Prioritet: parkiralište ili TZK?
- S obzirom da nemaju sve škole školsku športsku dvoranu, ne mogu u potpunosti biti zadovoljan uvjetima u kojima se održava nastava TZK-a u osnovnim školama Grada Dubrovnika – kaže Dživo Brčić, gradski pročelnik za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo.Brčić kaže kako osnovne škole Mokošica, Lapad, Ivan Gundulić, Marin Getaldić i Marin Držić imaju na zadovoljavajući način riješenu infrastrukturu za održavanje TZK-a. Napominje kako OŠ Antruna Masle u Orašcu nema dvoranu, a nastava TZK-a odvija se u potkrovlju škole. No, baš u ovoj godini je planiran početak školske sportske dvorane u Orašcu.
- OŠ Ivana Gundulića i OŠ Lapad organiziraju nastavu tako da po dva razredna odjela istovremeno imaju nastavu TZK-a. Takav način organizacije nastave je neophodan, jer obje škole imaju znatno veći broj učenika nego li to predviđa Državni pedagoški standard. Što se tiče OŠ Lapad, taj problem će se riješiti odvajanjem OŠ Montovjerna, čime će obje škole ući u pedagoški standard po broju učenika te će se posljedično i nastava TZK-a održavati u uvjetima koji su propisani istim – kaže Brčić.
Vanjsko igralište nema samo OŠ Marina Getaldića – Centar, unutar zidina. Roditelji ovih škola kažu kako su se u nižim razredima prečesto susretali s problemom da se sat TZK-a preskače, a da djeca za to vrijeme vježbaju neki drugi predmet, igraju se u razredu, u najboljem slučaju odigraju turu stare dobre igre 'dan-noć'. Takva praksa nije popularna među djecom, a kineziolozi upozoravaju kako je poražavajuća. U gruškoj školi, u kojoj je u tijeku energetska obnova, dio učenika onih nižih razreda samo jednom tjedno imaju TKZ u školskoj sportskoj dvorani zbog prevelikog broja đaka. Najveće vanjsko igralište trenutačno je 'okupirano' automobilima i, dok traju radovi na školi, služi kao parkiralište, pa se postavlja pitanje prioriteta – što je važnije: osigurati zaposlenicima i roditeljima parkirališno mjesto ili omogućiti djeci da igraju tjelesni? Dok se u Dubrovniku vodi borba s vozilima, a Hrvatska bori za treći sat TZK-a od četvrtog razreda na više, Slovenci ga provode svaki dan.
Bogati, a na začelju
Nakon izgradnje dvorane u sklopu nove OŠ Montovjerna, sve će škole na užem gradskom području imati dvoranu. Međutim, većina tih dvorana ne zadovoljava minimalne uvjete, a u školi unutar zidina jedva se može održati standardna nastava, a nekmoli utakmica, kaže dr.sc. Aleksandar Selmanović, profesor TZK-a.- Dubrovnik je prostorno ograničen i zato postojeću infrastrukturu moramo napraviti što kvalitetnijom. Imali smo nedavno rekonstrukciju lapadske škole i tad se moglo napraviti da dvorana bude makar metar viša, ako već ne može biti duža, kako bi se u njoj mogle odigrati utakmice klupskih sportova. Često se naglašava kako smo bogat grad. Prema službenim podacima ministarstva, koje je izradilo registre sportskih dvorana i vanjskih igrališta, Dubrovnik je doslovno na pretposljednjem i na posljednjem mjestu! Bez ikakvog pretjerivanja, Dubrovnik ima najlošiju infrastrukturu. Posebna je priča što se tiče srednjih škola, samo Pomorsko-tehnička i Gimnazija Dubrovnik imaju svoje dvorane, a blago rečeno, one ne zadovoljavaju ni najniže kriterije. Sve ostale srednje škole pribjegavaju polurješenjima, idu u gradsku sportsku ili tuđe dvorane, a djeca na nastavu moraju ići u suprotnoj smjeni što produbljuje neatraktivnost predmeta – kaže Selmanović.
Bio je član radne skupine koja je izradila Strategiju razvoja sporta u Dubrovniku, no, dodaje kako taj dokument na 500-tinjak stranica očito stoji u ladici.
- Da smo imalo mudri, slijedili bismo Zapad koji u tjelesnu kulturu i klupske sportove neprestano ulaže ogroman novac, ne iz filantropskih razloga nego čiste računice. Jeftinije je raditi na preventivi nego opterećivati zdravstveni sustav. Pored prehrane, preventiva se temelji na svakodnevnoj tjelesnoj aktivnosti. Hrvatska je zemlja koja galopira postati ono što kažu 'debela Amerika'. S obzirom što nudimo djeci i kakve uvjete imamo, bojim se da se protiv modernih pošasti, videoigara i sjedilačkog načina života, ne možemo boriti – kaže Selmanović.
Izvannastavne aktivnosti ne mogu biti jedino rješenje, tim više što se ne nudi dovoljno sportova kojim bi se djeca htjela baviti niti su sva djeca kompetitivna. Osim toga, u tim se aktivnostima okupljaju djeca različitih uzrasta, što ih često odbija od sporta. Selmanović misli kako bi TZK, kao i Engleski jezik, i u nižim razredima trebali predavati profesori koji su za to školovani, a ne učitelji razredne nastave jer je upravo to dob u kojoj se djeci treba pokazati sva atraktivnost sportova.