-Sve je počelo u udruzi Dubrovčana u Zagrebu Libertas, gdje smo se non stop sastajali, s razlogom i bez, družili se, organizirali kojekakve događaje, pa smo to, u trenu kad smo završili fakultete i pošli natrag doma, odlučili to isto prenijeti i u Župu, ali i šire. Došli smo doma i nakon Zagreba kao studentskog grada, ovdje nismo imali što raditi i nismo znali gdje ćemo sa sobom. Eto, to je bio jedan od glavnih razloga. A Ponat smo se nazvali zato što smo htjeli nešto prepoznatljivo, lokalno, pamtljivo, naše. A volimo igrat tresete, a tu je i ponat najvažniji, iako ovdje može značiti svašta – priča jedan od Tonija, Benić, koji završava studij diplomacije na Libertas sveučilištu. Gotovo svi bave se nečime u turizmu, sezonci ili stalni sezonci, što im, kažu, pruža dobre opcije u kasnijem zapošljavanju, iako se ne misle zadržavati u turizmu.
Prošlo 'bez ponta'
Je li baš sve mora biti u i oko turizma? „Pa jest malo toga previše, ali moramo biti realni, mi ne možemo biti studentski grad dok studentima ne ponudimo adekvatan smještaj, nadamo se da će studentski dom pomoći. Ne možemo ništa stvoriti kad nemamo proizvodnju, tehniku, tvornicu bilo koje vrste. IT studenti nemaju se zašto vraćati u Dubrovnik, kao i većina ostalih, a mi smo svi uglavnom završili menadžment u turizmu, pa se tuda negdje i nalazimo, ako išta, toga u Dubrovniku i okolici ima. Ali nema recimo one jednostavne, a lijepe i sadržajne zabave kao što su kvizovi. Zagreb primjerice ima udrugu kvizaša, toliko je to jako, a mi se svi nekako pomalo bavimo svim ovim pitanjima koja izlaze u kvizovima. Sport, djevojke, događanja, malo politike, malo filmova, muzike,.... i onda je sasvim normalno da smo odlučili napraviti takvu jednu natjecateljsku zabavu gdje se ljudi i posvađaju i nauče i natječu i zabave. Krećemo sad, i idućih mjesec dana bit će serije kvizova, a sve će voditi do velikog finala. Evo i jedna ekskluziva – bit će finale u Lazaretima, bit će nas krcato, jer tri ekipe iz svake serije kvizova idu u finale. Svi će svoje majice morati obući kao ulaznice, dogovaramo se i oko zabave za kraj, i bit će 'gadno', ali samo za one koji se nisu pripremili.” - pričaju nam dva Tonija, i spominju i ostatak ekipe koji čine jezgru udruge Ponat - Toni Perić, Toni Paskojević, Antonio Šakić, Dario Marlais, nedostaje Luka Jovanović koji je u Mađarskoj i Sandro Joković. Velika zahvala ide i kafiću Catamaran koji je prepoznao naše događaje i dao im prostor za održavanje prvih događaja. Bez Sandra i Catamarana, sve ovo ne bi bilo moguće, pričaju nam mladići i dodaju kako nemaju još vlastiti prostor jer im za reć' pravo i ne treba, nego koriste klupske prostorije VK Gusar ali i njihovu pomoć koja je kažu uvijek dobrodošla.
Borba za ostanak
Izišla im je ususret i općina Župa dubrovačka, pa imaju zavidnu kolekciju tehnike – zvučnike, miksetu i ama baš sve kabele koji im trebaju, projektor i ono najvažnije – puno, puno dobre volje. Možemo li se nadati uskoro kakvom izboru za Zimsku ili Ljetnu Miss Župe, ili možda vatrogasnu zabavu i izbor najvatrogasca općine? „Ajme nismo još tako profesionalni i ozbiljni, ali svakako o tome razmišljamo u budućnosti – smiju se momci kojima ovakvih ali i puno kvalitetnijih ideja ne nedostaje. Na boća, nogotenis, viktorijade, tenis, filmske večeri, karaoke, svega pomalo za svakoga organizira Ponat...", i već na prvi pogled – većina je, čast iznimkama, posvećena muškarcima. „Jest, djevojke nam nose opremu (smijeh), stvarno nam puno pomažu u svemu, ali moramo priznati da su nam one najveća 'prijetnja' kad je riječ o radu udruge, čak i veća od mogućeg preseljenja u Zagreb! - smiju se župski mladići koji imaju namjere ostati doma ako je to moguće. Dobra volja ove ekipe iz Župe lako će se proširiti i na ostala okolna područja, a u kvizaškom dijelu zastupa ih i slavni lovac iz kviza Potjera i prekaljeni kvizaš Dean Kotiga, zbog čega se serija kvizova i zove „'Ko ti ga zna”. E pa kad ih je on podržao, jasno je da itekako znaju što rade.