Čim prođu sve feste i maknu se kućice, čim se raskiti Grad, pod Srđa nastupi prava zima, ‘zimski san‘, razdoblje kad većina suvenirnica, lokala i butiga stavi ključ u bravu. Mir i tišina. Nekima je to najbolje vrijeme, nekima čisto mrtvilo. Bilo kako bilo, ponavlja se iz godine u godinu, a da bi tom ‘repriziranju‘ stao u kraj i ‘oživio‘ Grad, gradonačelnik Mato Franković najavio je dogovor s dubrovačkim ugostiteljima. Posebno u kontekstu nedavne najave Ryanaira o otvaranju sezonske baze u Zračnoj luci Ruđer Bošković, ali i uvođenje 16 novih linija, od čega bi tri bile cjelogodišnje.
Može li u Dubrovniku zaživjeti model ‘sezona od 365 dana‘ i što predlažu dubrovački ugostitelji? Niko Grljević iz Pizzerije Castro napominje kako su ugostitelji u tom svemu posljednja karika jer gostima najprije treba osigurati sadržaj koji bi ih privukao tijekom hladnijeg doba godine.
- Ovu sam zimu radio do iza Nove godine i nisam imao posla. Sad smo zatvoreni zbog korištenja godišnjeg odmora i renoviranja, a potom otvaramo. I prijašnjih godina smo znali raditi zimi, ali turista je premalo, nema gostiju... Dakle, probali smo raditi zimi i jedan dio zarađenog tijekom sezone nam je otišao u vjetar zbog lošijeg zimskog perioda. U ovoj situaciji mi se financijskih više isplati biti zatvoren nego otvoren. Bilo bi dobro da kućice budu na taracama, na javnim površinama ugostiteljskih objekata koji je inače plaćaju cijelu godinu. Uvjeti za posjetitelje bi bili bolji, a imali bi, primjerice, gdje poći u zahod... Uz svoju uobičajenu ponudu, mogli bismo ljudima ponuditi što inače nude kućice – od kobasica do prikala, ističe sugovornik.
Franković najavljuje kako bi ugostitelje na neki način ‘stimulirao‘ kroz cijenu javnu površine.
- Svaka čast na pokušaju, pozdravljam ga, ali to je tek jedan mali dio troškova, time se ne rješava cijeli financijski dio. Jer, imate velike troškove, imate radnike, troškove za nabavu robe... Problem je malo dublji nego što se naizgled čini. Potrebno imati dovoljan broj gostiju da bi ugostitelji radili. Mi ugostitelji bi najprije trebali biti sigurni da će Dubrovnik tijekom zime aviolinijama biti povezan s više destinacija tako da znamo da imamo kome ostati otvoreni. Na kraju krajeva, ugostitelji imaju pravo zatvoriti ako trebaju obnoviti prostor. Nije samo razlog profit, ljudi se moraju odmoriti jer je posao naporan, počinje već 1. ožujka i traje do 1. studenog, 1. prosinca... Treba se odmoriti, naglašava Grljević.
Njegov kolega, ugostitelj Bruno Di Ceglie, ujedno član predsjedništva Ceha za ugostiteljstvo i turizam pri Udruženju obrtnika Dubrovnik, kratko napominje:
- Ako ima potražnje i gostiju, tko ne bi bio sretan da se radi?!
Jedan od vlasnika ugostiteljskog objekta Cele, Davorko Obuljen, također je mišljenja da bi trebalo osigurati veći broj dolazaka gostiju u Gradu tijekom zime.
- Obično zatvorimo iza Sveta tri kralja pa smo do kraja siječnja zatvoreni zbog tehničkog održavanja, korištenja godišnjeg odmora... Mi smo prošlu godinu radili cijeli siječanj i moram priznati da nam je bilo sasvim u redu. Nije to bio neki posao, ali što god se ugostiteljima može izaći ususret da rade, pozdravljam to jer svi znamo kakva je zima i da nema posla. Ljudi će uvijek otvoriti, samo ako im se da pravi poticaj, kad je riječ o javnim površinama, najamninama, događanjima na Stradunu, kaže Obuljen te dodaje:
- Iluzorno je pričati o aviolinijama jer nemamo mi sadržaje da bismo ljude privukli zimi. Sigurno bi nešto napravili, ali bez ozbiljnijeg programa koji se događa zimi, to nema smisla - ako govorimo o siječnju. No, mi u Dubrovniku imamo dosta ozbiljan program u prosincu, advent je odličan i to se pokazalo prošle godine. Mi smo, recimo, odlično radili i tu nemamo zamjerke. Vrijeme je poslužilo, koncerti su bili dobri... Iz naše perspektive, nije problem raditi. Prošla je Festa, sad će biti slabije posla, ali već u trećem mjesecu kreću kruzeri, govori Obuljen koji navodi kako će se svakako odazvati na gradonačelnikov poziv za dogovor.
Luko Musladin iz ugostiteljskog objekta Orsan napominje kako je u ugostiteljstvu jako teško održati poslovanje kroz cijelu godinu.
- Mi koji imamo ugostiteljske objekte izvan Grada smo se sveli na 5-6 mjeseci sezone, a sve ostalo smo u debelim minusima. Prisiliti ljude da rade je jako teško izvedivo jer nemamo radnu snagu koju možemo održati 12 mjeseci. Ljudima treba dati slobodne dane, godišnje odmore, jako je teško sve to uskladiti... S druge strane, ako nam ne rade hoteli, ako nemamo avionske linije, ako nemamo goste, pitanje je opravdanosti - kome ćemo raditi?! Vidjeli smo veliki broj ljudi za Festu sv. Vlaha pa nam se čini da je to - to, ali kad gledamo neki drugi dan, upitno je gdje su svi naši gosti koji se trenutno nalaze u Dubrovniku i koliko ih je - ne računajući naše ljude i marende koje se vrte pa stvore neki ‘šušur‘. Ne znam koliko ih je, ali ih vrlo malo viđam i malo ih je tu koji su potencijalni gosti, barem što se tiče izvan Grada. Također, vrlo je upitno koliko su naši ugostiteljski objekti spremni za rad zimi. Uglavnom su to mali unutarnji prostori s javnim površinama koje bi trebalo zaštititi od kiše i vjetra te ugrijati, a to se opet kosi s pravilnicima što se smije stavljati na javne površine. Nisam ni ‘ZA‘ ni ‘PROTIV‘ toga, mislim da bi tu ljudima trebalo pustiti na volju da vidi tko što može, komentira Musladin te nastavlja:
- Apsolutno sam suglasan da je tužno vidjeti Grad prazan. Ima li Grad Dubrovnik mogućnosti ljudima koji su u gradskim prostorima omogućiti da rade?! Oni koji su u privatnim prostorima, tu nema velike opravdanosti... Što se tiče ekonomske računice samog ugostitelja, mislim da je to debeli minus. Da, bilo bi lijepo da zimi u Gradu ima otvorenih objekata. Možda postoji mogućnost da jedan dio ugostitelja bude otvoren, drugi zatvoren ili da se napravi anketa među ugostiteljima i da se vidi tko je voljan raditi, a tko nije?! Nisam ni ‘ZA‘ ni ‘PROTIV‘ kad se govori o tome, negdje sam ‘između‘, poručuje Musladin.
Kad se govori o radu ugostiteljskih objekata, uvijek se navode oni u Gradu, a što je s onima koji su izvan zidina?
- Na nas koji radimo kroz cijelu godinu i koji smo izvan Grada nitko ne obraća pažnju kad je riječ o subvencijama, oslobađanju plaćanja najma... Mi imamo najmove koji se određuju prema povijesnoj jezgri tako da smo stvarno u problemima. Puno je tih davanja koja moramo izdvojiti, a nemamo sezonu kao ugostiteljski objekti u Gradu. Ljudi dolaze radi Grada, nitko nije došao radi Lapada, Gruža ili Zatona... Svi dolaze isključivo radi Grada i sve se slijeva u Grad. Ono gostiju što se rasprši okolo, to je naša klijentela. Ne mislim da je kolegama koji rade u Gradu nešto bolje ili lakše nego ostalima – i oni su svakako u stotinama problema. Nije lako u Gradu odraditi ni nabavu... Međutim, sve se nekako vrti oko Grada, a mi ostali okolo smo na neki način zaboravljeni i prepušteni samima sebi. Baš smo prepušteni samima sebi i sve zavisi u čijem ste prostoru, svojem ili tuđem, s problemima se nosite sami, dok se ovamo u Gradu sve pokušava aktivirati. Ali, i mi smo dio grada i tu bi gradonačelnik trebao prepoznati i nas koji radimo cijelu godinu, trebao bi se zapitati kolike najmove plaćamo, koje subvencije imamo... Stvara se slika kao da mi sa strane uopće ne pripadamo tu, mišljenja je Musladin.
Podcrtava da je, gledano s financijske strane, daleko jeftinije biti zatvoren nego raditi.
- Promet koji možemo ostvariti u zimskom periodu nije dostatan da bi pokrio pogon, najmove... Nama na području izvan Grada bi svakako dobro došla neka vrsta subvencije ili nešto što bi nam bilo potpora i nagrada zato što radimo kroz cijelu godinu. Zimi se u nas u gradu još uvijek ne isplati raditi. Što je tome razlog? Mi smo mali grad, ljudi putuju zimi, umorni su od restorana... O našoj ponudi neću ni govoriti, samo znam da svake godine postajemo sve limitiraniji i limitiraniji. Dolazimo u situaciju da nemamo dovoljno radne snage i da nemamo kvalitetne radne snage, a od nas se traže rezultati na nivou Michelinovih zvjezdica. Sad je postala borba za preživjeti sezonu. Financijski rezultat pada potpuno u drugi plan, samo je važno da prođe sezona pa ćemo sljedeću ‘lakše‘, ali sljedeća dođe i bude još teža! - uspoređuje Musladin.