Hajduk zadnji put prvak 2005., a Frane Lojić u ‘bilom’ dresu. Potom je otišao u Zadar, na kaljenje, otišao je sa željom da se vrati, te da opet zaigra za prvu momčad.
Nije mu se ostvarila želja. Frane je nastupao nakon Hajduka i Zadra za Mosor, Cibaliju, odigrao je sezonu u Švedskoj, pa se vratio u Hrvatsku. Nakon toga je branio boje Imotskog, RNK Split, Konavljanina, i to od početka 2012. do ljeta 2015. godine, pa Croatije iz Gabrila u kojoj je zaključio igračku karijeru 2018. godine i počeo trenersku.
Prvo je radio sa seniorima Croatije iz Gabrila vodeći ih u Prvoj županijskoj ligi. Zatim je vodio prvu momčad GOŠK Dubrovnik 1919. u trećem rangu hrvatskog nogometa, a od početka vukao skupa s ostalima u Nogometnoj akademiji Konavle. Dosta puta smo čuli, nakon što je zaključio igračku, a počeo trenersku karijeru, kako je jedan od najboljih mladih trenera. Ne samo u najjužnijoj hrvatskoj županiji.
Dobar glas se daleko čuje, te je u ljeto prošle godine Lojić, kojeg je život vezao za Konavle, dočekao poziv iz Zadra gdje je radio s kadetima, a oni su najveći rang, te je vodio borbu za bodove protiv vršnjaka Hajduka, Rijeke, Dinama, Osijeka, Lokomotive...
I radeći u Stanovima, dočekao je već nakon samo jedne polusezone novi poziv. Ono što je priželjkivao kao igrač, dočekao je kao trener. Hajduk je okrenuo njegov broj, i eto, 19 godina poslije, Lojić ponovo na Poljudu. Radit će s najmlađima, u Akademiji ‘Bijelih’, pripremat ‘tiće’ sutra za borbu za trofeje, prvo u kadetima, zatim u juniorima, poslije i u seniorima...
Frane se, dakle, vratio doma. Zavrnuo je rukave. Željan rada, dokazivanja, napredovanja, novih pobjeda. Što je još poželio? Da se njegov povratak poklopi s povratkom naslova prvaka Hrvatske na Poljud!