Slučaj trudnice Mirele Čavajda koja je u šestom mjesecu trudnoće i kojoj su liječnici odbili obaviti pobačaj nakon što je utvrđeno da njezino dijete u utrobi ima veliki maligni tumor mozga, potresao je hrvatsku javnost, piše Slobodna.
Nevjerojatno je da su je liječnici u četiri zagrebačke klinike za ginekologiju kojima se obratila za pomoć, u Svetom Duhu, Petrovoj, Merkuru i Vinogradskoj odbili i poslali je kući da čeka da beba umre, tvrdeći da po Zakonu ne smiju izvršiti abortus.
Tih 25 tjedana sreće, uzbuđenja i slatkog iščekivanja pretvorilo se u noćnu moru kada je Mirela na redovnom pregledu kod ginekologa dobila informaciju da plod ima tumor koji je u posljednja četiri tjedna toliko uznapredovao da su bebine šanse da preživi nikakve te da "ako kojim slučajem preživi bit će s teškim urođenim tjelesnim ili duševnim manama". Rečeno joj je da tumor pritišće mali mozak i da je veći od njega samoga.
Birokratski odgovor
Trudnica je medijima otkrila da joj je doktorica "došapnula drugu opciju ispod glasa", a to je da ide u Sloveniju da joj tamo pomognu. Pojasnila je da su liječnici tvrdili da "bi joj rado pomogli", ali da su ustanovili "da je u Hrvatskoj obavljanje pobačaja nakon 10. sedmice trudnoće protuzakonito, što nije istina".
Naš važeći zakon o prekidu trudnoće iz daleke 1978. godine jasno kaže:
- da se prekid trudnoće može obaviti i nakon desetog tjedna trudnoće ako komisija utvrdi na temelju medicinskih indikacija da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti narušeno zdravlje žene za vrijeme trudnoće, porođaja i nakon porođaja,
- te kada se na temelju indikacija i saznanja medicinske struke može očekivati da će se dijete roditi s teškom prirođenom tjelesnom ili duševnom manom".
I navodi se da je donošenje odluka o odobravanju pobačaja hitno, što je i razumljivo.
Čavajda se obratila i Ministarstvu zdravstva, i dobila prilično birokratski odgovor, citira se zakon, apelira se na zdravstvene ustanove na točno informiranje trudnica o njihovim pravima.
"Svakoj ženi u Hrvatskoj mora biti omogućen prekid trudnoće i nakon deset tjedana, ako za to postoje medicinski razlozi", izvijestili su u srijedu iz Ministarstva zdravstva nakon što je u medijima objavljen slučaj 39-godišnje majke čije je drugo dijete u maternici oboljelo od agresivnog tumora na mozgu.
Na sve zdravstvene ustanove apelirali su da pravovremeno i točno informiraju pacijentice o njihovim pravima i mogućnostima koje mogu ostvariti u Hrvatskoj.
I to je to. Ima li Ministarstvo još neke mogućnosti koje bi moglo koristiti i pomoći ovoj trudnici koja se našla u ovako teškoj situaciji ne znamo, ali vjerojatno ima.
Podsjećamo, roditelji su pokušali potražiti pomoć u svim zagrebačkim bolnicama koje bi mogle obaviti prekid trudnoće – u Svetom Duhu, Petrovoj, Merkuru i Vinogradskoj, a prošli petak poslali su zahtjev bolnicama da se osnuje komisija koja bi prema zakonu trebala odobriti prekid trudnoće.
Ponižavajući postupak
"Odmah smo reagirali i još prošli petak sastavili zahtjev koji smo poslali u četiri bolnice na četiri etička povjerenstva. Do danas nismo dobili niti jedan odgovor. Poslano je mailom, poštom i još sam osobno nosila zahtjev da se urudžbira", rekla je Čavajda te dodala kako joj nije izgledalo da se njezin slučaj tretira kao hitan iako bi se svi problemi u trudnoći trebali tako tretirati.
U međuvremenu od nekih je bolnica dobila odgovor da je njezin zahtjev poslan drugostupanjskoj komisiji, a iz jedne bolnice je dobila odgovor kako nemaju stručnjaka koji bi takav zahvat obavili.
Dodala je da je stoga pokrenula proceduru u Sloveniji, gdje su nakon pregleda rekli da je dijagnoza jako loša, da tu nema ništa sporno i da je odluka na roditeljima. Objasnili su joj, kaže, cijeli postupak, tražili su da svojim riječima napiše objašnjenje zašto želi prekid trudnoće te najavili da će Etičko povjerenstvo donijeti odluku idući utorak.
- Upoznati smo sa slučajevima u kojima se ženama u Hrvatskoj odbija učiniti pobačaj u poodmakloj trudnoći, tako da nas slučaj Mirele Čavajde nije iznenadio. Smatramo da je način na koji su postupili liječnici u klinikama kojima se obraćala nehuman i ponižavajući jer su joj uskratili pravo na prekid trudnoće koji joj je zakonom zajamčen.
Naš zakon iz 1978. godine u tom je smislu jasan i nedvosmislen jer omogućuje ženama zdravstvenu skrb u ovako teškoj situaciji i za nju i dijete. Stoga se zalažemo da se i gđi Čavajdi omogući zdravstvena skrb koja joj po zakonu pripada, kazala nam je Branka Mrzić Jagatić iz Udruge Roda te istaknula da u ovakvim slučajevima treba maksimalno štititi dostojanstvo žene i ploda, umanjiti patnju koliko god je to moguće, spriječiti daljnju traumatizaciju žene i obitelji, ali nadasve pružiti ženi pravovremene i točne informacije o medicinskim opcijama koje su joj nužne radi donošenja odluke koja je za nju u tom trenutku najbolja, kazala nam je Branka Mrzić Jagatić iz Udruge Roda.
- Navedeni slučaj ne mogu komentirati jer ne raspolažem svim potrebnim podacima. Pravo na pobačaj je u Republici Hrvatskoj uređeno Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine. Prema tom Zakonu se prekid trudnoće na zahtjev trudnice može uraditi do navršenih 10 tjedana od trenutka začeća (12 tjedana od 1. dana zadnje menstruacije) - kaže prof. dr. sc. Marko Mimica, predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode splitskog KBC-a.
Međunarodno jamstvo
Trudnoća duža od toga, a do navršena 22 tjedna od zadnje menstruacije prema tom Zakonu može biti prekinuta kada za to postoji medicinska indikacija. Takav prekid trudnoće mora biti odobren od prvostupanjskog povjerenstva za prekid trudnoće, koje postoji i u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Split.
Žalba na odluku prvostupanjskog povjerenstva se podnosi drugostupanjskom povjerenstvu, koje je u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb. U Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Split provodimo takve odobrene pobačaje, kaže prof. Mimica.
A na pitanje imaju li i splitski ginekolozi kolektivni priziv savjesti ili njihova licencija i edukacija podrazumijeva i obavljanje pobačaja, osobito kad su zadovoljeni zakonski uvjeti, odgovara:
- I u našoj ustanovi određeni broj liječnika ima priziv savjesti, ali to nas ne ometa da ispunjavamo naše zakonske obveze u slučaju takvih postupaka.
Kontaktirali smo i Hrvatsku liječničku komoru koja izražava žaljenje i suosjećanje zbog iznimno teške situacije u kojoj su se našla trudnica i njezina obitelj. Konkretan slučaj HLK ne može komentirati jer nema uvid u medicinsku dokumentaciju pacijentice. Načelno govoreći, HLK smatra da je postojeća pravna regulativa koja se odnosi na ovaj slučaj manjkava, a prema dostupnim informacijama u ovom slučaju ne radi se o prizivu savjesti.
Priziv savjesti je institut koji je zajamčen mnogim nadnacionalnim, međunarodnim pravnim izvorima kao što su Opća deklaracija o ljudskim pravima, Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Povelja o temeljnim pravima EU-a. Parlamentarna skupština Vijeća Europe utvrdila je pravo na priziv savjesti u medicini Rezolucijom 1763 iz 2010. godine.
Etički pojam
Također podsjećamo na to da je pravo na priziv savjesti jedno od prava liječnika regulirano hrvatskim propisima, od Ustava preko Zakona o liječništvu pa do Kodeksa medicinske etike i deontologije.
Institut priziva savjesti je stečevina Europske unije budući da Povelja EU-a o temeljnim pravima, koja je pravno obvezujuća za sve članice EU-a, u članku 10. stavku 1. navodi: "Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi." Nadalje, u stavku 2. kaže: "Priznaje se pravo na prigovor savjesti, u skladu s nacionalnim zakonima koji uređuju ostvarivanje tog prava". Priziv savjesti je i etički pojam, i kao takav u Hrvatskoj reguliran Kodeksom medicinske etike i deontologije Hrvatske liječničke komore.
Pravo žene na pobačaj i prekid trudnoće i pravo liječnika na priziv savjesti ne isključuju jedno drugo.