Dugogodišnji predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine i njegov počasni član, Niko Kapetanić, predstavio je u dvorani Svetog Vlaha u palači Sponza knjigu "Sve dubrovačke granice: Povijesni atlas Dubrovačke Republike sa sto zemljovida".
Uz autora, o knjizi koja donosi povijesni atlas s više od sto kartografskih prikaza promjena granica Dubrovačke Republike od 10. stoljeća do 1808. a koja je tiskana 2022., govorio je i doktor znanosti Josip Belamarić, a prigodno se okupljenima obratio aktualni predsjednik Društva Vedran Kosović.
Opisujući vrijednost ovakvog prikaza, Belamarić u predgovoru knjige navodi kako će Kapetanićev atlas zasigurno biti nezaobilazno sredstvo za razumijevanje historiografskog problema prvoga reda – pitanja dubrovačkih aspiracija da se postave na prostoru Jadrana kao ozbiljna teritorijalna država. S druge strane, povjesničarima će jednako važne biti, ako ne i važnije, karte s precizno naznačenim razvitkom unutrašnjih upravnih granica knežija i kapetanata, kao i reprodukcije starih geografskih karata koje su višestruko relevantne za temu dubrovačkih granica.
- Posvetio sam se povijesti i pomalo se iskristaliziralo desetak različitih tema koje praktički desetljećima razrađujem, obrađujem i pripremam za izdavanje. Znate, kad pola stoljeća radite na nečemu, a otprilike se radi o tom razdoblju, onda vam neke stvari konačno i sazru. Ne možete ovakve knjige napisati na način da kažete: ‘sad ću ja to napraviti!‘ Moraju to biti desetljeća... Na primjer, 1999. s grupom autora izdao sam knjigu "Hrvatska granica na Kleku". Tamo sam vidio te promjene na granici kod Neuma, kod Kleka koje nikad nitko nije obrađivao, one jesu bile u prašnjavim arhivima, ali nisu bile baš objavljivane... Kasnije, kad sam radio knjigu "Konavle u XV. stoljeću", shvatio sam da nitko nije crtao kartu Konavala... Dakle, na vrhu Orjena je bila granična oznaka između Dubrovačke Republike i druge strane, i to je bio dio Konavala... I tako, malo-pomalo, čovjek se upita koliko toga još ima?! Možda se moglo još raditi, ali u knjizi je suština. Neko novo izdanje ne može donijeti neke bitne stvari, osim ‘kozmetičkih zahvata‘... U ovih godinu, dvije dana nakon što je knjiga objavljena, nisam uočio stvari koje bi trebalo bitno ispravljati, uvjeren je Kapetanić.
Naveo i koliko su se i kojom dinamikom granice mijenjale kroz stoljeća.
- Granica je živi organizam. U početku je teritorij Dubrovnika bio od Boninova do Svetog Jakova, a onda se pitate što je to Astareja? Kad je ona nastala? Kad su stečeni Gruž i Lapad, kad su pripojeni dubrovačkoj komuni? Niz takvih pitanja me zanimalo. Stjecanje Astareje mi je najteže pitanje: preskočio sam širenje Grada, prvo, drugo, treće stoljeće, prelazak preko zaljeva, ovoga što je danas Stradun... Rekao sam da je to posebna tema, neću se u to miješati, ali ‘umiješao‘ sam se u Astareju i tu sam doživio da se autori, razni etablirani, emanentni povjesničari po podacima razlikuju u nekoliko stoljeća o tome kako je to stečeno. Onda vidite da hodate po jednoj ledenoj površini koja samo što ne pukne, propadate jer ništa nije čvrsto! (smijeh) Zadovoljan sam tim da sam dao svoje mišljenje u knjizi, s tim da se iz mojih stavova vidi kojim autorima i izvorima više ili manje vjerujem... Kad bih opet pisao knjigu, opet bi postavio te dileme, ali to sazrijeva, rekao je Kapetanić.