“Čini mi se da mi idemo u krivom smjeru,” rekla je moja supruga uz smijeh dok smo se vozili auto-putem prema Zagrebu. Da, svi su išli u kontra smjeru, “bježeći” za Uskrs iz glavnog grada, činilo se da smo mi među malobrojnima koji su se kretali prema sjeveru. Jel’ bih mogao živjeti u Zagrebu? Ne, hvala!
Dio života u kojem sam proveo u (puno) većem gradu za mene je završen i ne bih ga ponavljao. Naravno, uvijek je lijepo napraviti promjenu, ovaj put zamijenili smo Jadransko more za Sljeme. Posjet zagrebačkoj verziji Srđa nalazila se na našem popisu želja, pogotovo vožnja s novom žičarom. Gdje Dubrovnik vodi, Zagreb slijedi. S obzirom na to da se radilo o uskršnjem vikendu bilo je teško vidjeti stvarnu sliku zauzetosti sljemenske žičare jer je većina ljudi umjesto šetnje odabrala tucanje jaja, rezanje šunke i mirisanje tulipana.
Nije bila gužva, a nije bilo ni skupo. Hoće li se zagrebačka žičara ikad isplatiti? Vjerojatno ne, zahvaljujući financijskim poslovima bivšeg (i pokojnog) gradonačelnika. “Žičaru smo trostruko preplatiti,” uz kiseli osmijeh rekao mi je jedan od Zagrepčana. Bez obzira na to, žičara će uz vrlo poznati Advent u Zagrebu biti velika atrakcija koja će privući mnoštvo turista. “Što misliš hoćemo li moć’ ukrcat kučke u žičaru (imali smo tri),” upitala je jedna od članica obitelji.
Ne bih sad želio ponovo htio otvarati temu o kućnim ljubimcima, (bolje da Anastaziju ovaj tjedan pustimo na miru), ali kad smo se s kučkima ukrcali u kabinu, bilo je jasno da imamo štošta naučiti od glavnog grada. Žičara je tek otvorena, još uvijek je na snazi promotivna cijena i 30 kuna za 24 minutnu vožnju zaista je odlična vrijednost za novac. Putovanje do vrha, na visinu od 1030 metara, zaista je prekrasno. Nepregledno zelenilo Medvednice, Zagreb kao na dlanu, prozirne kabine s finom cirkulacijom zraka učinile su ovu vožnju vrlo uzbudljivim i lijepim događajem.
Slikavali smo i snimali cijelo vrijeme, smijali se ženinoj sestri koja je paničila zbog povremenog ljuljanja kabine na vjetru. Nakon vožnje gore, trebalo se vratiti nazad. Naravno, ne prije nego što pojedemo čuveni sljemenski štrudel. Ima nešto u tom planinskom zraku što me čini gladnim.
Za Julie Andrews proplanci oživljavaju od pjesme, a u mene od mirisa štrudela od jabuka! Umjesto da smo odabrali laganiju opciju spuštanja i ukrcali se u žičaru prema dole, stavili smo ruksake na leđa i zaputili se pješke. Iako se ne bih odlučio za život u metropoli, ipak postoji nekoliko prednosti, a jedna od njih svakako je to što ne treba daleko ići da bi se našao u zagrljaju Majke prirode.
A zagrebačka “pluća” imaju puno toga za ponuditi. Srećom, usprkos gradnji na sve strane, još je uvijek veliki broj zaštićenih zelenih oaza u kojima se može uživati. Nove građevine niču poput gljiva poslije kiše, jednostavno se radi o zakonu ponude i potražnje. Ne bi se toliko gradilo da ljudi ne stoje u redu i kupuju stanove. I dok su cijene žičare vrlo niske to nikako ne može reći za cijenu kvadrata stambenog prostora. Naravno, tako nešto moglo se i predvidjeti.
Prije deset godina prodajom stana u Dubrovniku mogla su se kupiti tri stana u centru Zagreba i još bi vam ostalo za godišnji abonamenat za tramvaj. Ali, prije deset godina Hrvatska nije bila članica Europske unije, nije bila privlačna stranim ulagačima već samo atraktivna destinacija za ljetni odmor, više nego mjesto za odmor u gradu. Puno se toga promijenilo u deset godina. Uključujući i cijene nekretnina, a s obzirom na gradnju čitavih gradskih blokova tržište je itekako živo.
Spuštajući se tako sljemenskim stazama, okruženi tek probuđenom prirodom u svim mogućim nijansama zelene boje i uz pjev ptica, pogled nam je pucao na grad koji iz godine u godinu sve više raste i širi se. “Ovdje živi četvrtina stanovnika Hrvatske,” rekao sam supruzi dok smo se pomalo skalavali nizbrdo. Uskrs je bio i prošao. Turistička sezona je počela. Za vrijeme ovih blagdana Zagreb je bio relativno pust i miran. Naše obiteljsko putovanje i druženje bilo je očekivano hektično, bučno i veselo. Mahnuli smo na pozdrav Banu Jelačiću i vratili se doma u našu Župu u ulicu s njegovim imenom.