Da budem iskren, za ovogodišnju turističku sezonu više sam optimizma imao krajem prošle godine nego što ga imam sad. Svakodnevno sam bombardiran oprečnim porukama. Razgovarao sam s ljudima u Dubrovniku koji već sad imaju poprilično dobar buking za nadolazeću sezonu, većina njih, dok s druge strane ima ljudi koji goste nisu vidjeli od 2019.
Sve je u cjepivu, Covid-19 putovnicama, zabrani putovanja i propasti turističkih agencija. Sve je teže razdvojiti činjenice od mišljenja. A i to nešto raspoloživih činjenica ne čini se povezano. Šaljemo li mi turistima jasne poruke? Kao što sam milijun puta dosad rekao (napisao) informacija je kraljica. Dajmo potencijalnim turistima sve informacije i pustimo ih da se sami odluče. Imamo slogan i to je to. Nema jasnih poteza, kreativnosti i očigledno, nije preša.
Iskreno rečeno, Dubrovnik, a zapravo tako i cijela Hrvatska, uvijek su bili ekstremno pasivni kad je riječ o turizmu. Turizam se zapravo Dubrovniku “dogodio” (i to sam napisao milijun puta): u turističkoj industriji mi nismo aktivni igrači. I tako je godinama. Uvijek pasivni, nikad proaktivni. I tako dok smo mi zaglavljeni u igri bez granica u kojoj čekamo, čekamo i opet čekamo, ostale turističke zemlje, naši konkurenti ne sjede prekriženih ruku.
Ovo sad je “Bitka za Mediteran.” Naši konkurenti “šibaju” svoje PR kampanje. Grčka je već najavila datum, 14. svibnja, dan kad se ponovno pokreće turizam u toj zemlji, dan kad se za država nanovo otvara. Koristeći slogan “Sve što trebate je Grčka” Grci su potencijalnim turistima dali jasne smjernice što mogu očekivati u njihovoj zemlji.
Turci su također objavili datum otvaranja, ne tako precizno kao Grčka, ali s ubrzanim cijepljenjem koje ide nevjerojatnom brzinom pa je tako u toj zemlji cijepljeno već 13 milijuna stanovnika, računaju na 100 postotni porast turističkih rezultata u odnosu na 2020. godinu. A do kraja svibnja očekuje se da će biti cijepljeno 50 milijuna stanovnika što će cijelom društvu omogućiti potpuni imunitet. 50 milijuna! A mi smo cijepili tek petinu rizičnih skupina, a gdje su ostali….. Sjedinjene Američke Države dnevno procijepe oko 2,5 milijuna ljudi.
Da je tako u nas mi bismo počeli s cjepljenjem u ponedjeljak, a završili u utorak popodne! Razgovarao sam s ljudima koje je “štufalo” čekanje pa su pošli i cijepili se u Beogradu. Pretpostavljam da tu možemo govoriti o svojevrsnom medicinskom turizmu. Cijepiš se za 60 eura, sve je legalno i ne, ne cijepe s vodom. Hrvatska gubi rat s cjepivom, jednako kao što gubi bitku za Mediteran! Trebamo li se okrenuti KIni i Rusiji?
Gdje biste radije otišli na godišnji odmor, u zemlju koja je već cijepila 70 posto svojih građana ili drugu najgoru državu Europske unije po broju cjepljenih? Treba napraviti puno posla, a mi već zaostajemo. Samo pogledajte po Mediteranu i svugdje ćete vidjeti isti obrazac.
Bitke za turiste vode se na svim frontovima. A mi čekamo, samo čekamo i vjerojatno se nadamo najboljemu. S obzirom na to da nam turizam čini veliki udio u BDPu ova politika čekanja je izuzetno hrabra ili izuzetno opasna? Što vi mislite, što od toga? Naša borba za turiste nije samo ona s globalnom pandemijom već je to borba i s našim susjedima. A po svemu sudeći već je unaprijed izgubljena.
Posljednjih dana primio sam mnoštvo mailova od potencijalnih turista i turističkih agencija s pitanjem kakva je situacija i kad bi bilo najbolje doći ovog ljeta? Znamo kakva su pravila, znamo to već dosta dugo pa bi onda trebali jasno komunicirati s turistima kako se trebaju ponašati i što će im trebati da dođu ovdje.
Očekujem li masovni turizam ove godine? Ne, zapravo mislim da su dani masovnog turizma iza nas što je u neku ruku pozitivna stvar koju nam je pandemija donijela. Ali očekujem bolju sezonu od lanjske iako mi se čini da u posljednje vrijeme moj optimizam tone poput kamena bačenog u more. Inače sam osoba koja stvari gleda kroz “ružičaste naočale” i nada umire posljednja, ali svejedno moram duboko zagrabiti u svoj optimizam. Spremam se na najgore, ali se nadam najboljem.