Idem s Nikšom do Župe, moramo još neke stvari skupit, pa se javim – rekao je jedan od dva junaka ove priče. Njegovo ime je Aldin Hajdarović, a drugi je upravo Nikša s kojim je išao skupit stvari, Nikša Bušlje.
Obojica su u petak navečer zaključili igračke karijere. Ostatak klape Rukometnog kluba Ardiaei ih je iznenadio prije utakmice. Potpisao se na dresove s brojem 8 i 16, osmica je Nikšina, koji je godinama stvarao probleme s krila vratarima, a duplo veći broj je vratarski, Aldinov.
Svatko tko je navratio do dvorane na Mljekari u petak navečer, na festu župskog kluba, pobjednika južne skupine Druge hrvatske lige (tim uspjehom je osigurao iduće sezone plasman u viši rang, drugi, južnu skupinu Prve hrvatske lige. Premijer liga je najveći rang), zapljeskao im je. Kako je bilo u tom trenutku?
- Kad su me pozvali nakon predstavljanja igrača... Emotivan trenutak. Jako emotivan. U rukomet sam ušao sa srcem, sve drugo je uvijek bilo u drugom planu – priča Aldin rođen 1984. godine. Četiri godine je stariji od Nikše.
- Od 1999. godine u Rukometnom klubu hrvatske mladeži Dubrovnik, povukao sam se prije par godina, pa kad je krenula priča u Župi dubrovačkoj, kad me je pozvala stara ekipa, uskočio sam, odlučio dati ruke. Što se tiče igre, pomogao sam koliko sam mogao, koliko je trebalo...
Potom je Aldin 'projurio' kroz svojih dvadeset i nešto godina u rukometu.
- Što pamtim? Prvu utakmicu svakako. To se ne zaboravlja. Pamtim ulazak s Dubrovnikom u Premijer ligu, ali i ovo sad s Rukometnim klubom Ardiaei. Krenuli smo od nule, od ničega, bez kune. Opet sa srcem, a napravili smo čudo... Evo, ne znam što bih više rekao. To su oni prekrasni trenuci kad ostanete bez riječi, kad su one suvišne, kad se taj osjećaj ne može opisati riječima – naglasio je Aldin.
- Osjećaj je bio baš lijep, ne samo zbog geste ostatka ekipe – uključio se u priču Nikša, koji je dres s potpisima dočekao u sportskoj opremi, spreman za utakmicu protiv Kamička. Aldinu su javili: 'Dođi na festu u gornjem dijelu dresa!'. Priznat će danas, dva dana nakon feste, kako je promislio kad su mu to rekli da nešto 'kuhaju'. Ali, nije bio siguran što.
- Hvala im. Hvala svima koji su bili u dvorani na pljesku – uputit će riječi zahvale Aldin, te Nikša.
- Što je već Aldin rekao, prekrasan trenutak, teško ga je opisati, emotivan. Ali, meni je prekrasno bilo sve što se događalo u posljednje vrijeme u i oko kluba. I kad znam kako je bilo na početku, prije nepunu godinu dana, meni je sve ovo nevjerojatno. Preponosan sam što sam bio dio toga, i što ću i dalje, ne kao igrač, već na drugi način biti dio ove prekrasne priče. Napravili smo lijepu priču za malu općinu, Župu dubrovačku, za rukomet na ovim našim prostorima. Da, predivno je biti dio toga – naglasio je Nikša, koji je protiv Kamička odigrao 20 minuta u nastavku.
- Nakon teže ozljede koljena, vratio sam se uoči početka sezone. Potom se opet ozlijedio. Otišao na operaciju. Oporavio se. Poželio opet igrati. Danas kad je službeno kraj, lagao bih kad bih rekao kako ne bih volio još igrati, ali zdravlje mora bit na prvom mjestu. Srce se nikad vjerojatno neće pomiriti s činjenicom kako je kraj igranja... Čast mi je što sam se mogao oprostiti u ovom ambijentu. Čeka nas još jedna utakmica, gostovanje kod drugog Opuzena. Za sad smo jedini rukometni klub u Hrvatskoj koji ne zna za poraz. Nadam se kako će tako biti i nakon te posljednje utakmice sezone. Ali, već je ovo jedna uistinu prelijepa rukometna priča – naglasio je Nikša, koji je također ponikao u Gospinom polju, kojem je također najveći uspjeh plasman u najveći rang, Premijer ligu...
- Idemo dalje, obojica ćemo i dalje biti u klubu, uz rukomet, pomagati Ardiaei. Ne više kao igrači iako će nam, nema sumnje, faliti teren, igranje. Nije lako nakon toliko godina otići - rekao je Nikša, te skupa s Aldinom nastavio ukrcavati stvari u kamion. Trebalo je nakon koncerta Dalmatina, koji je uveličao njihovu proslavu, sve očistiti, vratiti na svoje mjesto.
- I ovo je dio te naše lijepe priče - dodao je Aldin.