KOMENTAR DUBRAVKE MARJANOVIĆ LADAŠIĆ Vidiš jeftinije, platiš skuplje!

Kad počnu sezonska sniženja, Dubrovčani se obično upute u Split ili Zagreb u shopping jer u Gradu će teško pronaći kvalitetnu odjeću ili obuću na velikom sniženju. U nas ne postoji niti jedan veći outlet, koji prodaje markiranu robu po puno nižim cijenama, kao što i najave o sniženjima 'do 70 posto' gotovo u pravilu ispadnu reklamne obmane jer su to najčešće cijene umanjene maksimalno 20 posto.

To su ti marketinški trikovi, o kojima masu ljudi ništa ne bi ni znalo da nije društvenih mreža, gdje nema te tajne koja nije razotkrivena. Tako, recimo, na jednoj popularnoj stranici članica piše o svojevrsnoj obmani u popularnoj trgovini obuće, gdje reklamiraju akciju '3 za 2', odnosno kupiš tri para, a jedne dobiješ besplatno. 'How yes no', rek'o bi Đuro iz Nadrealista.

- U toj trgovini, ako kupiš npr. dva para cipela i jedne tenisice, to ukupno iznosi 1.400 kuna. Ako, međutim, kupiš samo ta dva para cipela na sniženju na jednom računu i posebno teniske na drugom računu, tada vas to isto dođe 500 kuna manje u odnosu na njihovu takozvanu 'akciju' 3 za 2. Naime, u reklami je bilo rečeno da u akciju ulaze i artikli na sniženju, ali nigdje nije pisalo da se artikli sa sniženja vraćaju na prvobitnu (veću) cijenu – upozorava ova djevojka.

Onda su tu i ona lažna sniženja gdje preko niže cijene prilijepe višu, pa onda kao snize tu cijenu na iznos skuplji od prvotnog - scenarij je to viđen i previše puta. Tako se jedna gospođa požalila da je kupila djetetu papuče u jednoj trgovini obućom i kad je stigla doma, imala je što vidjeti – na 'sniženju' ih je platila više nego su koštale po punoj cijeni.

Takvo poslovanje kod mnogih i prolazi, inače bi trgovci već odustali od te prakse. Iako je regulirano i Zakonom o zaštiti potrošača, tko se uopće na to obazire? Ljudi šute i po puno važnijim pitanjima za život od ovog, pa što ne bi i na ovakve 'poslovne prakse'.  

Možda je za nas na krajnjem jugu, mazohistički rečeno, utješno da Dubrovnik zapravo zaobilaze značajna sniženja. Zašto je tome tako, možemo samo nagađati. Zato Dubrovčani dubljeg špaga i željni pravih sniženja odlaze u shopping u veće gradove. Vjerojatno je u pitanju naš imidž najbogatijeg grada u Hrvatskoj, pa i trgovci računaju da nas treba dobro oderati, kad već mi deremo turiste. No, i oni zaboravljaju da ovo nije samo grad iznajmljivača. Ovdje živi nemali broj stanovništa od svoga rada s prosječnim primanjima, koji svoju nekretninu ne iznajmljuju ili su podstanari, pa nije ni čudo da Ivanica i Neum opet 'cvjetaju' kad je u pitanju shopping i tankanje goriva za one koji nemaju par apartmana.

Na kraju, recimo i to da vam ta sniženja na cijene odjeće i obuće često nisu ni potrebna, osim kad su u pitanju djeca koja sve brzo prerastu ili mladi koji prate trendove. Mi koji smo svoju mjeru davno dostigli, samo trebamo otvoriti svoje ormare i zblanuti se pred količinom odjeće u njemu. Mnogi su to spoznali u lockdownu, kad se po kući šetao samo stari dres. Ako već trošimo – a bezbrižna putovanja su nam već ukinuli - nije li bolje okupit' ekipu, skuhati nešto ili rezervirati stol u restoranu, poći na izlet, provesti vrijeme zajedno i nasmijati se, jednom riječju stvarati uspomene, jer kako je krenulo, pitanje je dokad ćemo i to moći.