Ne treba se rugati ‘filozofiji‘ vinokušnje. Dok se mi rugamo, na tržištu nam podvaljuju preskupa ili tehnički sumnjiva vina

Što je uopće vino?

Tehnička definicija vina je strašno jednostavna. Uloga koju ono igra u našoj kulturi je izuzetno kompleksna. Na našim prostorima, vino je u prošlosti bilo gotovo nezaobilazno. Tijekom dugih ljeta vino je znalo biti dostupnije i sigurnije piće od vode. Dodavanjem ovog alkoholnog pića vodi sumnjive kvalitete naši preci činili bi je sigurnijom za konzumaciju. Vinova loza u mnogim kulturama je simbol obilja i blagostanja. Kako i ne bi bila kada postojano daje obilje slatkog grožđa iz godine u godinu, uspješno odolijevajući ekstremnih žegama i dugotrajnim sušama. Grci i Rimljani vino su povezivali s bogovima i pridavali mu svakakva plemenita svojstva.

Danas, vino je često simbol luksuza, ali u isto vrijeme i glavno piće siromašnih... premda se nikad ne radi o istim bocama. Vino pokriva spektar od jeftinih tetrapaka s donjih polica supermarketa, preko “kiseliša” iz točionica upitne higijene, do prestižnih butelja koje se poklanjaju u poslovne i diplomatske svrhe ili onih koje se kupuju kao investicija, bez ikakve namjere da ih se otvori. Samo pjenušci pokrivaju takav raspon da ih se nalazi u najjeftinijim primorskim barovima, a i na postoljima vrhunskih sportskih događaja gdje će ceremonijalnim otvaranjem netko njima proslaviti najveći uspjeh svog života.

Vino

Božidar Jukić/

A u nas?

Hrvatska je vinska zemlja. Ovo je valjda najmanje kontroverzna izjava u državi. Teško je zamisliti Hrvata koji bi se njoj usprotivio pa taman da on sam uopće i ne pije vino. Ovdje, na jugu zemlje, stari Grci uzgajali su vinovu lozu i pravili vino i prije nego su Hrvati stupili na ovo tlo. Tijekom Dubrovačke republike proizvodnja ne samo da je postojala, već je bila i pozorno regulirana i organizirana, a naše vino se izvozilo ili poklanjalo čak i onima koji alkohol deklarativno nisu ni konzumirali.

Na brdovitim obalama Jadrana, uz naša duga i suha ljeta, te zemlju kojom dominira kamen vapnenac, samo je dvije biljke imalo smisla saditi. Jedna je maslina, a druga vinova loza. Ta se vinova loza na Pelješkim obroncima mora dobro pomučiti za doći do vode tijekom ljeta. Kiša, koje u Dubrovniku na godišnjoj razini padne više nego u Londonu, dobro će natopiti zemlju, a vapnenačka podloga će ju sačuvati tijekom cijelog sušnog ljeta. Vinova loza na našem području treba imati i do 12 metara duboko korijenje kako bi došla do nje. Sva ta muka i trud rezultira nižim prinosima, ali i većom koncentracijom šećera i voćnosti. Zato se naši plavci znaju pohvaliti razinama alkohola i iznad 15 posto ili čak 16 posto.

Zašto uopće učiti o vinu?

“Imaš bijelo, imaš crno, a od velike filozofije ti nema sreće.” – rekao je nedavno jedan moj poznanik u šali. Ipak, nehotice je uspio sažeti stav o vinu mnogih ljudi. Većina će vino svesti na nekoliko sorti i dva stila koja su probali, te će se cijeli život držati onoga što im je poznato. Većina ljudi nema želju za produbljenjem znanja, a samim time i svog doživljaja vina. To je velika šteta jer ovo piće nudi nevjerojatnu raznolikost izričaja.

Naš narod je često skeptičan prema stvarima koje zahtijevaju malo dublje promišljanje i osjetljivost na nijanse. Takve stvari često pogrdno karakteriziramo kao nepotrebnu “filozofiju”. I tako, dok se mi rugamo filozofima koji se naprežu kušajući i opisujući aromatiku, ne primjećujemo kako nam se često podvaljuju preskupa ili tehnički sumnjiva vina.

Kad radim s vinskim početnicima, uvijek ih pitam o njihovoj razini znanja. Većina mi kaže kako ne znaju puno, ali znaju što im se sviđa. Na to ću im obično odgovoriti: “Odlično! Što vam se sviđa?”. Tu će ih većina zamuknuti. Svi mi znamo sviđa li nam se ono što pijemo. Malo nas uistinu zna kakvi sve stilovi vina postoje i koliki je raspon između najjednostavnijih i najkompleksnijih stilova. Poznavanje vina nije pitanje društvenog statusa, barem ne za većinu ljudi. Ono je pitanje osnovne kulture, ali i praktičnog zdravog razuma. Uz samo malo znanja možemo puno više u vinu uživati i puno manje novca potrošiti uzalud. Sve što trebamo napraviti je kušati što više i minimalno se informirati o tome što kušamo. U tome vam je, dragi moji, cijela filozofija.