"Heroju moj, sunce moje, otiša si na najgori mogući način, duša mi se kida, srce mi se raspada. A sada trči, spavaj sanjaj ne nekom boljem mjestu, mjestu na kojem ćeš nać‘ svoj mir, piše Slobodna Dalmacija.
Molim sve ljubitelje pasa, sve vlasnike, čuvajte svoje ljubimce da se ovo više nikome ne dogodi. Moj Bak, moj heroj", s neizmjernom tugom se oprostila od svog kućnog ljubimca (pasmine šanucer), Stobrečanka Ivona Lučić Cokarić nakon što je stradao od drugog psa (doberman) u srijedu oko 11 sati u samom centru mjesta.
Nemili događaj zbio se u parku gdje se inače igraju djeca i postoji znak zabrane za pse. Incident je evidentirala i policija utvrdivši kako je doberman navodno pobjegao vlasniku iz dvorišta, napao šnaucera kojeg je šetala vlasnica, te ga zadavio i rastrgao.
Ni dan poslije strašnog događaja vlasnica stradalog šnaucera nije mogla suspregnuti suze. Još uvijek u šoku od svega što se dogodilo, žali što nije mogla spasiti Baka.
- Bilo je jezivo. Taj pas se stvorio niotkud, uopće ga nisam vidjela. Dok sam šetala s Bakom po šetnici, pojavio se iza palme, koja se nalazi tik uz šetnicu, i trenutno ga uhvatio. Išla mu je pjenica iz usta, to je bilo strašno.
Gađala sam ga mobitelom, pokušavala istrgnuti svog psa iz njegove čeljusti, tukla sam ga nogom. Nisam uopće o sebi razmišljala... Ali, nažalost, nisam ga uspjela odvojiti niti dok sam pokušavala podići Baka u zrak. U očaju sam vikala, dozivala nekoga u pomoć...
Tek kad je jedna gospođa koja je, valjda, sve to vidjela, donijela malo salame, doberman ga je pustio. Ali bilo je kasno. Ovaj ga je prethodno odvukao na travnjak u parku i izmrcvario – shrvano će Ivona Lučić Cokarić suznih očiju opisujući tragičan kraj svojega Baka, punopravnog člana njezine obitelji punih 16 godina. Priča nam kako se u trenu pojavio i vlasnik dobermana.
- Brzo je stigao, bio je izbezumljen. Ispričavao mi se... Govorio da mu je pobjegao. A ja sam njemu, u totalnom šoku, samo ponavljala: "Ubio mi je psa". Ni danas ne mogu vjerovati da mu je takav pas izletio van bez brnjice.
Pa i ja sam vlasnica psa. Bila... Kasnije sam čula da mu to nije bilo prvi put i to mi je još gore - shrvano će Ivona Lučić Cokarić. Dobermana, kaže, do tada nikada tu nije vidjela iako je sa svojim ljubimcem dva do tri puta dnevno šetala mjestom, kao ni njegova navodnog vlasnika Antu Tonkovića. Čovjeka s kojim je, potvrdila nam je, razgovarala na mjestu događaja...
- Rekao mi je i da će mi nadoknaditi štetu. Ma što će mi nadoknaditi?! Kazao je i da će uspavati svoga psa, ali što će iz tog svega biti... Ne znam. Samo znam da pas ne može biti tako pušten i prepušten sam sebi. Moglo je tako nastradati i neko dijete.
Ne znam ni gdje je taj pas završio. Je li u nekom kavezu?! Samo molim Boga da više nijedan pas ne strada na ovaj način - utučeno će Ivona Lučić Cokarić, kojoj su se jučer tijekom dana javljali stanovnici Stobreča govoreći joj kako nije u pitanju prvi napad dobermana, koji je usmrtio njezina Baka.
Pokušali smo drugu stranu priče doznati i od Ante Tonkovića, inače vlasnika tvrtke "Akceleracija", koji je 2018. godine napao današnjeg splitskog dogradonačelnika Bojana Ivoševića, dok je još bio aktivist i borio se protiv komunalnog nereda.
Tonković je tada, podsjetimo, u pratnji svoje supruge Alene Tonković, inače profesorice u splitskoj gimnaziji “Marko Marulić” i jednog od sinova, Ivoševića gađao kamenjem i naganjao ga po Matejuški, a slučaj je završio i na policiji. Njegova je tvrtka svojedobno bila jedina, koja je u Splitu postavljala oglasne panoe na rasvjetne stupove i glomazne kante za smeće u centru grada.
No, Ante Tonković, kojega smo dobili na službeni broj mobitela tvrtke “Akceleracija” potvrdio nam je svoj identitet, ali i, čim je čuo zašto ga zovemo, zanijekao da je vlasnik psa, koji je napao Baka.
- Dobili ste gospodina Tonkovića, ali nisam ja vlasnik, netko drugi je vlasnik. Pa nađite tko je... Onaj tko vas je poslao neka vam da preporuku čiji je. Ja neću reći čiji je pas, iako znam. Hoći li reći čiji je?! Neću ja to govoriti, moj nije.
Bože sačuvaj da ću vam ja reći tko je vlasnik. Ako će vam reći ljudi koji su u tome sudjelovali, neka vam kažu. Ili, na primjer... Ma neću, neću griješiti dušu. Gospođo, hvala i doviđenja - kratko nam je rekao Ante Tonković.
Iako je zanijekao da je vlasnik psa (možda je netko od članova njegove obitelji) činjenica je da se upravo spomenuti gospodin pojavio na mjestu događaja, a ujedno oštećenima nudi obeštećenje.
Kako bi smo provjerili tko je uistinu vlasnik psa, pozvonili smo na vrata (postoji video nadzor) njegove kuće u Stobreču, no nitko nije otvarao. Pri tom smo na balkonu, s ulice, zamijetili psa koji je hodao gore-dolje.
Nismo uspjeli utvrditi utvrditi je li u pitanju Vigo (tako se, navodno, zove doberman, koji živi na adresi Tonkovićevih) za kojega nam se susjedi iz obližnjih kuća kunu kako je toliko dobroćudan da mu djeca guraju ruku u usta.
- Mi smo samo čuli za taj jučerašnji slučaj u parku, ali ne znamo je li to Vigo. Njegovi su se vlasnici nedavno doselili u Stobreč, viđamo ga s gazdom svakodnevno u šetnji. Uvijek mu ide uz nogu... Pa ne bi on nikoga... Ma da ga samo vidite, ima one tužne oči, kao Jimmy Stanić. Sigurno on to nije napravio - gotovo, pa da bi se zaklela susjeda, iz obližnje kuće da Vigo nije usmrtio Baka.
Ipak, neki drugi Stobrečani nam, želeći ostati anonimni, potvđuju kako ovo nije prvi put da je pas, koji živi na adresi obitelji Ante Tonkovića, nekoga napao. Spominju dva incidenta ovoga ljeta...
- Moja kćer i još nekolicina djece u srpnju su vidjeli da je Vigo, da, baš taj pas, odvukao jednog malog bijelog psića u polje u blizini plaže. Nije ga, rekli su mi, puštao iz čeljusti...
Obližnja crkva je tada bila puna ljudi, bila je subota, neko vjenčanje, a on je s tim psićem u ustima bježao pred njima. Nitko ga nije mogao zaustaviti, cijeloga ga je rastrgao.
To je što mi znamo, ali očito nitko nije prijavio slučaj. Taj pas je jako opasan, jednu djevojčicu je izgrebao po leđima, to mi je rekla kćer. Vigo se zove, mislim da mu je vlasnik Tonković. Svi znaju psa, a svi znaju i tko mu je vlasnik - anonimno nam je posvjedočila jedna Stobrečanka.
Od nekih drugih stanovnika Stobreča doznali smo kako je spomenuti pas i ovoga ljeta pobjegao vlasniku (tko god to bio iz kuće u kojoj živi), te završio među kupačima na obližnjoj plaži među kojima su neki, ugledavši ga, bili toliko uplašeni da su spas potražili bijegom u more.
Isti sugovornici kunu nam se da Vigo nije nikakav svetac, dapače, prije je strah i trepet. Od njega, vele, svakodnevno strahuju i djeca na putu do obližnje škole, baš kao što su se bojali i njihovi roditelji čuvši za incident, koji se dogodio u stobrečkom parku. Mnogi od njih su tog kobnog dana Bakovog života po djecu u školu pohitali automobilima.