Iako su puku najvidljivi oko Feste svetoga Vlaha, dubrovački festanjuli aktivni su kroz cijelu godinu. Tako su ovog vikenda u parčevoj crkvi obilježili spomendan obrane Svetoga Vlaha. Podsjetnik je to na veliki požar iz 1706. u kojemu je u crkvi postradalo sve osim sakristije, ali se plamen nije proširio na okolne zgrade.
Festanjuli su se spomenuli tog događaja na euharistijskom slavlju koje je za svjetovne domaćine Feste i ostatak vjerničkog puka predvodio rektor crkve sv. Vlaha don Ivica Pervan.
O vatrenoj stihiji s početka 18. stoljeća pisala je iscrpno u monografiji Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku povjesničarka umjetnosti i arheologinja dr. sc. Katarina Horvat-Levaj.
- lako je podignuta na nasutom, seizmički nestabilnom terenu, crkva sv. Vlaha iz preživjela je katastrofalni potres 1667. gotovo netaknuta. No pogodio ju je 1706. veliki požar u kojem je teško oštećena „katedralna crkva sv. Vlaha“. - Uoči proslave blagdana Duhova, u noći sa 24. na 25. svibnja, crkvu je, naime, prema zapisu Senata, snašao „nesretan udes kojim se Božjem Veličanstvu svidjelo da nas udari“. No kao što su uspjeli sačuvati snagu nakon potresa, tako i u ovoj nesreći Dubrovčani ponajprije traže Božju providnost, kako to čitamo u istom izvoru: „Istovremeno je [Božje Veličanstvo] izvelo i djelo milosrđa prema nama, jer pošto je crkva stradala u požaru, gradska loža sačuvana je od požara, kao i kuće u blizini iste crkve koje nisu pretrpjele nikakvu štetu od požara. To što se vatra nije proširila po cijelom gradu valja pripisati zauzimanju slavnoga mučenika sv. Vlaha, zaštitnika Republike.“ Štoviše, u doba dok još gradilište katedrale nije bilo zatvoreno i dok je trajala gradnja isusovačke crkve, izborom nadarenoga arhitekta i kipara Marina Groppellija za projektanta nove crkve sv. Vlaha, ostvaren je jedan od najosebujnijih spomenika Dubrovnika uopće, u kojem je sinergija kasnobarokne arhitekture i skulpture dostigla svoj maksimum - zapisala je, među ostalim, Horvat - Levaj.