“Mi smo vam ovdje Bogu iza nogu,” našalio se mladić kojeg sam upitao za smjer. “Ovo vam je divljina koja je dobra samo za vukove i to vam je to,” dodao je mašući na pozdrav. Iako sam dosad jako puno puta putovao obalom, najčešće dolazeći sa sjevera, zapravo nikad nisam “ulazio” u unutrašnjost, u ovu netaknutu prirodu.
Nakon što sam prošao pored oznake za selo koje mi se (nažalost) u ovih mojih 20 godina u Hrvatskoj nije našlo “na radaru”, shvatio sam koliko sam pogriješio što nisam i ranije posjetio ovaj kraj. Dubrovačko primorje kraj je zaboravljen u vremenu, ali kraj idiličnog, pastoralnog šarma. “A, vi ste oni Englez što piše za novine,” rekla je starija gospođa, obučena u crninu od glave do pete, tjerajući koze ispred sebe, dok sam se ja ponovo raspitivao za smjer. Eto, iako nikad prije nisam bio ovdje, izgleda kao da sam na neki način ipak dospio.
Ljepota usred ničega
Kao i mnogo puta dosad, posao me je doveo u nepoznato. Iako, moram priznati da je kod mene granica između posla i zabave često jedva vidljiva. “A ovo ovdje je selo Ošlje i tu se nalazi neobična građevina, ili već, što je ostalo od nje,” rekao je moj kolega dok smo ulazili u maleno selo na rubu civilizacije. “Ovo je pravo mjesto za kupiti vikendicu kad hoćeš pobjeći od svijeta,” našalio sam se. Pretpostavljam da svi vi koji znate ovaj kraj, također znate o kojim ruševinama govorim. Izgleda da ovo mjesto ima jako puno naziva, ovisi iz kojeg dijela Dubrovačkog primorja dolazite, ali ja ću ga zvati onim najčešćim – Rotonda!
Ne mogu vjerovati da ovakva jedinstvena crkva nije poznata kao turistička atrakcija! Radi se o nečemu što nikad ne bi očekivali na kraju uske, zavojite ceste usred ničega. Također, ne mogu vjerovati da o ovoj crkvi nema puno zapisa. Kad sam htio proguglati podatke o njoj shvatio sam da je ona skrivena ne samo fizički, već i, ajmo to reći, on line. Tako na internetskoj stranici oslje.com možemo pročitati: “Šteta je ipak što za tu prilično nedostupnu crkvu, osim stručnjaka i specijalista, šira javnost vrlo malo zna, iako bi mogla biti vrlo zanimljivo i atraktivno turističko odredište.” I u pravu su! Vrlo često uspoređujem naše turističke atrakcije s onima koje sam posjetio putujući svijetom.
I ne mogu ne promislit' što bi bilo kad bi ovakva crkva, poput Rotonde, bila u Francuskoj, Njemačkoj ili Velikoj Britaniji? Bila bi znamenitost važna i poznata poput Stonehengea, Mont Saint-Michela ili Rothenburg ob der Taubera. Okej, možda ne baš toliko, ali mislim da svakako zaslužuje pažnju veću od one koju ima. Trebala bi biti okružena turističkim sadržajima, kafićima, info centrom i suvenirnicom. Govorimo o crkvi koja potječe iz 9. stoljeća, a uz njenu povijest jednako je intrigantna i lokacija na kojoj je sagrađena. Kad bismo ovdje doveli turiste, oni bi bili oduševljeni. Govorimo o crkvi koja je sagrađena gotovo sedamsto godina prije nego li je Kristofor Kolumbo otkrio Ameriku; u vrijeme kada su Vikinzi osvajali Veliku Britaniju, a Kinezi izradili barut! Ovo je stvarno jako stara građevina oko koje postoje priče i legende.
Ima atrakcija i izvan zidina
A turistički se proizvod temelji na priči i novim iskustvima. Svi se žalimo kako se Grad ljeti “utapa” pod milijunima šlapa i japanki, (doduše u normalnim vremenima), a samo nekoliko brda dalje nalazi se skriveni biser koji bi trebao, i koji bi zasigurno privukao turiste kao med pčele. To možda jesu samo ostatci nekad prekrasne crkve, međutim i oni su dovoljni da sagradimo priču oko toga kako li je sve izgledalo prije tisuću godina. I sad zamislite taj prizor da je Rotonda turistička atrakcija poput Stonehenga! Možemo se sad raspravljati da je Stonehenge hrpa kamenja poslaganih nasred polja, usred ničega, pa jel stvarno velika razlika? S tim da je okruženje u kojem se Rotonda nalazi nemjerljivo pitoresknije.
Počeo sam razmišljati koliko sam još ovakvih nebrušenih dijamanata propustio. Umjesto da sve svoje snage ulažemo u promociju Grada zašto ne bismo reklamirali i ove nezaobilazne lokacije? One bi trebale biti čuvane i zaštićene, a ne skrivene od pogleda kao da ih se sramimo. Zato, razgrnimo draču i makiju, prokrčimo uske puteve i pokažimo svima našu povijest dosada skrivenu nebrigom i zaboravom!