Pripovjedači priča o iznajmljivanju obično su gosti koji po internetu iznose dogodovštine s putovanja, ali i iznajmljivači, osobito oni dugogodišnji, imaju različitih dobrih i loših, bizarnih i čudnih iskustava.
- Uglavnom su to pozitivna iskustva jer većinu čine pristojni gosti. Čini mi se da je među mlađim putnicima sve više onih koji žele što manje kontakta s domaćinima, dolaze već pripremljenog itinerera i s prikupljenim preporukama s Tripadvisora, ali bar jedno iskustvo po sezoni bude i drugačije. Bilo je slomljenih podnica kreveta, prolivenih lakova za nokte po kauču, izgubljenih ključeva, a ove godine smo imali Francuze koji su skupili stvari, pošli i tražili povrat novca jer je na sat i pol nestalo struje. Čim je struja nestala obavijestili smo ih o čemu se radi, objasnili da su bez električne energije potrošači u čitavom kvartu i kad bi ponovo trebala doći, ali ne, rekli da to nije dio njihovog plana na odmoru i da oni bez struje ne mogu živjeti pa su otputovali na Korčulu.
A što ćete, mi smo se nasmijali, pristali na povrat novca za preostala noćenja koja su trebali biti kod nas. Inače, Dubrovnik im je bio preskup pa pretpostavljam da je struja bila samo izgovor. Evo baš neki dan smo imali upit jedne gošće koja je postavila čitava dva seta pitanja, što je dobro da poslije ne bi bilo nesporazuma, pa između ostaloga pita kakav je javni prijevoz, koliko često vozi (a nekad je teško objasniti ljudima, zašto kroz Hebrangovu autobus ide samo jednim smjerom i zašto ne mogu javnim prijevoznikom do autobusnog kolodvora) te postoji li u Dubrovniku taksi. Kako ne, odgovorili smo, ovdje postoje taksi, uber, rikše, čak i zračna luka koja Dubrovnik povezuje sa 60 međunarodnih odredišta – smije se iznajmljivač iz Gruža.
Vozi li u Dubrovniku taksi?
Identično je pitanje dobila i iznajmljivačica s Ploča, imamo li taksi i voze li u šest ujutro za zračnu luku, pa čak i to je li sigurno hodati gradskim ulicama iza 23 sata.
- Dok ne uvedemo euro, valjda nas ne doživljavaju kao dio Europske unije pa uvijek postoji blaga bojazan gdje zapravo dolaze i kakva pravila tu vladaju. Primijetila sam među svojim gostima da nam obično najobrazovaniji stižu iz Australije i Novog Zelanda u sklopu turneje po Europi. Neki dan su me mladi Amerikanci pitali kako se čisti Grad. Najprije nisam shvatila što me zapravo pitaju pa sam krenula objašnjavati kako se pere Stradun, ali ne, oni isu bili fascinirani kako su zidine čiste i bijele, pitali su, izgleda li grad tako i zimi. Valjda stvarno misle da je to samo scenografija – prepričava Marija iz Lapada.
Dogode se i nesporazumi, pa stranci naiđu na otključana vrata pogrešnog apartmana u Šipčinama, usele, operu odjeću u perilici, povješaju gaće po granama po susjedstvu i krenu u obilazak Dubrovnika, a vlasnica doživi šok. Tko je uselio, njezini gosti tek imaju doći! Čitavo susjedstvo je sudjelovalo u igri detekcije, čiji su to gosti, kako doći do njih i smiju li ih iseliti iz prostora.
- Jednom sam dočekala goste i kažem da ću još samo uzeti opranu posteljinu iz mašine prije izlaska, lijepo se pozdravimo, a oni u recenziji napišu da nisu mogli prati robu jer je domaćin stalno koristio perilicu za njihovog boravka u apartmanu. I što na to odgovoriti?! – kaže dubrovačka iznajmljivačica, a druga je od svojih gostiju dobila sljedeću poruku: „Sve je u redu, ali ne znamo kako isključiti jedno svjetlo“ pa šalju fotografiju tzv. 'panik rasvjete', lampe za slučaj nestanka struje u hodniku stana.
-Najprije moram reći da u 99 posto slučajeva imam pozitivna iskustva i da ova sporadična loša ili smiješna nisu ni blizu na vazi. U većini slučajeva su to vrlo pristojni ljudi s kojima je ugodno komunicirati i koji se pridržavaju kućnih pravila, a već godinama sam u tom poslu i vodim više apartmana. Od 'drugačijih' iskustava mi pada na pamet šest Indijaca s ogromnim torbama koji su očekivali da ja, sa svojih jedva 50 kilograma, za njih nosim prtljagu. Lijepo sam im objasnila da je u našoj kulturi običaj da svatko nosi svoje stvari – iskustvo je dubrovačke iznajmljivačice koja iznosi i jednu komični priču mladog bračnog para iz Grčke, koji je u Dubrovnik došao s roditeljima, i gdje je nastala svađa jer je mladoženja pokazivao preveliku pažnju njoj kao vlasnici apartmana, što nije najbolje sjelo novopečenoj supruzi i njezinom ocu, a mlada Grkinja je ta koja je na kraju trebala napisati recenziju pa je domaćica uložila napor da je odobrovolji kako bi spriječila katastrofu.
Kao i u hotelima, i u privatnom smještaju se pojavljuju putnici poznati kao profesionalni ucjenjivači koji krenu s ucjenama čim zakorače u apartman, znajući da je recenzija moćno oružje koje nekome može uništiti sezonu.
Izmijenio 'opis' apartmana
-Svaki iznajmljivač na sto gostiju ima jednog kojeg nazivam 'dark horse'. Npr., imate privatni smještaj kojem su osjene za čistoću 9 od 10, a dođe gost i kaže da apartman nije čist i traži popust ili mu se apartman nije svidio na check-inu pa traži izliku za raniji izlazak. Događa se, osobito kod Airbnb-a, da uvaži takva opravdanja i ne isplati novac iznajmljivaču. Jasno, teško je nekome u Irskoj utvrđivati tko je špork'o stan, gost ili vlasnik, ali to su neka negativna iskustva iznajmljivanja. Postoje situacije u kojima gost mrcvari iznajmljivača pod prijetnjom loše recenzije. Imate ponosne vlasnike koji čvrsto stoje pri svom stavu znajući da imaju pravo, ali što ćete s tim ponosom kad vam gost zalijepi neobjektivan komentar koji utječe na prosudbu potencijalnih turista. Najčešće se taj jedan komentar utopi u preostalih sto – kaže Nino Dubretić iz agencije Direct Booker.
Dubretić kaže kako su imali više slučajeva alkoholiziranih gostiju, pa je tako jedan ukrao motocikl susjedu, intervenirala je i policija. Jedna je mlada gošća htjela otkazati rezervaciju jer se boji zrakoplova, čak je platila i tečaj od nekoliko stotina funti, sve bezuspješno. Nekoliko dana prije predviđenog dolaska, uplakana je zvala agenciju kako ipak ne može doći i molila razumijevanje oko plaćanja inače će je partner ostaviti.
- Prije nekoliko godina imali smo par Estonaca koji su u predsezoni bukirali smještaj na mjesec dana. Došli su s djecom i doslovce izmijenili 'opis' apartmana. Čovjek je dignuo sve slike i police sa zidova kuhinje i dnevnog boravka, potpuno razmjestio stvari u stanu. Vlasnica je doživjela nervni slom, a on je odgovorio da ona nema pravo zavirivati unutra i da je tako postupio kako djeca njoj ne bi napravila štetu. Police su bile na hrpi, sve je bilo u neredu, hrane posvuda,… da bi na kraju on zvao policiju zbog remećenja njegovoga mira jer je vlasnica slikavala vlastiti objekt kako bi mogla napisati prigovor. Taj je gost bio noćna mora iznajmljivača, sve što je moglo, pošlo je po zlu. Čak mu je i guma pukla, pa ga je vlasnica u dobroj volji vozila i pomogla mu, a on je kasnije mjerkao gleda li ona prema njihovom prozoru, zašto gleda, i optužio da narušava im privatnost,… - kaže Dubretić – „Molili smo Boga da što prije pođu ća!“.