Prije nekoliko mjeseci pobunili su se vinari. Kada nema struje, ne rade generatori. Kada ne rade generatori, šute strojevi. Crvena tekućina čeka na flaširanje, boce stoje, čekajući svoju naljepnicu.
Južna Afrika poznata je u svijetu po svojemu vinu. To joj je jedan od poznatijih izvoznih proizvoda, uz zlato, dijamante, željeznu rudu i ugljen. No problemi koje imaju vinarije samo su detalj na slagalici kaosa koji u toj zemlji već godinama sije raspadnuta elektroprivreda.
"Južna Afrika mogla bi postati propala država", komentirao je prije dva dana jedan visokopozicionirani član Afričkog nacionalnog kongresa, stranke legendarnog Nelsona Mandele koja u proteklih 30-ak godina, od pada aparthejda, manje-više neometano vlada 31. gospodarstvom svijeta. No, od početka ove godine nije bilo dana kada njezinih 60 milijuna stanovnika nije doživjelo nestanak struje, piše Jutarnji list.
Isključenja iz električne mreže počela su trajati i do deset sati dnevno. Posljednjih dana i po 16 sati. Ljudi su očajni.
U Južnoj Africi za to imaju svoj naziv - rezanje tereta. U zemlji s visokom razinom siromaštva, visokim postotkom zaraženosti HIV-om, raširenim kriminalom, korupcijom, i sada gospodarskom krizom, isključenja iz struje bacaju u očaj vlasnike sladoledarnica, kafića i radnike u industriji koja dan za danom bilježi nove udarce u održivosti poslovanja.
Julius Malema, koji je nekoliko godina bio na čelu mladeži ANC-a, a onda je, nakon izbacivanje iz stranke, osnovao ljevičarsku organizaciju Ekonomski borci za slobodu, prije nekoliko je dana u intervjuu za BBC sugerirao da bi trebalo pustiti da sustav krahira. "Nakon toga će uslijediti revolucija, a u anarhiji će se Južna Afrika i njezin nepošteni sustav resetirati i omogućiti da zemlja napokon krene naprijed", zlokobno je poručio Malema.
Neki smatraju da je krah sustava električne opskrbe u Južnoj Africi neminovan i da isto vrijedi i za neke susjedne zemlje. U reportaži BBC-jeva reportera korijen problema lociran je u pokrajini koja se zove Mpumalanga. Riječ je o srcu južnoafričke proizvodnje ugljena, čijim gorenjem nastaje čak 80 posto električne energije u toj zemlji.
Skupina zapadnih zemalja ponudila je vladi u Johannesburgu izdašniju financijsku pomoć kako bi zemlja, koja ima fantastične potencijale kada je riječ o energiji sunca i vjetra, pokrenula svoju tranziciju na čišće oblike energije. Međutim, niz sabotaža, koje zapravo traju već jedno desetljeće, prijete tom planu, a i funkcioniranju države.
Mnogi promatrači vjeruju da niz incidenata povezanih s energetskom infrastrukturom zemlje imaju za cilj podrivanje vlasti ANC-a, koji se, s obzirom na stanje u zemlji, ljulja na poziciji vlasti, dobrim dijelom i zbog vlastite nesposobnosti i korupcije, ali to je samo jedna od teorija.
Reporter BBC-ja spominje dva slučaja od prije nekoliko mjeseci koji su dobrano zatresli JAR, zemlju naviknutu na kriminal i nasilje i solidan su temelja za objašnjavanje situacije u koju se dovela Južna Afrika.
Prošlog studenog, piše BBC, 43-godišnji muškarac sabotirao je stroj na jednoj staroj elektrani na ugljen, smještenoj istočno od Johannesburga. Postoji niz teorija o tome zašto je to učinio. Prema nekima, platila ga je neka korumpirana tvrtka za održavanje kako bi mogla masno naplatiti popravak. Ili kako bi se uprava elektrane Camden prisilila da potpiše neki ugovor. Ili je možda taj incident dio šire urote kojim se želi u kaos baciti zemlju i srušiti ANC.
Afrički istražitelji nisu došli do odgovora. Kao ni u slučaju koji se dogodio oko mjesec dana kasnije. U uredu direktora Eskoma, južnoafričke državne električne kompanije, koja je nekada bila na svjetskoj razini, pokvario se stroj za kavu. Asistentica je šalicu svojeg šefa Andrea de Ruytera nakratko ostavila bez nadzora kako bi potražila pomoć.
Automat je uskoro popravljen i de Ruyter je, ništa ne sluteći, uskoro u svojem uredu otpio prve gutljaje. Petnaestak minuta kasnije bio je na putu za bolnicu. Preživio je. Liječnici kažu čudom. Netko je u strogo čuvanu zgradu državnog električnog diva uspio prokrijumčariti cijanid i otrov za štakore. De Ruyter nije čekao da policija sazna tko. Dao je otkaz i napustio zemlju.
De Ruyter će kasnije u eksplozivnom intervjuu jasno dati do znanja kako vjeruje da je bio na meti moćnih kriminalnih kartela koji svaki mjesec iz Eskoma "isisaju 50-ak milijuna dolara". Prema njemu, južnoafrički mafijaši su sofisticirani, s desecima dobro obučenih vojnika, spremnih ubiti svakoga tko prijeti da će očistiti industriju ugljena ili prijeći na obnovljivu energiju.
"Puno se ubija. Prislonili su mi pištolj na glavu. Došli su u moju kuću i prijetili mojoj obitelji. Cijeli sustav je truo, korumpiran", rekao je za BBC jedan lokalni poduzetnik koji surađuje s Eskomom, pod uvjetom da se s novinarima sastane na tajnoj lokaciji daleko od rodnoga grada. Prema njemu, karteli su politički povezani. Oni su iznad zakona.
Zahtjev za anonimnošću uobičajen je u pokrajini Mpumalanga - srcu južnoafričke industrije ugljena i pokrajini koja je stekla reputaciju ekstremnog bezakonja, piše BBC.
"Ovdje je život jeftin. Možete unajmiti ubojicu za 400 dolara. Ljudi samo pljačkaju koliko god mogu", rekao je jedan istraživački novinar. "Ovo je brutalna pokrajina za svakoga tko pokušava razotkriti istinu. To je sabotaža u gotovo svakoj fazi procesa. I ne radi se samo o kriminalu. Novac se prosljeđuje političarima kako bi ih zadržali na vlasti.
Mnogi ovdje za probleme kao prvog krivca ističu - ANC. "Zlikovci su njihovi članovi ili suradnici. Toliko su duboko upleteni da se ne mogu izvući. Oni nas guraju u poziciju ‘propale države‘", smatra politički komentator Justice Malala, ističući da postoji izravna veza između pljačke i stalnih isključenja struje, piše Jutarnji list.
Jedan od pokazatelja ozbiljnosti krize je to da su vojnici nedavno raspoređeni da čuvaju elektrane i prate konvoje kamiona koji prevoze ugljen. Mjera je poduzeta nakon što je željeznička mreža opljačkana i sabotirana u tolikoj mjeri da su mnoge tvrtke morale prijeći na korištenje cesta.
Pljačkaši se ponekad više ni ne skrivaju. Na rubu grada Emalahleni navodno ilegalni rudnik ugljena radi 24 sata dnevno, u maloj dolini samo nekoliko metara od zagađenog stambenog područja. Deseci kamiona u jednom satu koliko sam gledao napunili su se ugljenom, piše BBC. Lokalci novinaru kažu da noću čuju pucnjeve - rivalskih bandi koje se bore oko pristupa rudniku. Ne znaju je li rudnik ilegalni ili legalan.
Mnogi komentiraju da bi energetska tranzicija trebala biti izlaz iz krize energije koju hrane bezakonje u dijelovima zemlje. De Ruyter tvrdi da je ona moguća u kratkom roku. Skupina zapadnih zemalja ponudila je 8,5 milijardi dolara u zajmovima i donacijama u sklopu partnerstva Just Energy Transition (JET) kako bi se JAR, 18. najveći emiter ugljičnog dioksida na svijetu, prebacio na obnovljive izvore energije. U teoriji, JAR bi do 2050. godine mogao biti zemlja "nulte razine" emitiranja štetnih plinova.
Međutim, vlada, sindikati i drugi akteri u društvu nisu tako sigurni. Za početak, strahuje se od gubitka radnih mjesta iako kriza u kojoj je poduzeće Eskom već dovodi do prizora u kojima beskućnici za sitniš navigiraju promet kraj ugašenih semafora. Dio političara Zapad krivi za licemjerje i pokušaj guranja JAR-a u tranziciju, iako neke zemlje naveliko uvoze ugljen iz te zemlje. Pljušte optužbe za zapadni imperijalizam, piše Jutarnji list.
Gwede Mantashe (67), bivši rudar i sindikalist, nekada vođa Komunističke partije JAR, sada je ministar energetike. On je i jedan od najglasniji kritičara zapadnjačkog "eksperimenta u JAR-u". De Ruyter je prije pokušaja trovanja nazvao izdajnikom. Tvrdio je da isključivanjima struje namjerno ruši vlast u JAR-u. Tvrdio je i da je njegov pokušaj trovanja "samo spekulacija".
Međutim, prema mnogima prelazak na obnovljive izvore je neizbježan. Južnoafrička Republika ne može pristupiti zajmovima potrebnim za održavanje svoje raspadajuće industrije ugljena na životu, a Europa je najavila restrikcije na uvoz robe za čiju se proizvodnju upotrebljavaju najprljaviji oblici energije. Prelazak na posebice solarnu energiju gura i privatni sektor.
"To je nezaustavljivo", ističu zagovornici tranzicije. No, riječ je zapravo samo o komadiću slagalice. U JAR-u je mnogo je problema koje će biti mnogo teže počistiti od zagađivača okoliša.