Posjet svakom muzeju posebno je iskustvo, koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Često stvari uzimamo zdravo za gotovo i ne sluteći koji je ogroman trud, znanje a nerijetko i entuzijazam, potrebno uložiti u oblikovanje muzejskog postava. Ovisno o vrsti predmeta i materijalima koje se izlažu, koriste se različite tehnike izlaganja koje podliježu strogim pravilima struke.
Kako bi stručnoj javnosti i svima zainteresiranima što vjernije približili kompleksnu problematiku izlaganja 3D kostima, na Odjelu za umjetnost i restauraciju održana je edukativna radionica Oblikovanje lutke za izlaganje etnografske nošnje. Projekt je organizirao Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku (radionica za restauraciju tekstila) u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom iz Zagreba i Dubrovačkim muzejima, Etnografskim muzejom. Voditeljica projekta bila je doc. dr. sc. Danijela Jemo, viša konzervatorica-restauratorica tekstila, voditeljica radionice za restauraciju tekstila na Sveučilištu u Dubrovniku. Cilj je projektu bio potaknuti stvarne promjene u načinu na koji doživljavamo problematiku muzejskog postava, uživamo u baštini, te je štitimo i promičemo.
Prvog je dana održano niz predavanja sa zanimljivim temama, od povijesti i sadašnjosti Etnografskog muzeja u Dubrovniku, do tema koje su obrađivale pravila struke i probleme vezane uz izlaganje 3D tekstila, primjenu različitih vrsta materijala za izradu i oblikovanje lutke, kao i konkretne primjere iz prakse.
Zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu na području konzervatorsko-restauratorske djelatnosti stručnjakinje iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, Odjela za tekstil, papir i kožu: Gordana Car, viša konzervatorica-restauratorica tekstila i Branka Regović, konzervatorica-restauratorica tekstila, u praktičnom dijelu radionice, prenijele su svoja znanja i vještine oblikovanja lutke za izlaganje povijesnih i etnografskih kostima. Tri specijalne lutke posebno nabavljene za potrebe muzejskog postava oblikovane su prema zahtjevima za izlaganje tri različita etnografska kostima iz fundusa Dubrovačkih muzeja, Etnografskog muzeja. Svečane ženske nošnje iz Župe i Rijeke dubrovačke i Dubrovačkog primorja, odlikuju se baroknim krojem koji se u tradicijskoj nošnji pojavio krajem 19. st. Dok se kod šivanja po mjeri odjevni predmet izrađuje prema građi tijela i proporcijama osobe za koju se šiva, u ovom slučaju postojeću lutku potrebno je oblikovati da odgovara odjevnom predmetu koji će se na njima izložiti.
Na radionici su uz studente konzervacije i restauracije sudjelovali i stručnjaci iz drugih institucija, poput Folklornog ansambla Linđo iz Dubrovnika i Etnografskog muzeja iz Zagreba.
Stjecanje vrijednih vještina i znanja iz ove izrazito kompleksne problematike pune izazova, polaznicima radionice omogućilo je upoznavanje s inovativnim metodama i tehnikama koje se mogu primijeniti i za izlaganje ostalih vrsta trodimenzionalnih predmeta, kao bi se naglasila njihova forma i oblik, a pri tome poštivali svi zahtjevi struke. U europskoj godini kulturne baštine 2018. ovaj projekt predstavlja značajan doprinos unapređenju razumijevanja važnosti brige i zaštite bogate kulturne baštine, s ciljem promicanja međuinstitucionalne suradnje između Dubrovačkih Muzeja, Sveučilišta u Dubrovniku i Hrvatskog restauratorskog zavoda. Želja je svih sudionika da se započeta suradnja nastavi i proširi na rješavanje problematike vezane uz izlaganje ostalih predmeta iz muzejskog postava.