I to je odrađeno! Dodajte moje ime listi od 700 tisuća ljudi koji su primili cjepivo! Iako, s obzirom na to da sam se cijepio na britanskom tlu, nisam siguran je li zapravo pripadam ovoj listi ili možda onoj s vrlo velikim brojem procjepljenih Britanaca. “Za naše smo zaposlenike u veleposlanstvu dobili određenu količinu cjepiva i vaše je ime na listi,” rekao je prijateljski glas na telefonskoj liniji sa Zagrebom. Iskreno, nisam se žurio s cijepljenjem. Nisam antivakser, jednostavno sam htio pričekati da dođem na red. Znate nas Engleze, ako nešto volimo, onda je to čekanje u redu. Znao sam da ću kad-tad doći na red, ali strpljenje je moja vrlina.
Osim toga, ima još nešto, izreka koju Englezi koriste (a koliko znam i Hrvati, također) – “Poklonjenom se konju ne gleda u zube.” I tako sam se našao na ranom, poštarskom letu za metropolu. Moram dodati, polupraznom letu. Dvije su me stvari u Zagrebu iznenadile s obzirom na to da je prošlo nešto vremena od mog zadnjeg posjeta. Prije svega, moram obavezno kupiti dionice Volta, Bolta, Glova ili Pauze.hr! Biciklima, skuterima, autima pa čak i pješke, cijela vojska vrijednih dostavljača, odjevenih u jarke prepoznatljive boje svojih tvrtki, jurcaju ulicama u svim smjerovima, raznoseći hranu, pića, spenzu, potrepštine iz DMa, iz apoteka.
Miješaju se boje uniformi, oznake tvrtki, mladi, stari, djevojke i muškarci, svi žure i predano obavljaju svoje zadatke. Poput neke ogromne košnice u kojoj je raspored poslova svima dobro poznat. Dosjetljivi poduzetnici uspjeli su crnilo pandemije zamijeniti za svjetlost duge! Druga stvar koja me “malo” zatekla je klasifikacija kafića ili restorana, odnosno tumačenje pojma tarace. U metropoli je to ekstremno liberalno! “Ma je li ovo stvarno taraca?” – upitao sam konobara kad sam sjeo na to nešto, s fiksnim krovom i okruženo s velikim pomičnim staklima koja su bila dobro zatvorena. Unutar prostora svi su sjedali poput sardina, a maske su “nestale u akciji.” Liberalno s velikim L! Ako je ideja otvaranja taraca bila to da prisile ljude da jedu i piju vanka na freškom zraku, to u Zagrebu nije slučaj, posebno tog sivog i kišnog dana kada su bile pune i natrpane.
Popio sam kafu, cjepivo me čekalo. Znao sam mjesto i vrijeme. Kao što mnogi od vas znaju imam averziju na iglu, netko bi to lijepo nazvao: fobija! Od pogleda na uredno posložene igle koljena su mi lagano zaklecala. Kad sam skinuo košulju i podigao rukav od majice, ispričao sam se medicinskoj sestri “Oprostite, nemam baš tijelo kao ministar Marić ili sad poznatiji kao Kapetan Hrvatska.”
Nakon što sam ispunio sve potrebne formulare i odgovorio na doktorova pitanja, sestra je rekla: “Neće vas boljeti.” Kao što sam rekao, cijepljenje sam obavljao u Britanskom veleposlanstvu dok je ispred mene stajala slika Kraljice u prirodnoj veličini sa stoičkim i kraljevskim izrazom lica. Zato sam i odgovorio sestri uz osmijeh: “Pa kako bi me moglo boljeti kad jer moja Kraljica ispred mene?” Je li boljelo? Nije! Već prije su me bili upozorili na mogućnost nuspojava.
Narednih 15 minuta morao sam ostati sjedati i osim lagane, tupe boli u lijevoj ruci, osjećao sam se savršeno. “Jesam li sad siguran?” šalio sam se s doktorom. “Ovo je tek bilo prvo cjepivo, samo ste napola sigurni,” odgovorio je. Naravno da sam ga upitao “Je li gornja polovica ili donja?” I zatim je došlo iznenađenje, pozitivno iznenađenje. Cijepio sam se u veleposlanstvu, koje kao i sva veleposlanstva u svijetu “stoji” na području zemlje koju zastupa.
Stoga je sve bilo kao da sam se cijepio u Velikoj Britaniji, što znači da sam dobio britansku karticu tj. potvrdu o cijepljenju jednaku onoj kakvu je dobila i moja obitelj u Engleskoj. To nisam očekivao. “Dobro izgledate, u redu je, slobodni ste,” doviknuo je veseli doktor. Jesam li se osjećao drugačije? Iskreno, jesam. Osjećao sam se sigurnije. Snagu uma nikad ne bismo trebali podcijeniti, a moj mi je um govorio da sam sad sigurniji, zaštićeniji. Nisam namjeravao strgnuti masku s lica, poput Izraelaca, ili se ne pridržavati socijalne distance, prestati pratiti pravila kad znam sve činjenice. Ali stvarno osjećam se zaštićenije.
Ako izuzmemo užasnu glavobolju koja me “napala” točno 24 sata nakon primanja cjepiva, nisam imao nikakve dodatne nuspojave. Neću nagovarati ljude da se cijepe, to je stvar vlastitog odabira, sve što želim reći je to da se u psihološkom smislu osjećam da sam na boljem mjestu. Kako bismo proslavili primanje prve doze cjepiva, naravno, naručili smo ručak iz Pauze.hr!