretpostavljamo na šetnici, biti postavljen da se zna tko je gradio i kad je završio. S time što je na kamenu uklesano ‘2023.‘, a mi smo ipak ugazili u 2024. Nema veze, neparne godine bolje figuraju. U svakom slučaju, prođirajte, provozajte se, i Batala i Vojnović sad će malo odahnuti!