Predavanjem Mladena Šuteja „Od Cape Horna do Polinezije“ u prepunoj Saloči od zrcala nastavljen je ciklus putopisnih predavanja „Putositnice utorkom“ u Dubrovačkim knjižnicama.
Šutej je strastveni jedriličar, snimatelj i književnik koji je prejedrio šest puta Atlantik (jednom solo), dva puta Pacifik (jednom solo) , jednom Indijski ocean i tri puta Labradorsko more. Također, dva je puta bio na Rtu Cape Horn, jednom prošao Rt dobre nade i bio na svim svjetskim kontinentima uključujući i Antarktiku.
Šutej je na početku kazao kako mu je drago što je u gradu otkrivši kako mu je majka iz Dubrovnika. Oko Cape Horna je plovio s brodom teškim 5 tona, dugim 10 metara i s jarbolom duljine 15 metara, a društvo mu je na početku tog puta pravio dobar prijatelj Ozren Bakrač.
Šutej je predavanje ispunio i nekim povijesnim crticama. Tako brod "Bounty" na primjer nije mogao svladati valove i struju, nekih trideset milja puta u blizini Cape Horna "Bounty" pa je morao četiri puta dužim putem do Polinezije što je uvjetovalo izbijanje čuvene pobune.
U toj je regiji smješten i svjetionik koji označava granicu Atlantskog i Tihog oceana, a kako je kazao Šutej, jedna ekipa s Brača sudjelovala u njegovoj izgradnji. Bakrač i Šutej bili su u Čileu u najjužnijoj marini na svijetu, a i u Argentini i Čileu posjetili su najjužnije gradove na svijetu - s obzirom da se dvije susjedne države zbog "dobrosusjedskih" odnosa ne mogu dogovoriti čiji je grad južniji. U čileanskoj marini ga je dočekao čovjek po prezimenu "Rodić" što je olakšalo komunikaciju, a čileanskom gradu Valdiviji napustio ga je njegov suputnik Bakrač te je sam nastavio jedriti prema Francuskoj Polineziji.
Bio je na otoku koji se nekoć zvao "Más a Tierra" (više od 600 kilometara udaljen od čileanske obale) gdje je početkom 18. stoljeća 4 godine živio škotski mornar Alexander Selkirk po čijoj je priči engleski pisac Daniel Defoe napisao i 1719. objavio svoj roman "Robinson Crusoe", a upravo je otok kasnije dobio isto ime! Dok je stigao do Polinezije, Šutej je prešao put dug 4 tisuće milja za koji mu je trebalo više od 30 dana. Dubrovačkoj publici otkrio je sve detalje svakodnevice na jednom takvom putovanju - od anegdote da je usred Pacifika jeo pečene kestene i pio bijelo i crno vino pa do činjenice da je cijelo vrijeme štedio na potrošnji struje.
Zanimljivo - iako su Čile i Argentina poznati po proizvodnji mesa u tim se južnoameričkim državama ne mogu kupiti suhomesnati proizvodi. U jednoj mesnici u Valdiviji Šutej je na svu sreću pronašao jednu mesnicu koja prodaje suho meso, a držao je Nijemac koji je 1945. pobjegao iz Europe.
Šutejevo odredište u Polineziji bio je arhipelag Tuaomotu, a koraljni otoci u sklopu arhipelaga imaju maksimalnu nadmorsku visinu od 5 metara. Važno je u ovom arhipelagu znati kad dolazi plima, a kad oseka. Polinezija je inače poznata po visokim cijenama (najviše na odmor dolaze bogati Japanci i Amerikanci), ali je tamo Šutej dosta uživao i odmorio se od napornog puta. Štoviše, sreo je i Amerikanca koji je sam i u maloj barci (možda nekih 4 metara duljine) u Polineziju stigao iz daleke Kalifornije, a to je hrvatskog jedriličara istinski zapanjilo. A kad ga je Šutej pitao za nautičke karte, Amerikanac je ponosno izvadio autokartu Kalifornije! bLu