Kad ste imali 30 zaraženih dnevno bili ste u totalnoj karanteni, a sad kad ih je 3000 dnevno, vi ste otvoreni. Možete li mi molim Vas objasniti tu logiku,” upitao me je novinar francuskih novina s kojim sam prije par razgovarao putem Zooma. Vjerojatno bih mogao odgovoriti na to pitanje, međutim to bi se razvuklo na pola novina i bilo bi uglavnom usmjereno na politiku. “Čini mi se da vaši političari svako malo mijenaju pravila u vezi s Covidom 19,” dodao je.
Iz svoje baze u Parizu, kolega novinar ispucavao je pitanja koja su se zabadala poput čavala u glavu. Jasno i u sridu! Izgleda da je u Hrvatskoj Covid-19 poput grofa Drakule, javlja se samo po noći. Koji je smisao smanjivanja radnog vremena s ponoća na 10 sati? Pustite ljude da rade ili ih skroz zatvorite. Ovakva polovična rješenja samo produljuju agoniju. Pa nije to operacija mozga. Svi znamo pravila.
Ako želite igrati nogomet, naučite pravila i slijedite ih. Kad bi se samo pridržavali pravila, situacija s Covidom-19 bila bi puno lakša. Ali izgleda da bismo svi skupa mogli pod božićno drvce dobiti tako željeni poklon: cjepivo! Djed Božičnjak i pomoćnik Rudolf letjet će poviše krovova i u dimnjake ubacivati poklone od Pfizera.
Situacija s cjepivom protiv Covida-19 podsjeća me na šesticu, autobus broj 6 u nas u Gradu. Čekaš, čekaš, nema nijedne i onda u isti momenat dođu tri. Za jedno cjepivo govore da mu je učinkovitost 90 posto, za drugo 94 posto, a ono treće treba skladištiti na artičkim temperaturama. Ako se cijepim s prva dva znači li to da ću bit zaštićen 184 posto? Približavamo se zemlji snova.
Bogu hvala i pametnim ljudima pa se ovogodišnji Zimski festival u Gradu drastično smanjio. Njegovo održavanje ove godine ionako nije bila baš jako pametna ideja. Skoro kao i ona o održavanju povorke u Vukovaru. Osobno, kobasice koje satima stoje u masti ne bih jeo i da nije bilo pandemije. Iako su takve kvalitete da bi vjerojatno uništile i virus. Nešto poput Trumpove ideje o ubrizgavanju izbjeljivača.
Tako da Festival nije bio u mom planu i programu ni s maskom, a ni bez nje. Svi zaslužujemo malo božićnog duha. I dok se hit Mariah Carey razliježe s radija ne mogu ne pomisliti kako je Božić 2021. udaljen samo godinu dana. Hoćemo li dotad zaboraviti na koronu, nećemo. Ali hoće li uspomene biti drugačije od stvarnosti, hoće! Optimizam raste.
A ove je godine u kuću Thomasovih Božić stigao nešto ranije i to u obliku razigranog, veselog osmomjesečnog štenca. Razigran je blaga riječ. Ništa ne može skrenuti pažnju s globalne pandemije poput očiju psića koji s nestrpljenjem čeka da mu bacite loptu.
Toto, ime koje je pas dobio u azilu i koje mu sasvim dobro pristaje, posljednja je u nizu udomljenih životinja u zoološkom vrtu Thomas u Župi dubrovačkoj. Sve mi se čini da ćemo uskoro prodavati ulaznice za posjet našem malom životinjskom carstvu. Možda na glavnoj ulici čak i osvane smeđa signalizacija za ovu turističku atrakciju. Vjerujem da će me Toto držati u treningu.
Njegovi geni hrvatskog ovčara i zlatnog retrivera obećavaju dosta trčanja i akcije (i vikanja: fuj to!). Za njega bih mogao reći da je Usain Bolt u psećem svijetu, ali s apetitom dinosaura. Naše mačke tek trebaju prihvatiti Totovu zaigranost i dobroćudnost, iako vjerujem da će vrlo brzo one biti gazdarice, a ne njegove igračke. Jedna od naših maca našla se jako uvrijeđena novom situacijom pa uredno spava kod susjeda.
Trenutno smo u fazi prilagodbe stana za štenca. Možete kupiti sve igračke svijeta, ali svejedno, ništa nije tako zanimljivo poput grickanja papuča i daljinskih upravljača. Već mi nedostaje jedna čarapa. Mogu se samo nadati da je sakrivena, a ne pojedena. Možda bi pojeo i kobasicu s Festivala? Njegova neupitna inteligencija dvosjekli je mač. Kad otvorim vrata od frižidera vidim mu u očima pogled koji kaže “Hmmm, kako bih ja to ubuduće mogao sam otvoriti?”
Vjerujem da godine pred nama neće biti dosadne s Totom. “Pas je jedino biće na svijetu koji više voli vas, nego sebe,” rekao je jednom pisac Josh Billings. A Toto je zaista oličenje toga.