Rekordi su da se ruše, a večeras bi se trebao jedan izjednačiti, a idući tjedan, ako sve bude u redu, i srušiti. Bartul Vukojević je s 317 nastupa rekorder Squarea. Hrvoje Cvjetković je do danas odigrao 316 utakmica. Square večeras igra prvu utakmicu četvrtfinala doigravanja za prvaka protiv Olmissuma u Omišu, druga utakmica je za sedam dana u Gospinom polju, a eventualna majstorica bi se igrala opet u domu prvaka, omiških 'Gusara'.
Nema više Siniše Bačića, nema ni Marka Marića, ali ostavili su u nasljeđe, pogotovo Bačić, brojne statističke podatke. Danas je to nastavio brojati Hans Matić. Kad je Square 2013. slavio 20 godina kluba, Vukojević je već bio zaključio karijeru, a uz njegovo ime je osim brojke od 317 utakmica stajalo i 186 pogodaka, te pet nastupa za hrvatsku reprezentaciju.
- Eto što ti je život, umjesto da sam rekorder Montovjerne, rekorder sam Squarea. Igrao sam za Montovjernu, s njom sam bio izborio plasman u Prvu ligu, ali su rekli: 'Mi ne želimo igrat Prvu ligu'. Square, koji je bio drugi, želio je igrati Prvu ligu. Kako je Montovjerna govorila: 'Mi nećemo', Square nas je zvao, on će igrat Prvu ligu. Zvali su nakon toga Ćirića Bagarića i mene, a nama dvojici se igrala Prva liga, te smo prešli. Na kraju, mi smo otišli, a Montovjerna nakon što je govorila kako neće, a zbog čega smo mi prešli, odlučila: 'Igrat ćemo Prvu ligu'. Srećom, jedan drugi klub je bio odustao, te je Square upao umjesto njega. Dakle, igrao sam za Square prvu utakmicu u Prvoj ligi, a zadnju... iskreno, ne sjećam se kad je to bilo. Poslije sam jedno vrijeme bio i trener – prisjeća se i priča Bartul. I taj podatak je svojedobno izbacio Siniša Bačić: 'Bartul Vukojević je 85 utakmica vodio Square'.
- Što pamtim, ha, naravno, osvajanje Kupa Hrvatske 1998., nažalost, to je i danas jedini trofej. Više pamtim polufinalnu utakmicu protiv Glame, te pogodak, koji sam postigao za izjednačenje, u posljednjoj minuti. Bio sam u tom trenutku golman / igrač. Glama je bila najbolja momčad, prvi favorit, a ja sam i danas dojma kako smo uspjeli izjednačiti i izboriti penale samo zato jer se Josip Palić, bez sumnje najbolji hrvatski igrač malog nogometa svih vremena, nitko drugi mu nije ni blizu, zaigrao, išao zabavljat gledatelje, pokazat i više od onoga što zna, te je napravio potez više, pogriješio, i mi smo to uspjeli iskoristiti. Dobili smo Glamu na penale, izborili finale protiv Splita. Finale smo glatko dobili. Tu nije bilo dileme tko je bolji. Pamtim kako je dvorana 'gorjela', ma, vazda je na našim utakmicama dvorana bila puna.
Pamtim samo sretne dane...
- Ha, ne pamtim, jer da pamtim samo sretne dane to bi značilo da Square ima više od jednog trofeja. I danas mi je žao što nikad nismo bili prvaci. Najteže mi je bilo po tom pitanju 1999. godine. Sjećam se, predzadnje kolo. Gosti smo Glame u Zagrebu. Više je bilo naših nego domaćih navijača. Izgubili smo. Reći ću samo kako je nakon te utakmice Robertino Jelovčić, vrhunski igrač, reprezentativac, koji nas je pojačao nakon osvajanja Kupa, nestao. Nije se vratio s nama u Dubrovnik, nije se više pojavio u klubu... Glama je, dobro se sjećam, dala tri gola nakon njegovih grešaka. Pamtim i jedino naše finale doigravanja za prvaka, ili Split, ili mi. Imamo 15-ak sekundi prije kraja utakmice u Splitu, na Gripama, slobodan udarac za naslov prvaka. Izveli smo i vratara. Mario Raguž je tukao, zatresao stativu, a što ja znam, mogao je dodati lijevo, mogao je i desno. Izgubili smo još nekoliko finala Kupa. Sjećam se u Pazinu na penale od Splita, zatim od Orkana u Kutiji šibica u Zagrebu, bilo je to godinu dana nakon što smo osvojili kup, jedan jedini pogodak je postignut u finalu. Mi smo nakon te utakmice jurili suca. Pa u Križevcima 2004. opet smo izgubili finale od Orkana. Ako se ne varam, dobili smo u polufinalu Petar Rauch Zagreb. Orkan izbacio Splita. Mene nakon polufinala stisnula leđa. Fizioterapeut Splita je došao pomoć, ali nisam se mogao pokrenut za finale.... Ono što nikad neću zaboraviti to je činjenica kako u to vrijeme nikad nismo imali više od jednog igrača sa strane, a kako smo Kup Hrvatske 1998. godini osvojili bez iti jednog igrača sa strane. I evo, sad sam se sjetio, ni to neću zaboraviti. Mi smo 2001. igrali na Final fouru Kupa pobjednika kupova Europe, bilo je to prvo izdanje tog europskog natjecanja. Pamtim putovanje u Italiju na Final four.
Bartul je igrao više otraga, ali je postigao čak 186 pogodaka u 317 utakmica. Špic je bio njegov zaštitni udarac.
- Tad su mi se rugali kako to pucam, a danas 90 posto šuteva je špicom.
Mogli bi danima o svim zgodama i nezgodama, a bilo ih je. Kako i ne bi, 317 utakmica je odigrao.
- Prvu za Square sam odigrao krajem 1994. godine, dakle, tek s 25 godina. Ne znam točno s koliko sam odigrao zadnju, s 34, 35, uistinu bi trebalo naći Bačove knjige, te provjerit, ali, čini mi se kako bi i danas, a imam 52 godine, još mogao igrat. Tako mi se čini. Dakle, neka Hrvoje ne misli, ako me sad i pretekne, kako ga ja neću kad tad prestić... – s osmijehom je zaključio razgovor Vukojević, a mi smo iskopali, a Hrvoje Cvjetković potvrdio kako je debi za prvu momčad Squarea imao kad mu je trener bio baš Bartul Vukojević.