U Kazalištu Marina Držića održana je komemoracija za dramskog umjetnika Mišu Martinovića koji je preminuo 1. kolovoza u 96. godini života.
Na početku je govorila dramska umjetnica Nataša Dangubić koja je navela kako se 'tuga teško može sakriti jer ona pripada smrtnicima“ jer je, kad se govori o gosparu Miši, „riječ o stvaralačkoj energiji uloženoj u dobrobit sredine, tu energiju, njezina načela, ideje i vrijednosti valja znati sačuvati, razvijati i oploditi kako bi izniman stvaralački život Miša Martinovića mogao zadobiti puni smisao“ - navela je Dangubić naglasivši kako je riječ o „umjetniku magičnog glumačkog nerva“.
Potom su, uz minut šutnje, okupljeni odali počast bardu hrvatskog glumišta, a Dangubić je citirala redatelja Georgija Para koji je povodom 50. obljetnice umjetničkog djelovanja glumca napisao: „Da je Dubrovnik imao kraljeve, Miše Martinović bio bi kralj glume, o ovako je knez. Glumi skladno kao što je skladan i njegov Dubrovnik“.
O svom dugogodišnjem partneru na sceni govorila je Milka Podrug Kokotović.
- Umro je Miše Martinović, moj Miše Martinović, glumac, veliki glumac. Ja uopće ne znam, ne mogu vjerovati… Ovo zadnje vrijeme nešto sam sumnjala da nešto nije dobro, s Marom sam nešto razgovarala, pokušala sam mu kao davati neke savjete da šeta, to je bilo u početku. Otišao je prebrzo use, zvali su ga da još igra i mogao je… Ne mogu prihvatiti, nepojmljivo je, nisam ga vidjela i sad mi se vraća. Bio mi je kao brat, prijatelj, partner, svađali smo se, grozno, vikali jedno na drugo, on je bio tvrdoglav, a ja sam bila još tvrdoglavija. Prekinula bi probu i otišla bi kući, to je bio njegov dom, to je bio moj dom, bio je jedinac i ja bi mu to 'pljuskala' u lice. Kad sam došla u Dubrovnik, on me dočekao u Gružu, upućivao me. Na sceni, kad bi obnavljali predstavu, obavezno bi bila svađa… On piše, a znam da će doći do svađe. Onda bi 'pukla' i pošla ća! Sjećam se, premijera „Ekvinocija“ u režiji Ivice Kunčevića, ja neviđenoj tremi, a Miše se odmara ispod jedne lampe i lijepo je zaspao, a premijera je! Šetam ja tako gore i dole, a kad sam vidjela da spava, povikala sam: „Budalo! Glupane!“ I tako on dođe na scenu… To su njegove finese. Dok bi on govorio, 'žvakao', ja nisam mogla svoj tekst izgovoriti, sve je to kod njega bilo briljantno, divno, ne mogu uopće zamisliti da je otišao, meni se sad to sve skupa vraća... Pitali su me tada: „Milka, kako možeš izdržati u teatru i da ti je uvijek partner Miše?“ U mene je bilo bune i išla sam dalje, ali sam mu rekla: „Ne mogu te više vidjeti!“ Pošizila sam, pitala sam ga: „Je l' ja tebi idem na živce?“ Kaže on meni: „A ne ideš!“ Tu me razoružao i tako smo se 'bombali'. Bog ti dao, Miše, pokoj! Voli te tvoja Milka, glumica, poručila je vidno potresena Podrug Kokotović.
Ravnatelj Kazališta Marina Držića Paolo Tišljarić naglasio je kako je Martinović 'svojim umjetničkim radom beskrajno zadužio Kazalište, Grad Dubrovnik i hrvatsko kazalište. Prva njegova uloga u Teatru bila je u „Ruskom pitanju“ a posljednja u Vojnovićevom „Sutonu“ 2007. Stalni član Kazališta postao je u prosincu 1950. gdje je ostao sve do mirovine 1989. Dodao je Tišljarić kako je Martinović nosio repertoar Kazališta, a kazališnu scenu zadužio je kao lektor i jezični savjetnik.
Intendantica Dubrovačkih ljetnih igara Dora Ruždjak Podolski također je kazala nekoliko riječi:
- Ne postoji dubrovački trg, ulica, tvrđava koju Miše Martinović nije obilježio veličanstvenošću svojeg glumačkog umjeteonstva. Gospar Miše Martinović ostat će zapamćen kao nositelj klasičnog repertoara Igara: Držića, Vojnovića, Shakespearea, ne libivši se ni pučkog odraza Grada u kultnoj „Kafetariji“, niti avangardnih iskoraka u Parovom „Areteju“, sveudilj ostajući najvjerniji iskazu dubrovačke tradicije. Pored glumačkog poziva, gospar Martinović bit će zapamćen po ustrajnom radu na očuvanju dubrovačkog govora. Kreacije Miše Martinovića ubrajaju se u antologijski zbir dramskog programa Igara, postavivši trajne zasade ambijentalnog teatra kojem Igre streme i dalje. Gospar Miše Martinović ostat će vazda inspiracijom za nove naraštaje koje se mogu ogledati u njegovom vedrom duhu, posvećenosti, profesionalizmu i dječjoj zaigranosti, kazala je intendantica.
Gradonačelnik Mato Franković osvrnuo se na pokojnikov lik i djelo.
- Miše Martinović bio je jedan od najvećih, doajen dubrovačkog teatra, velikan hrvatskog glumišta, strastveni zaljubljenik u dubrovačku pisanu riječ koju je svojim ulogama oživljavao i prenosio. Bio je glumac kakav se rađa jednom u stotinu ljeta, glumački gigant. Bio je istinski domoljub, praktički vjernik, subrat franjevac i do toga je snažno držao, volio je Hrvatsku, a iznad svega volio je Dubrovnik. Posebno je držao do Igara, na Igrama je igrao sve, godišnje bi utjelovio do pet uloga, samo na igrama 170. „Zato nisam imao nikad vremena za snimanje filmova“ - kazao je jednom. Njegova uloga Brica u „Našem malom mistu“ je po svim parametrima antologijska, bio je snažan zagovaratelj kvalitete i tradicije u teatru, nepopustljiv prema modernom trendovima, bio je istinoljubiv i izravan. Miše Martinović bio je jedan od najvećih, bio je umjetnik snažnog stvaralačkog poriva, jedan od posljednjih dubrovačkih gospara. Adio vam, gosparu, izjavio je dubrovački gradonačelnik.
Nakon Frankovića, na red je došao župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić.
- Opraštamo se od oca, supruga, djeda, od velikog dubrovačkog i hrvatskog umjetnika. U ovakvim tužnim trenucima prisjećamo se jedinstvenog i prirodnog života našeg dragog susjeda, poznanika, sugrađanina i istinskog umjetnika i dobrog čovjeka - Miša Martinovića. Kao glumac bio je snažno vezan za svoj grad i za njegovu pisanu tradiciju. Prvu filmsku ulogu odigrao je 1960., a posljednju 2006., pamtimo ga kao Brica iz „Našeg malog mista“. To je bio naš Miše, umjetnik koji je volio ljude, uvijek je bio ugodno društvo za svakoga, otišao je i ostavio veliko djelo i trajne uspomene, sjećam ćemo ga se, rekao je Dobroslavić.
Prikazan je insert iz predstave „Na taraci“ u kojoj je Martinović glumio Gospara Nika, bila je to njegova posljednja uloga na Dubrovačkim ljetnim igrama, a mogli su se čuti i zvučni zapisi koji su zauvijek zabilježili Martinovićev glas. U komemoraciji je sudjelovala i violončelistica Vanda Đanić, a na kraju je publika velikog umjetnika po posljednji put ispratila gromoglasnim pljeskom.
Posljednji ispraćaj gospara Miša Martinovića bio je 3. kolovoza u Martinovićima u Župi dubrovačkoj.
