Koliko nove tehnologije olakšavaju život u mnogočemu, toliko predstavljaju izazov u odgoju djece. Nikad nisu bila toliko izložena sadržajima i informacijama neprilagođenima njihovoj dobi. O tome kada i na koji način razgovarati s djetetom o spolnosti kako bi ono imalo zdrav odnos prema sebi, svom tijelu i seksualnosti uopće, odgovora magistra psihologije Maja Hatvalić Capurso, kognitivno-bihevioralni terapeut s Poliklinike za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih Opće bolnice Dubrovnik.
Kako djetetu objasniti koji su tjelesni kontakti neprimjereni, od nepoznatih ljudi na ulici do članova obitelji, i kako ih naučiti da se povjere roditeljima o tome?
-Od malih nogu djecu trebamo učiti koji je dodir primjeren, a koji nije. Sami kao roditelji ćemo svojim ponašanjem pokazati kako se s poštovanjem odnosimo prema djetetu i poštujemo njegovo tijelo i njegovu privatnost. Nekad je npr. bilo uobičajeno djecu „štipkati za obraze“, a danas se to smatra narušavanjem privatnosti. I tako i jest, dijete ima pravo na svoje granice i ne treba ih nitko prelaziti. Tako svaki dodir koji je djetetu neugodan treba odmah prekinuti. Dijete se ima pravo pobuniti riječima i odmaknuti, čak i ako ga netko dira po kosi ili obrazima, a posebno ako se diraju intimna područja. Povremeno se događa da djeca međusobno eksperimentiraju i dodiruju tijelo drugog djeteta ili pokazuju vršnjacima svoje intimne dijelove. I pri tome vrijedi da svaki dodir koji je neželjen i dijete ga doživljava kao neugodan, treba odmah prekinuti. Ovisno o dobi, djecu je potrebno svakako nadzirati i pratiti dječju igru, a tu su glavni roditelji, odgajatelji, učitelji.
Što reći djetetu koje s 11 ili 12 godina uživa u porno sadržaju? Čak i ako mu nije dostupan na njegovom mobitelu ili drugom uređaju doma, takvom sadržaju može biti izložen u društvu?
-Ako dijete pretpubertetske dobi gleda porno sadržaje, takav je sadržaj svakako štetan za razvoj djeteta, mislim i u psihološkom i u duhovnom smislu. Dijete pretpubertetske dobi bi trebalo vrijeme provoditi u smislenim aktivnostima: druženju s prijateljima, slobodnim aktivnostima, hobijima, učenju. Ako dijete vrijeme provodi gledajući porno sadržaje, to je pokazatelj da se slobodno vrijeme ne koristi na adekvatan način i da je dijete osamljeno i prepušteno samo sebi.
Kako se roditelj treba ponašati kad dijete krene s masturbacijom?
-Djeca su često zbunjena i nezadovoljna promjenama koje donosi pubertet, teško prihvaćaju svoj izgled, previše vremena provode gledajući se i proučavajući vanjske aspekte svog tijela. U pubertetu veliku važnost zauzimaju i hormonalne promjene kod oba spola, tako da dijete isprva ne zna kako se nositi s raznim emocionalnim stanjima i tjelesnim osjetima. Dodirivanje svog tijela je uobičajeno, ali bi se ono trebalo raditi na način koji čuva dostojanstvo osobe. Tijelo je izvor mnogih užitaka, ali ih mi kroz odrastanje, odgoj i socijalizaciju učimo pravilno kanalizirati. U svakom slučaju je bitan i obiteljski odgoj, stav roditelja o dječjoj spolnosti i neke moralne vrijednosti. Samopobuđivanje dodirivanjem vlastitog tijela je vrlo često i smatra se normalnim dijelom odrastanja, ali treba poštovati da se događa samo u okolnostima ako je dijete samo. Tako npr. roditelji bi trebali odmah prekinuti svako samopobuđivanje koje primijete u slučaju da dijete nije samo. Možemo, također, reći djetetu da je u redu da se dodiruje i upoznaje svoje tijelo, ali ga i uputiti da to radi samo povremeno.
Primjećujete li u našem društvu posljednjih godina negativne pojave među djecom kad je u pitanju seksualnost, i kakve?
-Općenito mogu reći da je seksualnost svojstvena ljudima, a znamo da djeca gledaju i oponašaju odrasle osobe, posebno važne figure poput roditelja. U kući gdje su djeca bilo koje dobi bi trebalo izbjegavati seksualne sadržaje na svim medijima. Znači da moramo osigurati da je dijete zaštićeno od bilo kakvih slika ili videa seksualnog sadržaja i seksualiziranog ponašanja. Ukoliko se za vrijeme gledanja nekog neutralnog sadržaja pojave neke seksualizirane scene, potrebno je ugasiti i komentirati da je sadržaj neprimjeren djeci. Često se događa da još mala djeca oponašaju neke slike (oskudna odjeća) ili radnje odraslih, ali je tada potrebno prilagoditi ambijent u kojem dijete boravi te upućivati kroz razgovore na ono što je primjereno a što nije.
Kada se obratiti za stručnu pomoć?
- Mislim da se stručna pomoć treba potražiti ukoliko je dijete nečim preopterećeno, što god to bilo. Ukoliko je previše okupirano svojim tijelom ili često i na društveno neprihvatljiv način dodiruje svoje tijelo. Također, prvi koji uoče djetetovo ponašanje nisu uvijek roditelji, nekad su to druge osobe koje borave s djetetom u vrtiću ili školi. Roditelj treba biti otvoren i spreman za razgovor pa i za konstruktivnu kritiku, jer uvijek ima mjesta za poboljšanje.
Gdje su granice privatnosti? Je li roditeljska zaštita mobilnog telefona pravilan način kontrole s obzirom na laku dostupnost neprimjernih i opasnih sadržaja u kibernetičkom svijetu ili narušavanje djetetove privatnosti?
- Roditelji mogu putem raznih aplikacija ograničiti i nadzirati online aktivnosti svoje djece. To su programi roditeljske zaštite koji bilježe riječi pisane na tastaturi, tekstove poruka, koje su se stranice pretraživale, koliko se dugo dijete na njima zadržavalo, koje pojmove je dijete pretraživalo, što je objavljivalo. S psihološkog aspekta odnosa dijete-roditelj, ne predlaže se korištenje digitalnih alata za praćenje, jer roditelj koji na taj način kontrolira svoje dijete, pokazuje bazično nepovjerenje i pretjeranu ili paničnu zabrinutost. Osnova povjerenja je razgovor u kojem roditelj pokazuje da poštuje dijete i njegovu privatnost, ali ga jednako tako i usmjerava i pokazuje svojim primjerom.
Kako ih naučiti komunicirati preko mobitela? Koji su se sadržaji pokazali osobito zabrinjavajućima, a danas jako popularni tik-tok, snapchat…?
- Kao i kod redovne komunikacije licem u lice, potrebno je djecu učiti što je pristojno a što nepristojno. Pravila lijepog ponašanja se stalno trebaju obnavljati i upotpunjavati, usklađivati s novim medijima na kojima komuniciramo. Djecu treba poučiti da sve što su napisali ili slikali može ostati zapisano, otkriti se i postati svima vidljivo. Uvijek se trebamo voditi time bismo li se sramili da netko od odraslih vidi tu sliku ili pročita tu poruku. Na taj način razvijati svijest o uljudnom ophođenju i poštovanju svojih sugovornika bilo kroz izravan razgovor ili kroz poruke koje „nestaju“ kao na snapchatu. Vodimo se onim da ne pišemo o drugima ono što ne bismo voljeli da oni pišu o nama. Ili, prije nego što proslijedimo nečiju sliku, pitajmo se kako će se ta osoba osjećati i koje će posljedice biti.
Kakvo je vaše iskustvo, na koji način djeca osnovnoškolske dobi, od petog do osmog razreda, doživljavaju rodne uloge?
- Radeći u Poliklinici za zaštitu djece i mladih u Općoj bolnici Dubrovnik povremeno se javljaju djeca koja se ne osjećaju ugodno u svojoj koži, točnije, ne osjećaju da pripadaju spolu u kojem su rođeni. Želja za promjenom spola ne dolazi nikad iznenadno, ona je prisutna kod osobe od vrlo rane dobi, ali je često roditelji ne prihvaćaju, već inzistiraju na tome da se dijete počne ponašati u skladu s očekivanjima društva. Tako se npr. curicama brani da se igraju kao dječaci ili se brani dječaku da se igra tipično ženskih igara. Takve zabrane nemaju nikakvu funkciju nego samo oštećuju djetetovo samopouzdanje. Prihvaćanje svog djeteta, sa svim njegovim osobitostima je cjeloživotni zadatak svakog roditelja.