Tuga Tarle održala je u Saloči od zrcala u sklopu Mjeseca hrvatske knjige predavanje "Vinko Paletin, prvi izvjestitelj iz Novoga svijeta". Lani, povodom 510. obljetnice Paletinova rođenja, u Tarlinom prijevodu, Matica hrvatska objavila je knjigu “Ime, život i avanture anonimnog osvajača Vinka Paletina iz Korčule” španjolskog dominikanca, doktora filozofije i teologije, erudita, pisca i istraživača Isacija Péreza Fernándeza (1922. -2003.), koji je autor brojnih djela iz metafizike i filozofije povijesti te kritičkih izdanja, ogleda i studija o istaknutim dominikancima i španjolskim osvajačkim pohodima na tlu Novoga svijeta u prvim desetljećima nakon otkrića Amerike.
Okupljene je u ime Dubrovačkih knjižnica pozdravila Matija Tija Nenadić koja je navela zanimljivost kako je Paletin rođen iste godine kao i najveći dubrovački i hrvatski komediograf Marin Držić. Dodala je Nenadić kako se Tarle bavila profesionalnim plesom, diplomacijom, novinarstvom, aktivna je promotorica hrvatske kulture te predaje na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Radila je na tri kontinenta te je bila u kontaktu s velikim brojem hrvatskih iseljenika.
Dok je radila u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Madridu,Tarla je naišla na pismo u kojem se spominje ime Vinka Paletina. Pošla je u tamošnji dominikanski samostan te je otkrila Pérezovu knjigu koji se bavio životom španjolskog dominikanca, filozofa, povjesničara i reformatora Bartoloméa de las Casasa (1474. ‒ 1566.) na američkome tlu, u Novoj Španjolskoj, a koji je došao i do Paletina. Pérezu je obećala da će knjigu izdati u Hrvatskoj u dvojezičnom izdanju, vratila se u domovinu, ali 15 godina nije bilo interesa za tu knjigu u Lijepoj našoj. Nakon što je pošla u mirovinu, prevela je knjigu te ispunila svoje obećanje.
Potom je Tarle okupljene upoznala s likom i djelom konkvistadora i kartografa, dominikanca, pisca i izumitelja, prevoditelja i diplomata, dominikanca s Korčule.
Navela je kako je u prijelazu s 15. na 16. stoljeće bilo istaknutih pojedinaca u hrvatskoj kulturi poput Marka Marulića, Ivana Gundulića te Marina Držića. Komentirala je kako se, primjerice, o potonjem, za razliku o Paletinu, puno zna, a poručila je kako Paletin zaslužuje da bude zapamćen. Nevezano za Paletina, navela je kuriozitet kako je Marulić bio čitan na dvoru španjolskih kraljeva Karla V. i Filipa II.
Paletin je 1508. rođen u Žrnovu, a počeo je kao pomorac jer je rano ostao bez oca i majke pa se trebalo brinuti o obitelji. U to doba je vladao veliki interes za Novi svijet, Kolumbovim putem išlo se u potragu za bogatstvima Novoga svijeta o kojima se puno pričalo. Paletin je najprije otišao u Španjolsku jer se otamo putovalo u Novi svijet. Ukrcao se i otputovao u Hispaniolu, u današnji Haiti, gdje je boravio od 1529. do 1531. Ne zna se što je točno radio, ali je iz znatiželje odlučio poći na Yucatán. Međutim, doživio je brodolom, spasio je glavu, ali mu nije ostalo ništa osim onoga što je imao na sebi pa se morao priključiti vojsci odnosno trupama ondašnjih osvajača, trupama Hernána Cortésa (1485.-1547.) koji je od španjolskog kralja poslan u takozvanu "Novu Španjolsku".
Jedan od vođa trupa bio je ikonkvistador Franciscio de Montejo (oko 1479.- oko 1553.) koji je u jednom trenutku proglašen guvernatorom Yucatána. Ispričala je Tarle kako je među muškarcima bilo i žena koje su se odlučile poći u Novi svijet.
- I onda je bilo emancipiranih žena, dodala je predavačica.
Četiri je godine Paletin bio na Yucatánu, zapisao je kako Europljani nisu mogli razumjeti slova, znakove koje su zatekli na građevinama Maja Indijanaca te kako im je to bila novina, ništa slično onome što su do tada vidjeli. Godine 1541. završava taj ciklus Paletinova života. U tom se razdoblju pojavljuje informacija kako u Peruu postoje još veća dobra, još više zlata, pa se dio vojske odlučio poći prema Peruu, odlučili su dezertirati kako bi se obogatili. No, Paletin je otišao u grad Meksiko. Suočio se s najkrvoločnijim borbama između domorodačkog stanovništva i konkvistadora, svjedočio je kako su španjolski osvajači počeli organizirati život u Novom svijetu.
U Meksiku se susreo s kulturom Asteka, a Korčulanin je zapisao svoje impresije o gradu Meksiku koji je bio grad sličan Veneciji sa širokim cestama i kanalima, s vrtovima na vodi. Komentirala je Tarle kako se često može čuti da je to zapravo bio prvi 'ekološki grad na svijetu'. Promatrao je Paletin kako Asteci bogovima prinose ljudske žrtve. U svojoj knjizi "Izvješće o Novoj Španjolskoj" Paletin opisuje kako su mladići koji bi bili ritualno žrtvovani bili zapravo sretni te su oduševljeno išli od sela do sela. Inače, na tom je području u jednom trenutku živjelo do 60 tisuća stanovnika! Ne zna se što je Paletin radio kao civil, ali je 1544./1545. ušao u dominikanski samostan u Meksiku.
Paletin se 1546. vratio u Europu, a Držić se iste godine vratio u rodni grad. Korčulanin je najprije ostao u Španjolskoj, dosta je putovao po Pirinejskom poluotoku. Potom je otišao u Bolognu gdje je nastavio studij teologije te je 1548. stekao bakalaureat iz teologije. Počeo je raditi na karti Španjolske, godine 1551. karta je dovršena te je Paletin poslao na Tridentski sabor na ocjenu. Karta je ocijenjena kao izuzetno vrijedna i precizna. Izrađivao je Paletin i globuse, izradio je dva za koja se znalo i bila su smješteni na Badiji, jedan se tijekom vremena izgubio.
Paletinu se pripisuje karta svijeta koja se nalazila na Accademiji Olimpici. 1550. pristupio je svećeničkom staležu, a te je godine 'Vidra' također postao svećenik. U to vrijeme vode se brojne rasprave o Indijancima iz Novoga svijeta. De las Casas je zastupao tezu da su domorodci koje su zatekli španjolski osvajači ljudi kao i Europljani, ali su vlasnici zemlje koji su imali svoja područja u Novom svijetu vršili pritisak na papu i crkvene krugove smatrajući kako su domorodci divljaci protiv kojih se s punim pravom ratuje protiv i čija se područja s punim pravom treba osvajati. Jedan od 'glasnijih' zastupnika druge teze bio je španjolski filozof Juan Ginés de Sepúlveda (1494.-1573.). Čak su Sepúlveda i De las Casas vodili javnu raspravu, svatko od njih gorljivo je branio svoju tezu, a o diskusiji se pričalo u krugovima tadašnjih humanista. Paletin je također pratio tu raspravu, a u to je vrijeme u Vicenzi predavao matematiku. Kao dominikancu odobren mu je boravak van dominikanske zajednice tako da joj nije morao polagati račune. S obzirom da je imao nećakinje koje su bile bez skrbi, imao je o kome brinuti. 1552. postao je članom Dalmatinske provincije.
Mnogi su osporavali činjenicu da se Paletin zaista ukrcao za brod koji je plovio prema Novom svijetu i da je ikada kročio u Novi svijet. No, postoji dokaz da je Paletin tražio da ga se iz Meksičke prebaci u Dalmatinsku provinciju. Zapitala se predavačica zašto je Paletin uopće bio upisan kao član Meksičke provincije ako nikada nije bio u Novom svijetu?!
Objavio je Paletin knjigu "Izvješća o Novoj Španjolskoj" za koju Pérez tvrdi da je Paletinova - iako nije potpisana. Pérez je dokazao da je to Paletinova knjiga i svakoga, tko sumnja u to, za života je pozvao na raspravu. Dodala je Tarle kako knjiga i teza koju zastupa Pérez, nažalost, u hrvatskoj kulturnoj sredini nije izazvalo preveliku pažnju. Paletin je tako postao autorom jednog od prvih izvješća o Novom svijetu. U 16. stoljeću je to djelo bila itekako važna baza informiranja o običajima domorodaca, o ratovanju s njima, ali i njihovom životu te ambijentu u kojemu su živjeli.
Paletin se iskazao kao prevoditelj pa je sa španjolskog na talijanski preveo knjigu Pedra de Medine (1493.-1567.) pod nazivom "Umijeće plovidbe". I to je bio važan doprinos jer su oceani tada bili uglavnom neistraženi, a knjiga je mogla služiti kao dio pripreme svima onima koji su se odlučili otisnuti u Novi svijet. Prijevod je tiskan u Mlecima 1554.
Paletin je bio i izumitelj, tako je izumio masu, smjesu protiv crvotočina - a za premazivanje brodova - rečeno mu je kako je taj izum "beznačajna stvar" te za nju nije bilo interesa.
Na naslovnici knjige "Izvješće o Novom svijetu" nije navedeno ime i prezime autora. Na prvom je izdanju pisalo "vitez u pratnji Cortésa", a kasnije je pisalo "nepoznati osvajač". Za Péreza to nije bilo iznenađenje. Obrazložila je Tarle kako je "vitez" tada moglo značiti isto ono što "gospar" u Dubrovniku. Nakon što je napisao knjigu, Paletin je obilazio Europu, posjetio je Korčulu te je 1557./1558. otišao u Bruxelles kako bi kralju Filipu II. predstavio svoj 'srednji put'. On u raspravi o Indijancima nije bio za Sepúlvedu ni za De las Casasa, zastupao je tezu kako Indijanci jesu pametni, kako jesu ljudi s intelektom, kako nisu divljaci, ali i da su inovjerci, nisu kršćani te ih treba pokrstiti – milom ili silom.
Napisao je Paletin i tekst u kojemu se bavio odnosom prema ratu protiv Indijanaca, ali tekst koji se bavi pitanjem uređenja i organiziranja Novoga svijeta. Spise je slao u Srednju Ameriku, ali su oni skupljeni i uništeni. Putovao je potom Europom tražeći izdavača za svoje knjige, ali bezuspješno jer se protiv njega okrenuo nadbiskup Toleda. Kako bi se osvetio nadbiskupu, otišao je ured inkvizitora te tamo dao izjavu rekavši kako je u Bruxellesu sreo neke kraljeve ljude, sluge koji su mu se požalili kako im nadbiskup zabranjuje moliti određene molitve te je tako nadbiskupa optužio za herezu. Kralj je nadbiskupa potom dao zatvoriti, 14 je godina proveo u teškoj robiji te je papa od kralja tražio da ga pusti. Nadbiskup je prebačen u Rim, ali kad je stigao već je bio izmučen teškim uvjetima zatvoreništva.
Paletin je postao ispovjednik Bazilike sv. Petra u Rimu te je ujedno stekao doktorat iz teologije. 1564. upisan je u registar Kongregacije sv. Jeronima u Rimu. Nakon toga se vratio na Korčulu te potom preminuo. Paletin je za života tražio pomoć od pape za obnovu Samostana sv. Nikole na Korčuli koji je stradao tijekom turskih pohoda na otok. Naime, Španjolskoj je nova prijetnja postala Osmansko carstvo, a Paletin je bio oduševljen činjenicom da se stvara kršćanska koalicija protiv Osmanlija. Pratio je Bitku kod Lepanta 1571. i te je godine Paletin posljednji put spomenut u dokumentima. Ne zna se točno kada i gdje je umro, pretpostavlja se da se njegov grob nalazi uz Samostan sv. Nikole na Korčuli.
Predavačica je kazala kako je Pérezova ljubav i spremnost kao običnu smrtnicu iz Hrvatske obavezala da knjigu pripremi i objavi.
- Ovakav bogati ljudski život zavrijedio je pozornost i poštovanje, važno je to prenositi našoj djeci, poručila je Tarle. Kazala je kako je ideja "Muzeja iseljeništva" postala potreba kako bi se moglo pokazati što je "mali čovjek s hrvatskog tla pridonio svijetu". Isto je tako kazala kako:
- Naša diplomacija nema jasnu viziju o kulturnoj promidžbi Hrvatske, imamo ljude koji se bave promidžbom hrvatske kulture, ali se te ljude ne priprema, moraš imati otvorene oči, uši i srce, izjavila je zaključivši kako nasljeđe od prethodnih generacija treba više cijeniti. bLu