Kako pomoći drugima? Odgovor na to pitanje Nina Lale Jurić pronašla je u svom životnom pozivu - medicini. U Ginekološkoj ambulanti Doma zdravlja Dubrovnik radi kao doktorica medicine odnosno specijalistica ginekologije i opstetricije. Iza nje je 14 godina radnog staža. U Domu zdravlja radi u dvije smjene, a i nakon radnog vremena na usluzi je pacijenticama, posebno onima s ozbiljnim dijagnozama.
Nema mjesta za sram
- Kad ulazim u ambulantu, pacijentice istovremeno uđu sa mnom, presvlačimo se, one u svojoj svlačionici, a ja u ambulanti i krećemo. Rad u ambulanti manje je stresan od bolničkog, imate naručene pacijente, nema velikih iznenađenja. Za pregled pacijentice imate 15 minuta, a kod nekih poteškoća potreban je detaljniji pregled, konzultacija ili kontakt sa specijalistom u bolnici, pa pacijenticu uputite dalje, kaže ginekologinja koja je primijetila da je svijest o brizi za reproduktivne organe značajno porasla, što je pohvalno, ali uvijek može bolje.
- Mladoj populaciji treba pojasniti koliko je važno da vode računa o zdravlju općenito pa tako i o reproduktivnom zdravlju. Spolne bolesti, karcinomi, neplanirane trudnoće - takve teme ne smiju biti tabu. Često mladim ženama znam reći da mjesta za sram nema jer taj dio tijela je njihov kao i lice, ruke, noge... Vrlo često nailazim na nelagodu, posebice kod djevojaka koje dolaze prvi put na pregled jer obično među njima kola priča kako je to 'grozan' i 'bolan' pregled, a zapravo je relativno jednostavan i kratak. Ako je sve u redu, mirne su godinu dana. Jedan redovni pregled godišnje obuhvaća PAPA-test i ultrazvučni pregled. Ustvari, razodijevanje stvara najviše nelagode. No, kad pacijentice vide da tu nema ništa traumatično, smiju se samima sebi što su se nepotrebno bojale, priča sugovornica i podsjeća kako žena jednom godišnje treba na ginekološki pregled.
Djevojka prvi pregled može napraviti po stupanju u spolne odnose. Ako to nije slučaj, a postoje ginekološke tegobe, mogu doći na pregled isključivo ultrazvukom preko trbuha. Doktorica voli kad su pacijentice zainteresirane i postavljaju pitanja.
- U novije vrijeme se javljaju problemi tinejdžerica u razvoju od 11, 12 i 13 godina za koje mi ginekolozi tijekom specijalizacije nismo educirani. Zato se javlja potreba za dječjim ginekologom koji u gradu ne postoji, pa roditelji ne znaju kome se obratiti. A upravo bi oni o spolnosti trebali otvoreno razgovarati sa svojom djecom, a ne da ona traže informacije među vršnjacima koji puno važnih stvari o tome ne znaju, kaže ginekologinja i upozorava na mnoštvo nestručnih savjeta i informacija.
Doktorica voli kad su pacijentice zainteresirane i postavljaju pitanja.
- Ginekološki gledano, populacija Dubrovačko-neretvanske županije dosta je zdrava. Često susrećemo predkancerozne promjene, srećom rješive, 100 posto izlječive. Dio žena zazire od liječnika i preventivnih pregleda i jave nam se kasno pa se problem može tek zaliječiti, no o izlječenju se teško može govoriti. S porastom životne dobi, raste i pojava malignih bolesti, a pojavnost malignih bolesti kod mlađih žena je rjeđa jer su one osviještene za odlazak na preglede. Primjerice, kad PAPA-nalaz pokaže običnu upalu, već tad se neke žene uznemire i zabrinu. Nije potrebna tolika doza straha, ali to upućuje na to da je ipak osviještenost žena znatno bolja nego što je bila prije, pojašnjava doktorica.
Pojava spolnih bolesti znatno raste, često se loše primjenjuju sredstva kontracepcije.
- U spolne bolesti ne uvrštavam samo HPV, imamo i spolno prenosive bakterije kao ureaplazmu, mikoplazmu, klamidiju. Mnogo pacijentica radi briseve i dobivamo pozitivne nalaze, ali uz jednostavnu terapiju i uz kontrolu, to se lako izliječi. Svakako, važno je da i partner provede liječenje i ponovi bris, pojašnjava stručnjakinja.
Otkrila je kako su najteži trenuci u poslu kad mora reći da nešto nije u redu:
- Moj posao nije obmanjivati ni uljepšavati nego reći dijagnozu i što treba činiti. Uvijek je to neugodna situacija, kako za mene i sestru tako i za pacijenticu, vrlo često imam dojam da žene nakon prve rečenice ne čuju ništa drugo što sam rekla. Ne postoji lijepi način za reći, znate sve o tim ženama i bez obzira koliko ste profesionalni, doza ljudskosti uvijek postoji. Neke žene ne zaboravite nikad, doma vam primijete da se taj dan nešto dogodilo, ali morate naći način kako taj stres izbaciti vani jer trebate nastaviti raditi i živjeti, kaže doktorica Lale Jurić.
Važna je uloga partnera
Jedna grupa pacijentica posebno joj je prirasla k srcu.
- Trudnice baš volim, koliko god da je težak dan, kad dođe trudnica i kad je sve u redu, to mi uljepša dan. Posebno kad me netko naljuti, najsretnija sam kad gledam djecu. Žena sam i majka dvoje djece pa pacijentice mogu bolje razumjeti. Najsretnija sam kad su one zadovoljne. A s druge strane, kad nešto nije dobro, to je najveća tuga. Ta psihološka potpora u ovom poslu je možda najzahtjevnija, za nju smo minorno educirani, ali je jako važna, upozorava sugovornica.
Česta pojava je i neplodnost.
– To je danas 'pandemija', svaki četvrti, peti par bori se s neplodnošću, to je veliki broj. No, parovi nemaju zadršku ili sram u vezi toga, otvoreno zatraže pomoć. Dnevno bude jedna ili dvije žene u ambulanti s tim problemom. Umjetna oplodnja je dugotrajan i iscrpljujući proces i za ženu i za njezinu obitelji, no zahvaljujući napretku medicine, mnoge mogu ostvariti majčinstvo, što je divno u ovom poslu, dodaje sugovornica.
U cijeloj priči su važni partneri. Većina tata maksimalno želi sudjelovati i biti podrška svojim partnericama kroz trudnoću, ali i na porođaju.
– Ispočetka bude određena doza straha i srama, ne znaju kako će se ponašati, no kad vide dijete na ekranu sve zaborave i budu oduševljeni. Čak i s više entuzijazma to doživljaju nego same žene, budu puni euforije. Tako već na prvom ultrazvučnom pregledu parovi pitaju kad mogu saznati spol. Rijetki parovi ne žele znati spol pa se treba posebno koncentrirati tijekom pregleda da slučajno ne otkrijem, veli nasmiješena doktorica koju posebno veseli kad majke kćerima odluče dati ime "Nina".
- Kad šetam Uvalom ili Stradunom pa mame šetaju s kolicima, javim se jednoj, drugoj, trećoj, pa me muž pita tko su sve te žene, a ja kažem da su to 'moja djeca', priča doktorica.
Bilo je i anegdota.
- Sjećam se, dok sam radila u bolnici dvije žene su rađale u isto vrijeme, jedna bez pratnje, druga uz supruga. Bile su odijeljene paravanom, a druga majka bez pratnje krenula je rađati i u jednom trenutku je došao suprug druge žene i pratio porod. Rekli smo mu da ne može tako šetati i da bude uz svoju ženu na što je on odgovorio: "Oprostite, molim vas, nemojte se ljutiti, ja sam samo došao vidjeti što imam činiti da pomognem svojoj ženi!" Inače, tate su najsimpatičniji u rađaoni, euforično slikavaju i grle partnerice, kaže doktorica koja ima prilično strpljenja i toleranciju, a jedino ne tolerira bezobrazluk.
Slobodno vrijeme posvećuje obitelji i djeci, ali i sebi, a najbolja antistres terapija je kickbox. Svakako, dr. Lale Jurić u ring uvijek ulazi nasmijana i susretljiva, njezine pacijentice možda nisu uvijek pobjednice, ali s ovakvom ginekologinjom svakako su sretnice.
