StoryEditorOCM
KulturaKLAUSTAR MALE BRAĆE

Zvonko Pandžić: Marulić je prilikom pisanja "Judite" koristio više od 20 rimskih književnika i nije riječ o ‘biblijsko-vergilijanskom epu‘! Oslanjao se na Dantea pa nalazimo iste rečenice kao u ‘Božanstvenoj komediji‘

Piše Bruno Lucić
16. ožujka 2022. - 16:53

U sklopu "Dana Judite i Marka Marulića u Dubrovniku" u klaustru Franjevačkog samostana priređena je izložba "Scrinium Marulianum/Iz škrinje Marka Marulića" na kojoj je, između ostalog, ponovno javnosti predstavljen jedini u cijelosti sačuvani primjerak prvotiska "Judite" koji čuvaju zidovi samostana. Publika je već 13. kolovoza 2021., na 500. obljetnicu tiskanja "Judite", imala priliku pogledati ovaj iznimno vrijedni primjerak. Također, na izložbi je moguće vidjeti brojne knjige kojima se Marko Marulić služio pišući "Juditu", neke od njih sadrže i Marulove crteže, metafore, stihove ili pojmove koje se mogu naći i u "Juditi". Izložena su i brojna druga djela hrvatskih humanista koji su slijedili Marulićev izbor hrvatskoga narodnoga jezika kao književnog, ili su svoje pjesničko, teološko i filozofsko razmišljanje objavljivali na latinskom u komunikaciji s onodobnim vodećim humanistima u Europi.

image
Dubrovački vjesnik

Naime, povodom 500. obljetnice prvotiska "Judite" Marka Marulića (1521.) Hrvatski je sabor proglasio i Godinu Marka Marulića koja traje do 31. ožujka 2022.

Uz izložbu, predstavljeno je i kritičko izdanje "Judite" koje je povodom jubileja priredio profesor Zvonko Pandžić a koji je ovom prilikom održao i predavanje. Sve to rezultat je Pandžićevog petnaestogodišnjeg istraživačkog rada po mnogim europskim i hrvatskim knjižnicama i arhivima, koji iz temelja mijenjaju dosadašnje znanje o nastanku i izvorima prvoga hrvatskoga pučkojezičnog epa. Priređivač je kritičkom analizom teksta "Judite" pokazao koje je sve klasične i novovjekovne epske i teorijske izvore i uzore slijedio autor, što dosada uopće nije bilo poznato.

Otvorivši izložbu, okupljene je najprije pozdravio gvardijan Franjevačkog samostana Male braće, fra Veselko Grubišić, podsjetivši na važnu kulturnu baštinu koju samostan i Dubrovnik imaju. Isto tako, naglasio je kako je fra Stipe Nosić najzasluženiji za cijeli projekt. Potom je Pandžić je preuzeo riječ.

image
Dubrovački vjesnik

- Škrinja Marka Marulića postojala je u doslovnom smislu te riječi, ali i u prenesenom. Od njegove riječi, pučkim, narodnim govorom koji je forsirao, kojim je pisao i objavio prvi hrvatski ep na narodnom jeziku, razvila se čitava rijeka, ne samo književnosti, nego i refleksije o samom hrvatskom jeziku koji je Marulić počeo tiskom objavljivati. Kako dolazim iz Njemačke i tamo sam upoznao način istraživanja i studiranja, prvo pitanje koje njemački romanisti, anglisti ili slavisti postave je: koji jezik ili koji narod u to vrijeme od slavenskih naroda ima nacionalni ep na narodnom jeziku?! Nema niti jedan – između Jadranskog i Japanskog mora, između Splita i Vladivostoka, između Palagruže do Kamčatke! Od svih slavenskih naroda, nema niti jedan koji bi imao ep. Neki su pokušali kasnije u 19. stoljeću falsificirati, ali jedino Hrvati od svih slavenskih naroda imaju književnost na narodnom jeziku. Druga osobina hrvatskog jezika i tradicije jest ta da jedini Hrvati od svih slavenskih naroda imaju izravnu vezu po pismu s izvornim pismom slavenskog Ćirila, Konstantina, koji je izumio glagoljicu, kazao je Pandžić te nastavio:

image
Dubrovački vjesnik

- Marko Marulić je bio odvjetnik, pravnik i svoju je oporuku napisao dva puta, prvi put kad je 1500. išao u Rim na hodočašće i tada je u Rimu dobio ideju da napiše "Juditu" i kad se vratio u Split 1501. napisao je. Njegova knjiga, naša "Judita", počinje "svih dana korizmenih" kako on piše, tako počinje i Danteova "Božanstvena komedija". Dante je interesirao Marulića i zadnji stih naše "Judite" i "Božanstvene komedije" je jedan te isti. Oni su imali zajedničkog učitelja, a to je bio Boetije, jedan kasnokršćanski odnosno kasnoantički mislilac koji je napisao djelo "Utjeha filozofije". Zadnji stih "Božanstvene komedije" u Paklu, Čistilištu i Raju završava jednim te istim stihom koji je prepjevani Boetije. Boetije je bio veliki autoritet Maruliću, a Marulić se oslanjao na Dantea u mnogočemu. Marulić poznaje glagoljicu, poljičicu, bosančicu jer je preveo "Ljetopis popa Dukljanina" odnosno povijest hrvatskih kraljeva. Marulić je otkrio kako je napisao svoju knjigu, svoju "Juditu", autore poput Ovidija ili Horacija citirao na hrvatskom. Ako čitate Wikipediju i sve priloge za hrvatsku povijest književnosti, posvuda ćete naći da je Marulić napisao 'biblijsko-vergilijanski ep', on poznaje Vergilija, ali ne i "Eneidu", nju ne upotrebljava za tu svrhu nego jednu četvrtu eklogu. Ali, "Eneida" nije ta figura koja bi odgovarala vergilijanskm epu, to je Ovidije i njegove "Metamorfoze". On je više od 20 autora, svih rimskih epskih književnika upotrijebio da bi napisao svoju "Juditu" i to pored biblijskog štofa od sv. Jeronima, biblijskih knjiga o Juditi. Recimo, tu je komentar na Marcijala koji se nalazi u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku, naveo je Pandžić.

image
Dubrovački vjesnik

Kao posebnu zanimljivost, ističe se podatak da je Erazmo Roterdamski, Marulićev suvremenik, 1516. u Bazelu objavio prvotisak Novoga zavjeta na grčkom jeziku koji je poznavao Marulić. Time je krenula "jezična revoluciija" sjeverno od Alpa. Novija istraživanja pokazuju da je Erazmo svoje izdanje pripremio na temelju čak osam grčkih kodeksa teksta Novoga zavjeta koje je u Bazel iz Dubrovnika donio jedan vrlo utjecajni i poznati Dubrovčanin. Izložen je i Erazmov "Novum instrumentum" i studije koje dokazuju "Ragusa connection" koja je omogućila novi pristup izvorima (ad fontes) u filologiji kao i prijevodima biblijskoga teksta na pučke jezike diljem Europe.

20. studeni 2024 12:37