Umirovljena ravnateljica Dubrovačkih knjižnica, znanstvenica Vesna Čučić održala je u sklopu Mjeseca hrvatske knjige 2019. predavanje „Cenzura i tema žene u Dubrovniku u 16. Stoljeću“. Okupljene u Saloči od zrcala najprije je pozdravila knjižničarka Dubrovačkih knjižnica Katarina Palinić da bi potom predavačica preuzela riječ.
Čučić se na početku izlaganja osvrnula na općeniti položaj žene u onodobnoj Europi. Spomenula je tako francusku pjesnikinju i autoricu Christine de Pizan (1364. – 1430.) koja je pisala i javno upozoravala na tadašnji položaj žene u društvu. Žene su tako bile isključene iz političkog, gospodarskog i religijskog života.
Potom je znanstvenica okupljene upoznala s akterima njezina predavanja. U prvom redu to je Mara Gundulićeva, kćer Ivanova, dalekog rođaka znamenitog pjesnika Ivana Gundulića (1589. - 1638.) koja nažalost nije stekla formalno obrazovanje, ali je pokazala izrazitu razboritost i oštroumnost. Njezin suprug Nikola Vito Gozze (1549. – 1610.) sedam puta je bio biran za dubrovačkog kneza. Imao je ljetnikovac koji se i danas nalazi u sklopu Arboretuma Trsteno. Od političkog rada više ga je zanimao onaj filozofski, bio je plodan autor koji je prve knjige počeo objavljivati u tridesetim godinama života. Djela su mu objavljivana na talijanskom jeziku, a prepoznao je njegovo znanje i papa Klement VIII. koji mu je dodijelio počasni doktorat iz filozofije i teologije. Čak je znao glumiti i u komedijama svog suvremenika Marina Držića (1508. – 1567.).
Pjesnikinja Cvijeta Zuzorić (1552. – 1648.) treći je akter predavanja, riječ je o poznatom licu dubrovačke povijesti. Iako rođena u Dubrovniku, odrasla je u Italiji, točnije u Anconi te se vratila u Dubrovnik gdje je ostala sve do 1582. Udala se za firentinskog plemića Bartolomea Pescionija. U salonima je ondašnje intelektualce nadahnjivala ljepotom, ali i zavidnim znanjem, čak je i talijanski pjesnik Torquato Tasso (1544. – 1595.) napisao nekoliko soneta posvećenih dubrovačkoj pjesnikinji. Zuzorić je pisala lirsku poeziju i epigrame, ali ništa od njezinih djela nije sačuvano. Također, nepoznat je ostao i njezin lik, sačuvan je samo jedan portret koji je dugo vremena bio u vlasništvu obitelji Zuzorić.
Gozze, njegova supruga i Zuzorić intenzivno su se družili, ponajviše u ljetnikovcu u Trstenom, to je razdoblje trajalo od 1570. do 1582. Bila su to vremena kad su žene u Dubrovniku imale skučena prava. Tako je ženama koje su bile u višim, plemićkim krugovima izlasci bili ograničeni na izlaske u crkvu ili na posjete rođacima, ali i to u pratnji. Ženska djeca nisu se slala u samostan na školovanje kao u Italiji, plemkinje su morale biti stidljive, skromne, umjerene, pobožne, tri puta dnevno išle bi na molitvu i to u svojim kapelicama. Primjerice, žene iz nižih slojeva bile su u tom smislu slobodnije, tako je zabilježeno da su žene trgovaca znale računati i pisati te bi vodile poslove svojih muževa. O položaju žena govori i podatak kako je dubrovački i hrvatski trgovac, ekonomski pisac Benedikt Kotruljević (1416. -1469.) školovao svoje kćeri - za što se morao ispričati!!!
Naglasila je Čučić kako je Dubrovačkoj Republici medij knjige bio itekako važan, a potvrđuje to i postojanje cenzure. Pokazala je Čučić Odluku Dubrovačke Republike o cenzuri iz 1545., a koliko je dubrovačkoj vladi to bilo važno kontrolirati što se sve piše i objavljuje, potvrđuje činjenica da je cenzura u Dubrovačkoj Republici postojala sve do njezina pada početkom 19. stoljeća! Godine 1581. u Veneciji tiskana su dva Gozzeova djela: „Dijalog o ljubavi“ („Dialogo d'amor“) i „Dijalog o ljepoti“ („Dialogo della bellezza“). Odlikuju se tada vrlo modernim razmišljanjem o ženi iako su nastala u strogo konzervativnoj sredini kakav je Dubrovnik tada bio. Djela se sastoje od dijaloga Gozzeove žene Mare i njezine prijateljice Cvijete.
Međutim, prvo izdanje ovih djela nije ono koje je postalo poznato široj javnosti. Naime, na naslovnici iz 1581. piše „iznova ugledalo svjetlost“ što znači da je to nije prvo izdanje. Gozze je vjerojatno sve prethodne primjerke morao uništiti po uputama dubrovačke vlade. Godine 1582. Zuzorić je morala napustiti Dubrovnik. Ne zna točan razlog njezina odlaska, vjerojatno su uzrok bili zli jezici. Godine 1585. objavljeno je djelo „Rasprava o Aristotelovoj meteorologici“ („Discorsi sopra le Metheore d'Aristotele“), a riječ je o prvom sustavu meteorologije u Hrvata. Prvo izdanje iz 1584. povučeno je i uništeno, a djelo je pisano dok je Zuzorić bila u Dubrovniku. Novo izdanje bilo je skraćeno jer su određeni dijelovi cenzurirani. Do ove se spoznaje došlo otkrićem jednog primjerka prvog izdanja koji je pronađen 1910. i koji se danas čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku.
Predgovor je napisala Gozzeova supruga što je bilo vrlo revolucionarno kako za Dubrovnik tako i za ondašnju Europu gdje su žene i dalje bile obespravljene. Gundulićeva je branila svoju prijateljicu, bila je to obrana jedne lijepe, mlade, samosvjesne žene udate za plemića, obrana od zlobnika koji su bili ispunjeni zavišću i pakošću. Pohvalno je i kako je Gundulićeva imala apsolutno podršku svoga muža. Spominje se tako i kako su određeni dijelovi cenzurirani zato što je Gundolićeva previše hvalila Italiju, a preoštre kritike uputila Dubrovniku, a možda se iza svega krije i tajna nestalih Zuzorićevih stihova?! Iako je Zuzorić utjelovila ideal žene onoga vremena kakve su se mogle naći u Italiji, ali ne i u Dubrovniku, napustila je Dubrovnik i nikada se više nije vratila u svoj rodni grad. Također, njezin muž kasnije je bankrotirao. Vlast je tako zaustavila djelovanje i stvaranje ovih troje aktera.
Pored Zuzorić i Gundulićeve, bilo je još nekoliko žena koje su se istaknule svojim slobodnim duhom, a zapitala se Čučić na kraju što bi tek sve one postigle da su imale pristup slobodnom obrazovanju?! bLu