StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetLeksikon zanimanja

Trgovkinje nisu trgovci, one su žrtve gazdine pohlepe. Rade i nedjelje i praznike, preko ruku će im proći ravno tona tereta, još ih i snimaju!

Piše Siniša Kekez/SD
19. prosinca 2021. - 10:10
Trgovci su oni koji na Baniji nakon potresa seljacima spuštaju cijene na polju, da bi ih nabijali na policama. To su trgovci, a one su samo radnice u trgovini, i same predmet beskrajne trgovačke pohlepe i sračunatosti

Trgovci su već desetljećima, gotovo od osamostaljenja Republike Hrvatske, najbrojnija radna snaga, pokazujući trend trgovanja svime i svačim, od morala do teritorija.

Ali u ovome tekstu ne govori se o takvim trgovcima; govori se o trgovcima običnim, zapravo trgovkinjama, jer riječ je uglavnom o ženskom zanimanju, kao što su to do 1990. bile krojačice. Trgovina je od 1990. potisnula šnajderaj.

Stari radnici bi rekli da rad na blagajni nije rad, sjediš i brojiš novce. Ili sjediš pred policom i puniš je. Ali istina je daleko od toga. Ti stari radnici izgubili bi se u supermarketu i više nego Joe Strummer iz Clasha. A o hipermarketu da ne govorimo.

Trgovkinje su radnice kakvih je malo. Rade gotovo svaki dan, nedjelju i praznik, ujutro i popodne, od ranih do kasnih sati. Eksperti su izračunali da preko njihovih ruku dnevno prođu tone tereta. A gdje su tjedne akcije, slaganja polica i čišćenje dućana. Osim toga, neprestano su pod kamerama, u dućanu i u skladištima. Zato ih nećemo vidjeti na Big Brotheru. Imaju ga u dućanima, piše Slobodna Dalmacija.

Trgovkinje rade s kupcima i iz prve ruke vide psihičko stanje nacije. Upoznate su i s problemima pravosuđa, svakodnevno susreću lopove i kleptomane. Poznat im je i socijalni rad, vide što ljudi kupuju, na odgodu, pa i na dug, a otkupljuju i ambalažu, što je prva crta socijalnog rada. K tome, barataju i s ekipom sa zidića, otvaraju boce, pamte kaucije, moraju biti i psihologinje i komunikatorice.

Moraju se razumjeti i u krumpire i u tehniku

Nema više ni specijalizacije za samo jedan artikl. Moraju i znaju raditi s novcem, krumpirima, salamom, tehnikom i po potrebi uskakati. Kao dio glasovitoga hrvatskog uslužnog sektora, peku kruh, piliće i bunceke, gule krumpire. I sve to najčešće za minimalac ili premalu plaću.

Uniformirane su kao vojnikinje, spremne na sve. Još, doduše, nismo došli do Južne Koreje, da postrojene, motivirane i nasmiješene svakoga dana salutiraju logu tvrtke i pjevaju joj himnu.

Neki im poslodavci ne daju sjediti za blagajnom, kao da to ne djeluje poslovno na kupce i njih. Često su bez mobitela, nedostupne, makar im kuća gorjela i djeca se razbolijevala. Zato su u Amazonovu skladištu poginuli u Illinoisu jer nisu znali da dolazi tornado.

Drugi su ih poslodavci tjerali da rade i cijelu noć, ili da dio minimalca obavezno potroše u njihovu lancu. I samo ime "trgovački lanac" zorno pokazuje njihov uzapćeni položaj.

U nekim stranim lancima, doduše, bolje su plaćene, ali domaće shvaćaju da je to zato što jedna radi za dvije ili tri. Na tim mjestima izgledaju kao specijalni odred, moderne Amazonke, sa slušalicom u uhu, predajnikom za pasom, vuku na paleti nekoliko stotina kilograma, bordižaju između polica, u trenu uskaču na blagajnu, kad po šifri pozovu njihov broj.

Tri kupca ne mogu utrpati u vrećice koliko one brzo naplaćuju, a da ne govorimo o vještini otvaranja slijepljenih vrećica.

Ma koliko im bilo teško, a jest, moraju biti ljubazne. I jesu, unatoč tome što im često nije do smijeha. Od starta su morale prihvatiti aksiom da je kupac uvijek u pravu. To je za njih pravna država. Nakon gazde, šefa i kupca one su četvrti stup trgovinske zgrade.

Nacionalne i vjerske blagdane, pa i Božić, Dan državnosti, Dan žena i Praznik rada, one proslavljaju radno. Neradna nedjelja još im se ne smiješi. Sada bi književnici i farizeji rekli da ih treba osuditi jer ne svetkuju dan gospodnji, ali Isus bi ih zaustavio govoreći da je to zato što Hrvati vole kupovati nedjeljom i u sitne sate, a turisti još i kasnije.

Isus, koji je istjerao trgovce iz hrama, trgovkinje ne bi istjerao jer one uopće nisu trgovci. Trgovci su oni koji na Baniji nakon potresa kupuju stoku budzašto ili seljacima spuštaju cijene na polju da bi ih nabijali na policama. To su trgovci, a one su samo radnice u trgovini, i same predmet beskrajne trgovačke pohlepe i sračunatosti.

Prije su imale čistačice, besplatnu marendu, sitne popuste i prednosti, sve što je danas uglavnom nestalo. Tranzicija im je bila bolna, poslodavci su im branili sindikalno organiziranje, seksistički preferirali mlađe, mislili da će im to povećati promet. Dok 2000-ih Zoran Jankovič i "Merkator" nisu počeli uzimati i iskusnije.

Trgovkinje su uglavnom okružene šutnjom, ako se ne računa zvuk blagajne i pozadinska glazba u dućanu, najčešće radio matične kuće. Međutim, u utorak je u Saboru Katarina Peović, zastupnica Radničke fronte, ukazala na njihov težak položaj: marenda, ako je bude, sedam do 10 minuta i stotine prekovremenih, neplaćenih sati, teški uvjeti rada, autoritarnost, nehigijena.

Nazire li se to svjetlo na kraju skladišta?

Istoga dana iz "Fortenova grupe" stigla je dobra vijest. Podižu se plaće za 9000 zaposlenika, u što će vlasnici uložiti respektabilnih više od 100 milijuna kuna. "Konzum" se pohvalio redovitom isplatom božićnica, regresa i dodataka na plaću, potpisivanjem kolektivnog ugovora, što čini izglednijim da se ugleda svjetlo na kraju skladišta.

Nije poznato koliko je to po glavi, ali je pouzdano da će dobre vijesti radnice proslaviti radno, jer će vjerojatno raditi za Božić i Novu godinu.

Trgovina je zaista ovih trideset godina bila na vrhuncu, Ivica Todorić smatrao se gazdom Hrvatske, Željko Kerum postao je splitski gradonačelnik i saborski zastupnik, Donald Trump predsjednik SAD-a.

Ali danas se čini da taj tip trgovine odlazi u povijest, Kerum je definitivno izgubio vlast, Trump se još nečem nada, ali dolazi nova, online trgovina i trgovci, digitalne platforme, algoritmi i mladi prekarijat.

Tradicionalna trgovina morat će se promijeniti, a sadašnji trgovci morat će se prilagoditi. Morat će se prilagoditi i naše trgovkinje, ali kada vidimo koliko su toga usvojile i čime su sve ovladale, od informatizacije, stranih jezika, socijalnih i psiholoških vještina, ekonomizacije malom plaćom, u njih ne sumnjamo, piše Slobodna Dalmacija.

I možda su ovi potezi trgovačkih poslodavaca u povećanjima plaće potez očajnika koji su shvatili da bi mogli ostati bez njih, da će otići drugamo. A takve kao one teško će naći.

Jer kao što imamo zlatne generacije nogometaša, košarkaša, rukometašica, spisateljica i skladatelja, očito smo ovih desetljeća uživali u zlatnoj generaciji hrvatskih trgovkinja. Takvu vjerojatno dugo nećemo imati.

29. studeni 2024 05:00