Ministarstvo financija RH najavilo je skoru „mini reformu” kojoj je cilj povećanje plaća, ali i proaktivni utjecaj na demografsku politiku povećanjem porodiljne naknade te dječjeg doplatka na 56 do 80 eura. Istina, nije prošao prijedlog o tzv. univerzalnom dječjem doplatku (za svako dijete), a neće se mijenjati niti naknade za treće i svako slijedeće koje (zasad) ostaju 4.158 kuna (552 €), iako nije isključeno da će i te naknade obuhvatiti konačni prijedlog, najavljen za 15. srpnja.
Za komentar smo se obratili dubrovačkom ekonomistu i prorektoru Sveučilišta u Dubrovniku dr. Nebojši Stojčiću koji nam je rekao:
-Svako povećanje predstavlja nešto pozitivno, ali kad govorimo o učinkovitosti mjera, moramo znati da ishodi ekonomske, demografske i ostalih javnih politika nisu rezultati pojedinačnih mjera nego paketa mjera koje se na neki način isprepliću. Hoće li, u situaciji kad nam je struktura gospodarstva velikim dijelom sezonska te značajan udio građana nema trajniju sigurnost zaposlenja, samo povećanje porodiljnih naknada postići uspjeh, teško je prognozirati bez šire slike. S jedne strane raditi na svemu ostalom što je važno za odluku pojedinaca da zasnuju obitelj i povećaju natalitet. S druge strane, treba znati da su takve mjere dugoročne i učinke daju u najboljem slučaju za 15 do 20 godina. Uopstalom, ni do situacije u kojoj smo danas nismo došli preko noći, krenulo je možda i prije neovisnosti. Treba vidjeti što nam donose iskustva zemalja koje su bile u sličnoj situaciji kao Hvatska, gdje je mnogo stanovnika otišlo u inozemstvo, nezadovoljno ekonomskim uvjetima i slično, a koji bi uz odgovarajuće prave uvjete sutra mogli dati dodatni impuls gospodarstvu. To se događalo u nekim zemljama središnje Europe, uzmite primjer Poljske.- komentira Stojčić.
Upitan kako uvjeti rada i života, mogućnost upisa u vrtić, manji dnevni stres i poboljšanje uvjeta života općenito u Hrvatskoj, mogu utjecati na kvalitetu svakodnevice, kaže:
- Mjere o kojima se sad govori nisu nužno povezane s izbornim ciklusom niti su same po sebi dovoljne. Možete nekome davati ogromne poticaje, ali dok imate ljude koji su kontinuirano zaposleni na određeno te nemaju mogućnost dugoročnog planiranja, kad nemate održivu stambenu politiku u pola države... Pogledajte Dubrovnik: kako mlada obitelj danas može planirati krov nad glavom od samo 50 ”kvadrata” kad u krugu 50 kilometara ne može osigurati stan? U pitanju je cijeli set politika: i stambene i demografske, migracijske, tržišta rada... - ističe sugovornik i podsjeća da mjere moraju podržavati jedna drugu, inače će učinci biti manji od željenih.
Na pitanje mogu li razne greenfield i brownfield investicije potaknuti cjelogodišnje gospodarske aktivnosti, odgovara:
-To je pitanje politike privlačenja investitora. Imate Imate primjere, gdje je dolazak investitora bio uvjetovan transferom znanja i tehnologija te povezivanjem s domaćim gospodarstvenicima. Kod privlačenja ulagača važno je da zapravo promislimo što je naša vizija i gdje želimo biti za 10 do 20 godina te da u skladu s tim selektivno pristupamo područjima u kojima želimo privlačiti strane investicije. Jer, uz ovakvu demografiju, uz uvjete na tržištu rada gdje naše gospodarstvo već danas muku muči da zadovolji potrebe poslovnih subjekata i građana, upitno je koliko je korisno investirati u radno intenzivne aktivnosti: možete napraviti deset velikih tvornica, ali ako nemate domaće ljude koji će u njima raditi, upitna je svrha svega! Ako pak možemo znanjem i tehnologijom privući intenzivne investicije i gdje će raditi manji broj ljudi, ali s visokom dodatnom vrijednošću, to je druga priča. To stvara temelje za daljnje učinke prelijevanja koji mogu u cijelom gospodarstvu osvarite benefite. Dakle, selektivni pristup investicijama, umjesto da smo otvoreni na način da je ”dobro sve što dođe” - smatra dubrovački ekonomist.
On se na kraju osvrće i na najave poreznog rasterećenje zaposlenih u RH:
- Još nemamo jasne obrise kako će se reforma provesti, ako se provede, i hoće li se zagrabiti u taj bazen mirovina ili u prirez lokalnih samouprava, odnosno kako će na tu promjenu odgovoriti svi koji u tom procesu budu donekle oštećeni i dožive smanjenje prihoda. Tek tad ćemo moći govoriti o tome je li takva mjera doista održiva, odnosno ako hoćete to staviti u kontekst znanstvenog aspekta... S jedne strane, stanovništvo uvijek promatra kakve implikacije te mjere mogu sutra imati za njih: ako sami građani procjene da je održivost tih mjera solidna i da imaju temelja, to se može odraziti na povećanu potrošnju i ostvarene učinke na gospodarstvo. Ali, ako građani procjene da to u budućnosti može zahtijevati od njih neka druga davanja kojima bi netko, npr. jedinice lokalne samouprave pokušale kompenzirati gubitak svojih prihoda ili slično, tad postoji mogućnost da će se oni jednostavno prilagoditi, računajući da će u budućnosti morati vratiti ono što danas dobiju - primjećuje Stojčić.