Hladan TUŠ za Turističku i ugostiteljsku školu Dubrovnik

Turističko-ugostiteljska škola Dubrovnik, nekad prosvjetni ponos dubrovačkog kraja, poznata i izvan granica bivše države, danas je - ‘beskućnik‘.

Kadar deficitaran u cijeloj zemlji, a posebice u Dubrovniku - konobari, kuhari, slastičari, recepcioneri - zbog kojeg se u Hrvatskoj svake godine odobravaju sve veće kvote za uvoz radne snage, školovat će se od ponedjeljka u župskoj osnovnoj školi. Školi koja nema ni špaher, ni frižider, ma ni običan mikser. Kažu, nema potrebe. Imaju jedan kabinet na Pločama, u staroj školi koju radnici obnavljaju. Jedan kabinet koji će od škole u kojoj se odvija nastava biti dislociran 10 kilometara!? Pa je li to normalno?

Šesnaestica vozi ‘direktno‘

Nije! I kakvo god opravdanje tražili, ono neće promijeniti činjenicu da takva situacija nije normalna. I da do nje nije smjelo doći. Pored polupraznog sveučilišnog kampusa, studentskog doma, praznih prostora u dubrovačkoj bolnici, gradskog TUP-a…Turističko-ugostiteljska škola strateški je važna za cijeli grad, za županiju, pa i za državu!

Ona bi trebala biti primarni obrazovni objekt na dubrovačkom području jer jedino ta škola odgovara zahtjevima tržišta rada. Pet stotina i pedeset učenika koji su se odlučili kruh zarađivati sa svojih 10 prstiju i to u realnom sektoru, 550 onih koji ljeti nakon mature pa do penzije ni ‘M‘ od mora neće vidjeti, u ponedjeljak bi trebalo u dva popodne doći u Župu.

Ako ih 10 posto zna gdje se točno nalazi škola u Župi i koji Libertasov broj vozi do nje, Bog me ubio. Djeco, imate šesnaesticu; ona vozi ‘direktno‘. Imate i deseticu na kojoj piše Dubrovnik - Cavtat, ali morate se iskrcati u Srebrenom, pa preko magistrale pješice jedno petnaestak minuta.

Nemojte pogriješiti pa umjesto u školu otići u shopping centar. Škola je na drugoj strani najprometnije ceste na hrvatskom jugu. Zato dobro gledajte semafore da vas ne pokupi tegljač na putu prema Crnoj Gori i Albaniji. A kad dođete do škole, morate znati u kojoj će vam biti nastava. Staroj ili novoj? Ako je u novoj, ne lupajte vratima jer će Župljani naplatiti svu štetu koju napravite. Sportska oprema vam ne treba.

Nema tjelesnog jer ne možete koristiti školsku dvoranu. A i što će vam fiskultura?! Ionako ćete cijeli radni vijek provesti na nogama. I nemojte reći da od ovog ništa niste znali. Rečeno vam je pet dana prije početka nastave. Tako i vašim roditeljima i nastavnicima. Nakon nastave, navečer u sedam, vratit ćete se u Dubrovnik. Što ne znači da ćete u te ure svi doći doma. Ima vas i s Elafita, iz Primorja, Stona…

Trebalo je dat‘ Kinezima

Kako se moglo dogoditi da se ‘pet do podne‘ panično traži zamjenski prostor za jednu cijelu školu? I to kompleksnu školu kojoj je praktična nastava jednako važna, ako ne i važnija, od teoretske. Kako se tek u pet do podne shvatilo da radovi neće biti završeni do početka školske godine? A pobogu, ljeto je, godišnji su odmori.

Radovi vrijedni 3,3 milijuna kuna na obnovi stare škole počeli su u siječnju ove godine i kako je tad najavljeno iz Dubrovačko-neretvanske županije, osnivača srednjih škola pa tako i TUŠ-a, trebali su biti gotovi do 5. rujna. Do ponedjeljka. Prošao je siječanj, veljača, ožujak, travanj, lipanj, srpanj, prošao je i kolovoz. Sedam mjeseci! Škola nije gotova! Da smo dali Kinezima, u sedam mjeseci izgradili bi sedam škola.

No, kako to u nas obično bude, zapelo je! Gdje, kod koga??? Pa valjda na ljetu. Jer tko je vidio graditi u Dubrovniku i to na Pločama usred turističke sezone?! Osim nekih strateški važnih privatnih objekata zbog kojih ni kiperi troosovinci nisu problem u uskim ulicama prepunim apartmana.