Najavili ste kako se nakon respektabilne međunarodne karijere pomalo vraćate u Dubrovnik. Rečeno-učinjeno. Otvorili ste svoj europski centar u dubrovačkoj klinici Marin Med. Kakva su dosadašnja iskustva?
Uglavnom dobra, iako pacijenti često dolaze sa uznapredovalim kroničnim problemima živaca, kojima bi se bolje mogli pomoći da su ranije preporučeni za liječenje.
U svjetskom ste vrhu u području kirurgije živaca. Koju vrstu operacija najčešće obavljate u Dubrovniku?
Prvenstveno kirurški liječim pacijente sa ozljedama perifernih živaca (dakle, bilo gdje u tijelu osim mozga ili kičme). Inače dolazim nekoliko puta godišnje u Dubrovnik, tako da kad pri specijalističom pregledu pacijenata utvrdim da im se može pomoći, onda po sljedećem dolasku pristupamo operaciju perifernih živaca.
U Americi ste obavili više od tri tisuće operacija kod ljudi koji imaju kronične glavobolje, okcipitalne neuralgije ili migrene. Jeste li i kod nas imali takvih pacijenata i kako se obavljaju takve vrste operacija?
Svakako bilo je takvih pacijenata kojima mogu pomoći ako utvrdim da sve druge okolnosti nisu uzrok njihovim problemima (dakle, dosta detaljna analiza njihova stanja je potrebna prije odluke za operaciju).
Zbog čega ste dospjeli na naslovnicu Washington Posta?
Imao sam nekoliko intervjua na američkoj nacionalnoj televiziji (NBC, CBS, Fox, Ivanhoe), pa i na naslovnoj stranici Washington Posta jer sam još prije 20-tak godina dizajnirao i radio dosta kreativne operacije živaca kojima sam rješavao kronične probleme pacijenata. Američki mediji su uvijek željni novih ideja, posebno onih kojima radite nešto dobro za sve ljude. Tako je i Washingon Post radio članak jer sam izliječio pacijenticu koja je godinama patila od okcipitalne neuralgije i glavobolja. Ona je bila vratarica američke ženske nogometne reprezentacije te dvostruka olimpijska pobjednica. Njezina priča je inspirirala mnoge sportaše da mi se obrate sa sličnim problemima a moja studija je prva ikad ukazala na učinkovitost kirurškog pristupa ovim problemima. I to s više od 87 posto uspješnosti.
Prati li naša medicina svjetska dostignuća. Zaostajemo li puno za SAD-om?
Ja nemam uvida što se kod nas u Hrvatskoj događa, tako da objektivno ne mogu dati odgovor, ali siguran sam da naše kolege rade najbolje što mogu za svoje pacijente.
Je li Covid- 19 utjecao na dinamiku operacija i bacio u drugi plan ostale teže bolesti?
Svakako, ovo su teška vremena za medicinu, a stvarni negativni učinak na pacijente ćemo shvatiti tek za nekih 5 do 6 godina, kad će se moći retrospektivno usporediti 5-godišnja statistika prije Covid-19 sa onom 'nakon' Covid-a kod težih bolesti te smrtnost zbog kašnjenja u liječenju takvih stanja.
Supruga vam je iz Dubrovnika, u jednom razgovoru ste rekli da biste se najradije preselili u Grad. Što Vas ovdje najviše oduševljava?
Mislim da sam rekao da bi se rado vratio u Hrvatsku, ali mi je teško reći gdje vise pripadam. Rođen sam u Šibeniku, odrastao sam u Siveriću, u Washingtonu sam više od 30 godina. Kako je vrijeme sve više prolazilo, uzimajući u obzir da je supruga Marijana iz Dubrovnika, gdje su mi i sinovi provodili svako ljeto zadnjih dvadesetak godina, shvatio sam da sve više pripadam i Dubrovniku. Pored toga, ovaj Grad me privukao najprije zbog prijatelja koje tu imam, prirodne ljepote te vrlo bogate kulturne povijesti koja je obdarila sve one koji su odrasli u ovom gradu.