Na taraci Umjetničke galerije Dubrovnik predstavljena je monografija Antun Masle autora Igora Zidića, jednog od najpoznatijih hrvatskih povjesničara, teoretičara i kritičara umjetnosti. Uz autora, na predstavljanju su govorili povjesničar umjetnosti Ivan Viđen, ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, Tonko Smokvina te muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik, dr. sc. Rozana Vojvoda. Pošto autor nije mogao fizički sudjelovati, bio je uključen video vezom.
U monografiji na gotovo 500 stranica Zidić je ponudio novo čitanje opusa Antuna Masle (1919. - 1967.). Također, u djelu se mogu pronaći sve umjetnine koje su bile izložene na velikoj retrospektivnoj izložbi u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik a koja je bila priređena u prosincu 2019. povodom stogodišnjice rođenja slikara, ali i brojne druge, iz obiteljskog vlasništva, različitih privatnih zbirki, te iz mnogobrojnih muzejskih i galerijskih institucija. Suradnica autora monografije je Anabel Zanze, a ostali suradnici na monografiji su Ivana Majer i Rozana Vojvoda, dok su za fotografije zaslužni Miho Skvrce, Goran Vranić i drugi. Za oblikovanje monografije zaslužan je studio Bahrach & Krištofić, a tiskana je u Tiskari Zelina d.d. Naklada monografije je 500 primjeraka.
Smokvina je pozdravio okupljene, posebno Masline kćeri Brigitu i Dolores koje su, kako je otkrio, dali veliki obol pri izdavanju i realizaciji monografije. Podsjetio je kako je ovo druga monografija posvećena Masli, prva je izdana 1986., a njezin autor je povjesničar umjetnosti Antun Karaman. Zahvalivši Gradu Dubrovniku i Ministarstvu kulture i medija, Smokvina je naznačio kako je Umjetnička galerija Dubrovnik postala bogatija za još jedno vrijedno izdanje.
Vojvoda je izjavila kako je riječ o kapitalnoj monografiji. Naime, upravo je Vojvoda bila kustosica izložbe 2019. te su istraživanje za monografiju i priprema za izložbu išli paralelno.
- Tekst za monografiju nastao je jako brzo, od veljače do listopada 2019., bio je Zidićev dug Masli. Svjedočila sam tome iz prve ruke, kao i moj kolega Miho Skvrce, a to je ta nevjerojatna energija Igora Zidića, taj istraživački eros: ponovno je iščitavao literaturu, vraćao se na djela koja je već istraživao, razgovarao je s Dolores i Brigitom... Osim što je vrhunski povjesničar umjetnosti, publicist i književnik, dugogodišnji je suradnik Umjetničke galerije, vrstan poznavatelj dubrovačkog slikarstva i neke kapitalne izložbe odvijale su se ovdje upravo u njegovom autorstvu. Tijekom sakupljanja djela, postalo nam je jasno da se tu slike grupiraju ne samo kronološki, nego i po nekim problematskim odrednicama. Ono što smo na izložbi mogli doživjeti vizualno, monografija nam donosi elaborirano u tekstu. Kad bi jednom riječju trebala opisati monografiju, navela bi sveobuhvatnost, Zidić je pisao monografiju s velikom emocijom i velikom empatijom, ne zamračujući objektivnost. Zidić se na kraju monografije zahvaljuje svim autorima koji u doprinijeli boljem poznavanju Antuna Masle, spominje Antuna Karamana, priloge Zdenka Tonkovića, Kruna Prijatelja. Zidić kao da želi duboko uroniti u Maslin slikarski integritet, tražeći participaciju Malse u modernosti, a tek onda govoriti o europskim parametrima. Kroz monografiju, Zidić želi istaknuti Maslin slikarski integritet. Petnaest je problemskih poglavlja u monografiji, pretapaju se jedno u drugo, tu je ljetopis koji je pisan, a nema tu ništa suhoparno, uvijek je tu poseban Zidićev stil. Monografija, osim što je vrlo vrijedno djelo za našu struku povjesničara umjetnosti, zanimljivo je i jako lijepo pisana kao da je riječ o peru književnika, a ne povjesničara umjetnosti. Knjiga je puna predivno sročenih pasusa, Zidić je zagrebao i u sakralnu dionicu Antuna Masle. Zdić omekšvava malo strožu dosadašnju periodizaciju, kazala je Vojvoda.
Istaknula je kako se u kontekstu Masle često spominju izrazi poput "infantilan" i naivan", ali da je zapravo riječ o "svjesnom i mudrom upotrebljavanju nekih elementa dječjeg izraza kao konstitutivnog dijela njegovog slikarstva, što pokazuje veličinu Masle kao slikara".
- Moramo Maslu gledati u hrvatskom i europskom kulturnom kontekstu, Zidić ističe kako "vrijeme radi Masli u prilog", a rekla bih kako ova monografija radi Masli u prilog, riječ je o štivu koje će dugo vremena ostati aktualno, poručila je Vojvoda.
Viđen je na početku svog obraćanja pročitao nekoliko Maslinih stihova. Podsjetio je kako je dubrovački ogranak Matice hrvatske o 30. obljetnici Masline smrti 1997. objavio zbirku "Anđeo i ptice".
- Oktrivamo Maslu kao čovjeka iznimnog senzibiliteta i osebujnog stila, svestrani je to umjetnik i tankoćutni čovjek. I Karaman i Zidić na isti su način posegnuli za Maslinom poezijom, citirali su njegovu poeziju na početnim stranicama, izabrali su iste Masline pjesme. Masle se ne pokazuje samo kao slikar, nego i kao intelektualac koji je oplemenio svoju sredinu u kojoj je živio i radio. Sunakladnik te monografije iz 1986. je Umjetnička galerija Dubrovnik, a ovdje je u svibnju 1966. Masle za života posljednji put javno izlagao. Autor ove monografije iskusan je i nadmoćan čovjek. Dobivši ovu impozantnu i lijepo oblikovanu monografiju od Tonka Smokvine, promislio sam hoće li biti dostojna, je li mu oslabila snaga i koncentracija, ali na prvo listanje razuvjerio sam se i posramio, što je pohvala za autora, a ovim putem se javno ispričavam za tu bogohulnu sumnju. Majstorski je napisao ovu monografiju majstor zanata, netko tko iza sebe ima puno ispisane tinte. Stil je jednostavan, nabijen, bogat, znanstveno fundiran, ne pretjerano akademski, ovu knjigu lako može pročitati i u njoj uživati i netko tko nije povjesničar umjetnosti. Predstavljamo ovu monografiju dva dana prije njegove obljetnice smrti koja je 20. kolovoza. Masle spada u kanonske umjetnike moderne hrvatske kulture o kojima se piše i proučava... Ima i bazu i nadgradnju, dvije monografije, nadam se da će se sljedeća nadogradnja dogoditi negdje 2050. ili 2060. Obljetnice često budu poticaj za nešto više, izložba o 100. obljetnici Maslinog rođenja rezultirala je ovom monografijom. Ipak se pokazuje da obljetnica nije tek površinska stvar kad rezultira ovako velikim rezultatima, dodao je Viđen.
Na koncu se okupljenima obratio i sam Zidić koji je posebno zahvalio cijeloj ekipi Umjetničke galerije Dubrovnik. Zidić je rekao da je Masle bio dobar čovjek te mu je žao da nije doživio da se veseli svom uspjehu.
- Vjerujem da je slutio, znao je što je napravio, ali prava priznanja su za života ipak izostala. Čini mi se da je vrijeme da pomalo revidiramo sliku, da Masle postane ono što je doista bio, ne da ga izmišljamo, nego zaista da postane onaj koji je bio. Vidio sam ga kao europskog slikara, suvremenog slikara. Masle je bio neobičan slikar, jedini slikar kojeg znam i o kojemu sam pisao a koji je zaiskao više talenta. Nitko ne traži malo više talenta jer svi misle da ga imaju u izobilju, slično vam je s pameću, svi misle da je imaju previše. Priznao je Masle da je koristio i dječje crteže, jedan je od rijetkih profesora koji je svoje đake učio i od njih podjednako naučio. To strujanje bilo je obostrano. Velika opsesija bilo mi je otkrivati, dodao sam neko svoje čitanje i gledanje, povezao svoje slabosti da bi protumačio njegove slabosti, a to je literatura i slika, to je u Masle gotovo jedno. Da je imao duži život, dva života, on bi sigurno bio jednako dobar pisac kao što je bio slikar. Njegova literatura pati od nedovršenosti i nedorađenosti, nije imao vremena da se bavi time koliko je njegov talent zaslužio, ali su sačuvane iskre tog talenta. Mogla bi se napraviti knjiga Maslinih rečenica i tako bi se vidjelo kakva čuda postoje u takvom piscu. Bio je čovjek, ne infantilan, kako smo ga krstili, bio je pravi autentični intelektualac.
Masle je rado slikao preko već naslikanog i tu se otkriva njegova demijurška narav. Jedan od najustrajnijih njegovih simbola je oko, oko koje sve vidi, pojam Boga koji bdije i bilježi naše propuste i mane. To oko možete naći svugdje. Taj vitalni, živi, krasni čovjek ne stane u jednu dimenziju, on jest pučanin, ali nije samo to, on jest vjernik, ali nije samo vjernik, on je slobodan čovjek, koji misli i koji se oslanja na neke spise, kazao je Zidić pročitavši još jednu Maslinu misao te je na kraju zaradio gromoglasni pljesak.