Pjesnikinja Monika Herceg predstavila je dubrovačkoj publici u vrtu ljetnikovca Skočibuha pjesničke zbirke „Početne koordinate“ i „Vrijeme prije jezika“. Moderatorica večeri bila je Katarina Palinić, djelatnica Dubrovačkih knjižnica koje su inače organizator ovog događanja. Palinić je kratko predstavila gošću, iznijela je podatke o njezinom plodnom stvaralaštvu i dobivenim nagradama, a povod gostovanja je i od Vlade proglašena Godina čitanja.
Komentirajući Godinu čitanja, Herceg je ustvrdila da je svaka godina zapravo 'godina čitanja'. Rekla je kako se prema poeziji odnosno prema knjizi odnosimo kao i prema godini čitanja jer je naprasno određeno da će ova godina biti Godina čitanja. Kritizirala je i stanje u obrazovanju rekavši kako se ne revidiraju lektire, zanimljiva djela uopće ne dođu do kurikuluma, pa iako je moguće napraviti bitan skok prema čitateljskoj publici, to se ne čini jer svaki pojedinac koji pokuša napraviti nešto izvan okvira, biva kažnjen od sustava. Mišljenja je kako knjiga nije nešto atraktivno, navela je primjer tiskanja knjiga poezije. Naklada prvog izdanja obično iznosi 500 primjeraka i tek onda ti naslovi dođu do drugog izdanja.
- Ako nam je to neko veselje, onda to dovoljno govori kakvo nam je čitanje, rekla je pjesnikinja ustvrdivši da društvene mreže i internet općenito pružaju prostor pjesništvu i ostalim formama, ali, prije svega, poeziji.
- Poezija jest na margini, ali ta margina joj je sasvim dobra. Ljudi joj se vrate, ona se vrati ljudima, za poeziju se ne bojim, uvjerena je Herceg.
Priznala je kako je sudjelovala na LiDraNu, ali da nikad nije pobjeđivala.
- Dobro je kad ti se nekad nešto zatvori pred nosom pa nađeš neki drugi put, izjavila je.
Pisanje joj je u tim mlađim danima značilo nešto posve drugačije nego danas, a vremenom je shvatila svoju malenkost. Posvetila se nakon toga studiju fizike, ali je depresija potakla da se opet vrati riječima. Na besplatnoj radionici Dorte Jagić počele su nastajati prve pjesme za „Početne koordinate“. Otkrila je kako neprestano piše, piše dok hoda, zna se noću probuditi i nešto zapisati, a poručila je kako „čitajući pišemo“ te da „nema pisanja bez čitanja“. Dok se prva zbirka bavila šumom, ruralnošću, odrastanjem, njezina druga zbirka „Lovostaj“ bavi se feminističkim aktivizmom. U njoj spominje poznate pjesnikinje, fizičarke, ali i žene iz crne kronike koje su uskraćene za nešto, koje su doživjele nepravdu, a dotiče se i femicida. Za Herceg je feminizam način života jer je tijekom povijesti ženama toliko toga uzeto.
Kazala je kako je namjerno htjela napisati zbirku o drugoj temi jer je uvjerena da treba biti hrabar, treba podnijeti taj rizik i pisati o nečemu drugom. Svjesna je i drago joj je da nema čitatelja kojima se sviđa sve, čak i sama u određenim vremenskim razdobljima mijenja svoj stav prema određenoj knjizi.
- Dobro je da prema knjizi imamo bilo kakvu emociju, a najgora je ravnodušnost, ocijenila je Herceg.
Zbirka „Vrijeme prije jezika“ bavi se temom ljubavi koja je za autoricu izvorište za puno stvari, primjerice empatiju.
- To je vrijeme posvećeno emocijama jer prije nego što nešto kažemo, najprije osjećamo. Najveći dio naše komunikacije događa se bez jezika, dodala je gošća.
Osvrnula se na fiziku odnosno na prirodne znanosti.
- Prirodne znanosti u suštini imaju kreativnost jer je pri rješavanju matematičkih zadataka bitno čitanje s razumijevanjem, rekla je Herceg te pohvalila svoje profesore iz osnovne i srednje škole dodavši:
- Bitno je govoriti o onima koji su nam dali temelje, poručila je mlada pjesnikinja pročitavši nekoliko svojih pjesama.
Moderatorici i gošći pridružili su se mlade pjesničke snage - Lara Koprivec te Antun Pendo koji su komentirali poeziju Monike Herceg, ali i na oduševljenje okupljenih pročitali i po jednu svoju pjesmu čime je ova pjesnička večer u vrtu ljetnikovca Skočibuha zaokružena na najbolji način dokazavši da poezija itekako ima budućnost i da ostaje u dobrim (i kreativnim) rukama.
