Potkraj srpnja objavljena je informacija kako izvođači radova na Pelješkom mostu i pristupnim cestama oko njega, od Hrvatskih cesta potražuju još 40 milijuna eura zbog dodatnih troškova. Na Regionalnoj konferenciji o arbitraži i alternativnom rješavanju sporova u graditeljstvu, održanoj početkom tjedna u Dubrovniku, predstavnici građevinskog sektora te korporativni pravnici i odvjetnici raspravljali su upravo o trendovima koji pogađaju ovu industriju, kao što su poskupljenje materijala te nedostatak sirovina i radne snage. Najteže je, moglo se čuti, dogovoriti oko podjele rizika.
Među sudionicima skupa bio je Veljko Nižetić, direktor Strabag Hrvatska, jedne od građevinskih tvrtki izvođača radova na pristupnim cestama Pelješkom mostu.
- U ugovoru kojeg imamo za izvođenje radova u tom projektu nije pokrenuta arbitraža. S naručiteljem radova još nismo okončali pregovore oko otvorenih pitanja, zadržavamo to na razini dopisivanja. Međutim, ukoliko vrlo brzo ne dođe do pomaka, bit ćemo prinuđeni pokrenuti postupak – kaže Veljko Nižetić, direktor građevinske tvrtke Strabag Hrvatska.
Na skupu u organizaciji Međunarodne trgovačke komore (ICC) Hrvatska i Hrvatske gospodarske komore, moglo se čuti kako je u interesu naručitelja radova, privatnih ili javnih, kao i izvođača, unaprijed ugovoriti načine rješava mogućih sporova. Arbitraže mogu biti skup ‘sport‘, pa se pribjegava alternativnim načinim rješavanja prijepora među ugovornim stranama.
- U gradnji uvijek postoje rizici koje treba predvidjeti u samom začetku, prije svega se to odnosi na raspodjelu rizika između naručitelja i izvoditelja. Kad javni naručitelji pišu uvjete javne nabave, često ta podjela rizika nije dovoljno dobro balansirana, a mi, kao izvođači, nemamo alate kojima bismo na to utjecali. Prinuđeni smo prihvatiti neuravnoteženu podjelu rizika, što kasnije dovede do neželjenih rasprava u kojima gubimo energiju i resurse, a neki se projekti nikad ne završe – kaže Veljko Nižetić.
Govoreći o javnoj nabavi u Hrvatskoj, za građevinske tvrtke sporni su kriteriji odabira. Zanemarujući duljinu garancije, osnovni kriterij je cijena.
- Projektant izrađuje troškovnik, ali s početkom radova, a to se osobito odnosi na infrastrukturne projekte, ne znamo na što ćemo naići tijekom izvođenja. Jedino u što smo potpuno sigurni je da nikada, baš nikada nećemo postići ugovoreni iznos! Hoće li troškovi biti nešto manji ili će biti veći, pitanje je obračuna nadzornog inženjera i nas izvođača koji dokazujemo obavljeni rad. Uočljiv je visok pritisak izvođača koji nisu dosad bili prisutni na našem tržištu, a često se natječu s ponudama daleko ispod tržišne cijene. Neki izvuku projekt na svoju štetu, a neki možda imaju poticaje svojih država. To je na javnim naručiteljima da utvrde. Mislim da bi, sukladno preporukama Europske unije, trebalo mnogo više brige voditi o zaštiti okoliša i energetske učinkovitosti kao kriterijima koji nose bodove pri odabiru izvođača. Ipak je riječ o infrastrukturnim projektima koji, uz osnovnu funkciju, trebaju voditi računa i o drugim društveno važnim pitanjima i aspektima života – kaže direktor Strabaga Hrvatska.
Građevinski sektor mora se nositi sa starim zakonskim okvirom u pogledu izmjene cijene koji nije mijenjan 45 godina.
- Imamo problem sa zakonom o obveznim odnosima koji regulira pitanje promjene cijena u graditeljstvu. Zakon je pisan u nekom drugom sustavu koji nije predvidio javnu nabavu ni rokove takvih postupaka, ali dosad nije bilo volje da se to mijenja, što je neophodno upravo radi pitanja podjele rizika o kojem se mnogo ovdje govori. To je neozbiljno od zakonodavca, jer otežava realizaciju projekata i stvara ogromne troškove izvođačima, ali i naručiteljima – smatra Veljko Nižetić, direktor građevinske tvrtke Strabag Hrvatska.