Dubrovački ugostitelj Mihovil Miško Ercegović otvorio je u Galeriji Otok izložbu „Smeće“. Riječ je o kolekciji slika, reprodukcija, umjetničkih artefakata pronađenih na gradskim odlagalištima smeća i otpada, a koje je sakupio upravo Ercegović.
Izložba je tematski, ali i inspiracijski povezana s prošlogodišnjom kolektivnom akcijom i izložbom „Sakupljač Dubrovnik“ Art radionice Lazareti koja je otvorena u srpnju prošle godine.
- S gosparom Mihovilom Ercegovićem Art radionicu Lazareti veže dugogodišnje prijateljstvo i suradnja koji sežu još u kraj davnih 1980.-ih i vrijeme rada Galerije Sesame. Galerija Sesame u mnogočemu je utjecala na rad ARL i proširila je prostor za djelovanje suvremenih umjetnika i suvremene umjetničke prakse u ondašnjem Dubrovniku. S druge strane povezuje nas i osobno prijateljstvo i zanimanje za slične stvari - a jedna od njih su svakako predmeti koji više nikome ne trebaju, stare stvari, odbačene stvari, ponovno pronađene stvari. Osobno me, kao povremenu i kompulzivnu sakupljačicu i bacačicu stvari, zanima zbog čega neki od predmeta odlučimo sačuvati kao podsjetnik ili uspomenu, a neki baciti. I kako nastaju kolekcije tih predmeta, često nepotpune i bezvrijedne. Odlagalište otpada petkom iza Gospe, takozvano "veliko smeće“ ili odlagalište popularno prozvano “Ikea”, bilo je jedno od naših omiljenih “arheoloških lokaliteta”. Jednom smo Miško i ja sa smeća u tadašnji klub i Galeriju Otok u Pobijanoj 8 nosili ogromnu i tešku brijačku stolicu, prisjetila se voditeljica ARL-a Srdjana Cvijetić te dodala:
- Konkretno, ideja za ovu izložbu počela se razvijati kad smo pripremali prošlogodišnju kolektivnu akciju i izložbu “Sakupljač Dubrovnik” jer se iz Miškove impresivne sakupljačke zbirke teško mogao odabrati taj neki jedan reprezentativan za izložbu. Jedna od ideja je bila i organizirati vodstvo, posjete sakupljačkim magazinima, šufitima i stanovima. Vjerojatno ćemo je i realizirati u nekom od budućih sakupljačkih aktivnosti. Druga je ideja bila izložiti dio predmeta, prije svega slika, crteža, fotografija, reprodukcija pronađenih na smeću koje je Miško pažljivim promatračkim okom odabrao i izdvojio iz otpada. Tom pažljivom oku pridružila se i potreba da se ispriča priča; da se slaganjem slika i prizora jednih pored drugih stvori narativni niz. To je jednostavan montažni postupak u kojem se uvijek ono što prethodi čita kao uzrok onome što slijedi. Tako je nastala ova priča trenutno izložena u Galeriji Otok. Ona počinje idilično, a završava iznimno potresno i tragično, kazala je Cvijetić o ovoj izložbi.
Helena Puhara napisala je popratni tekst.
- Dubrovačka odlagališta otpada, a naročito ono iza Gospe, bila su svojevrsne utopije, ali ipak stvarna mjesta, uprostorena zahvaljujući odbačenoj ponutrici starih kuća, palača, butiga, institucija... Bili su to jednovečernji pop up muzeji, otvoreni za gledanje, ali i za prisvajanje tj. posvajanje, ili spašavanje. Naravno, teško je spasiti cijeli grad, jer malo je toga još ostalo za odbaciti, ali spasiti čak i nekoliko predmeta, odabranih pronicljivim okom sakupljača, a onda ih slagati u duhovite suodnose, može biti katarzično iskustvo. Na smeću prikupljene predmete, bila to, više ili manje, umjetnička djela ili tek dopadljive, sladunjave sličice, naš promatrač će, slažući ih u nove suodnose i napete dijaloge, pretvarati u promišljene vizualne scenarije, naglašavajući sasvim nove poretke putem nekih, njemu svojstvenih, izmišljenih priča i dosjetki. Oko svakog predmeta stvorit će melodramatsku auru. (...) Uznemirujući prizori reminiscencija na Domovinski rat i njegove posljedice, snagom svojstvenom art brut umjetnosti, odista, u slikarskom mediju, pokazuju izuzetnu stvaralačku aktivnost i umjetničku vrijednost. Sama činjenica da su ti radovi koji su završili na smeću, a autor Irfan Gorinjac preminuo prije nego li je uspio pozicionirati svoje mjesto među braniteljima Srđa, ovdje izloženi, zahvaljujući oku sakupljača, druga nam je prilika da ih valoriziramo na pravi način i smjestimo u muzej kojemu pripadaju. Ovaj heteronimijski prostor, koji nam ih je i ponudio, zasluženo su nadišli, napisala je Puhara.
Autor izložbe dao je svoje viđenje postava.
- Nisam te predmete skupljao namjerno, skupio sam ih slučajno, izdvojio sam ih sa smeća i od toga se sama od sebe u ideji stvorila izložba. Na izložbi su predmeti postavljeni u nekoliko skupina slika, kao narativni niz. Jedna je cjelina Boris Bućan, to je njegov rad, priprema za plakat ili nešto slično. Rad jest rađen njegovom rukom, ali nije završen na njegov način. Potom ide skupina slika, recimo 'grupa idile, pastorale' koja pokazuje kako je nekada bilo lijepo, zatim slijedi skupina slika na kojima se pojavljuju ljudi, slijedi je skupina u kojoj počinje negativan dio svijeta. Na jednoj od slika u toj skupini je princ i on je taj koji počinje praviti probleme, a ti problemi su: od otimanja žena preko ubojstva na dvoru do fašizma, do ustaša. Posljednja skupina je nešto mučno, strašno za gledati i za pratiti. Naslikao ih je jedan branitelj, zvao se Irfan i stanovao je Iza Gospe. On je samouki crtač i slikar, naivac, a pokušao je kroz svoje slike izraziti krik za životom, to je strašno dojmljivo…To je strašno! Te su slike i crteži nastavak one skupine koja prikazuje loše, zlo i u kojoj se nalazi slika princa koji je napravio nered u svijetu. Irfan je završio u bolnici... To je sve na tim crtežima i slikama napisano i naslikano. Pokušao sam razgovarati s njegovim suborcima, nitko nije imao previše razumijevanja za njega. On je jedan tragičan lik. Također, imam sliku meštra Mata kao predstavnika medija, kao kontrola medija koja kontrolira sve što se događa. Slike koje sam našao složio sam tako da na početku polaganim uvodom iz pastorale, da tako rečem, postepeno dolazi do očaja jednog čovjeka i njegovog krika „Upomoć!”, naveo je Ercegović.
Izložba "Smeće" može se posjetiti svakog radnog dana od 12 do 21 sat, a ostaje otvorena do 18. lipnja.