Kampovi u našoj Županiji poslovali su ove sezone vrlo uspješno, a u gotovo svima sezona još uvelike traje i izvjesno je da će kampista biti sve dok je lijepa vremena. Posebno su uspješnu sezonu imali kampovi na Pelješcu, no i drugi u okolici Dubrovnika nemaju se na što požaliti. Kakva je sezona za Valamarovim kampom Solitudo usred Dubrovnika nismo uspjeli doznati jer Valamar Riviera prije objave idućeg kvartalnog izvješća na burzi nije u mogućnosti davati bilo kakve podatke o ostvarenim rezultatima. No u statističkim podacima Turističke zajednice ostvareni turistički promet u kampovima u Dubrovniku, gdje je Solitudo kapacitetom najveći kamp, govori kako je bolja i od 2019. godine.
Do kraja rujna u kampovima na području Turističke zajednice grada Dubrovnika ostvareno je 29.716 dolazaka, 66 posto više nego godinu ranije, a čak i 8 posto više u odnosu na 2019. godinu kada su u pitanju noćenja. Većinom su to kampisti Njemačke kojih je bilo gotovo 40 posto ukupnog broja, pa Francuske, a onda Nizozemske, Poljske, Italije, Austrije, Švicarske, Ujedinjenog Kraljevstva, Belgije, Slovenije...
Đivo Tomšić, vlasnik kampa Kate u Mlinima i predstavnik kamp turizma u Skupštini županijske TZ kaže kako u njegovom kampu gostiju još ima i da sezona nije gotova, no već sada je jasno kaže, kako će se završiti brojkama – turističkom prometu i financijski - jednakima 2019. ako ne i boljima.
- Najveći dio mojih gostiju čine kampisti s njemačkog govornog područja, a mnogi gosti vratili su se nakon višegodišnje pauze. Nije to bilo samo radi korone, stalni gosti ciklično se vraćaju, odu godinu, dvije pa obilaze Španjolsku ili druge destinacije pa se onda vrate ovdje, a u manjem broju imamo onih koji dolaze svake godine – govori Đivo Tomšić. Na dubrovačkim području, kaže on, problem je što nema dovoljno kampova, jer već su se neki zatvorili, a neki se još planiraju zatvoriti, jer nisu ni unosni koliko su to apartmani ili hoteli, pa ni kampistima nije lako naći mjesto. - Na to se nadovezuje i nedostatna prometna infrastruktura, nedostatak parkinga, a potražnja za kamp mjestom u Dubrovniku je velika i u porastu je jer smo atraktivni kao destinacija, i na tranzitnoj ruti smo prema Grčkoj i Albaniji koja je nova i povoljna turistička destinacija za kampiste. Oni traže gustoću dostupnih kampova koja mu omogućuje da često mijenja destinaciju – objašnjava Tomšić. Dodaje kako su Europljani napose Nijemci tijekom pandemije COVID-a kupovali kampere kojima su tada lakše putovali radi mjera koje su bile na snazi, a kamperi su i u trendu.
Kada su u pitanju kampovi, Pelješac je tu županijska udarna snaga i tamo je naročito oko Orebića najviše kampova u Županiji Dubrovačko neretvanskoj.
- Više od 70 posto naših gostiju stari su gosti koji nam se vraćaju jer kamp u Lovištu nije tranzitan, nego za njega treba znati i do njega se zaputiti – govori Đani Lupis, vlasnik kampa Lupis u Lovištu koji iznosi podatke i poteškoće za kamping turizam Pelješca ove sezone. Tamošnji kampovi nisu loše radili niti tijekom pandemije.
– Sezonu 2020. bili smo negdje na 50 posto ostvarenog prometa iz 2019. i to su uglavnom bili stari gosti. Moguće je da bi rezultati bili tada i bolji da se krajem kolovoza svi gosti iz Slovenije zbog njihove uredbe nisu morali vratiti kući u Sloveniju. U 2021. godine sezona je kasnije počela jer je dosta naših gostiju čekalo da dođu na red za cijepljenje. To su gosti koji nam se godinama vraćaju, stari gosti, umirovljenici koji inače dolaze između 15. travnja i 15.svibnja i ostaju više tjedana. Ove godine smo se vratili na razinu 2019. godine, a možda ćemo je i sitno premašiti – govori Lupis. Njihov je kamp radio cijelu sezonu, a kapacitete nisu povećavali i za sada ne planiraju povećanje niti nova ulaganja. Cijene zemljišta na Pelješcu su znatno narasle pa daljnje širenje nije moguće, a glavni je razlog to što im je teško pronaći radnike za sezonu.
- Mi na Pelješcu imamo velike probleme zbog nedostatka radne snage. Primjerice, jedina trgovina u Lovištu bila zatvorena poslijepodne jer nisu mogli pronaći dovoljno zaposlenika za rad u dvije smjene, a to je za kampiste predstavljalo veliki problem u glavnoj sezoni. Nedostatak radne snage u cijelom je turizmu, ali nama ovdje na Pelješcu je prava rak rana jer naravno, sezonci će radije raditi u Korčuli ili Dubrovniku gdje je mogućnost zarade veća, a i dulja je sezona nego kod nas, pa onda moramo zapošljavati i neobučene ljude zbog čega pada kvaliteta usluge – objašnjava Lupis situaciju s kampovima na Pelješcu koji još trebaju rješavati i infrastrukturne probleme koji ne prate porast turističkog prometa.