Srđan Obad o Eurosongu: Publika je degradirana, žiri ispolitiziran, a Dori je ovo lekcija! Nadam se da će Hrvati nakon Baby Lasagne nastaviti slušati kvalitetniju glazbu

Poput Vatrenih tijekom Svjetskog ili Europskog prvenstva u nogometu, tako je i Baby Lasagna na trenutak ujedinio cijelu Hrvatsku. Lijepa naša je s velikim očekivanjima i još većom podrškom gledala ovogodišnji Eurosong u švedskom Malmöu. S ‘Rim Tim Tagi Dim‘ glatko je Marko Purišić prošao u finale kao predstavnik s najviše bodova u prvoj polufinalnoj večeri (177) da bi u finalu od žirija dobio 210, a od publike najveći broj bodova – 337. 

S ukupno 547 bodova završio je na drugom mjestu, iza pobjednika, švicarskog predstavnika Nema, koji je s pjesmom ‘The Code‘ osvojio prvo mjesto s 591 bodom (365 bodova žirija, 226 bodova publike). Dakle, Baby Lasagnu je od pobjede dijelilo 44 boda!

Kao i nakon pobjede na ovogodišnjoj Dori, tako dubrovački glazbenik Srđan Obad i sad ima samo riječi hvale za nastup Baby Lasagne.

- Na mene je ostavio fenomenalan dojam, scenski nastup je, kao što smo i pretpostavljali, bio izvrstan. Još ga je nakon Dore doradio, poradio je na detaljima tako da je nastup bio odličan. Tu ima dva-tri ‘trade mark‘ detalja, recimo, to je onaj njegov ples s rukom koji je prepoznala šira javnost i svi ga na neki način upražnjavaju. Fenomenalan je i dio folklora, sama priča je o našoj svakodnevici: kako čovjek mora pobjeći iz ruralne sredine zato što ne može ostvariti egzistenciju tamo... Dakle, pjesma ima i socijalnu tematiku, a na kraju, sama ta poruka u refrenu govori o tome kako se ustvari mora pobjeći sa sela kako bi se nešto napravilo u drugim, urbanijim sredinama, govori Obad.

Baby Lasagna je svakako napravio veliku stvar u Europi.

- Eurovizija kao Eurovizija, uglavnom sudjeluju europske zemlje i jednostavno neizbježna je politika jer znamo kakva je globalna europska politika za članice Europske unije, da se tu uvijek provlače neke njihove odredbe pa tako i na Euroviziji, nije to ništa čudno. Glasovi žirija su definitivno politizirani i to odlučuju zemlje po pogodnosti, po politici odnosno u kakvim su međudržavnim odnosima, što je dovelo do onakvih rezultata u bodovima koje su žiriji dali. Međutim, što se tiče našeg Baby Lasagne ili bilo kojeg umjetnika, mislim da je tu jedino relevantan glas naroda odnosno broj glasova od publike i tu je Marko apsolutni pobjednik. Sa svojim načinom komunikacije, općenito, s svojim stavom i pristojnošću, osvojit će još više nego što je sad osvojio, a već je osvojio skoro cijeli svijet tako da je to super, podcrtava sugovornik.

Mnogi su nakon objave rezultata i glasanja publike i žirija postavili pitanje koliko je stvarno važan glas gledatelja jer nije pobijedio miljenik publike, nego miljenik žirija.

- To je degradiranje publike jer je po samim brojevima glasova i bodova publike, riječ o puno većem mehanizmu nego što je žiri. Smatram da žiri može postojati oko neke izvorne selekcije tko će uopće nastupiti, možda u polufinalnim večerima, a kad je finalna večer u pitanju, ne samo na Euroviziji, nego i tijekom Dore, mislim da treba samo publika odlučivati tko je njezin favorit, upozorava Obad.

Zanimljivo je bilo pratiti dobivene bodove žirija iz država u okruženju. Tako je žiri iz Srbije Hrvatskoj dao 12 bodova, onaj iz Albanije 3, a iz Slovenije 6, a iz Italije 8, dok je hrvatski žiri Srbiji dao 3 boda, Italiji 6, a Sloveniji 10...

- To su već međudržavni odnosi i koliko god to bili članovi žirija kao ljudi i kao individue, opet cijela država stoji iza toga. Oni koji odabiru i koji pišu bodove, definitivno imaju ‘teret cijele države‘ na sebi i to se vidi. Oni uopće nisu relevantni da pišu o muzici, ne zato što nisu stručnjaci, nego zato što se nalaze u takvoj poziciji da jednostavno ne mogu biti relevantni i pravedni. Publika je tu jedino relevantna jer je neopterećena, slobodnog uma i čistih ušiju, nema politike - ili voliš ili ne voliš - jasan je Obad.

I organizatori Dore mogu naučiti nešto nakon ovog ishoda u Malmöeu jer je Baby Lasagna zapravo krenuo kao ‘rezerva‘.

- Ovo je, prije svega, lekcija Dori. Koliko je dosad mladih talenata i umjetnika, koji su stvarno fenomenalni, ostalo neprihvaćeno ili nisu ušli na natjecanje a sigurno bi možda postigli bolji plasman na Eurosongu nego što su postigli tadašnji pobjednici i predstavnici?! Ovo je dokaz da u Hrvatskoj postoji jako puno dobrih glazbenika, kreativnih mladih ljudi odlične scene, fenomenalnih pjesama koje zbog određenih političkih ili interesnih razloga nikad neće doći do ušiju publike i to zato što postoji određeni algoritam kako se nešto pušta.

Svejedno, nakon osvojenog četvrtog mjesta Maje Blagdan s pjesmom ‘Sveta ljubav‘ na Eurosongu u Norveškoj 1996. i četvrtog mjesta Doris Dragović s ‘Marijom Magdalenom‘ u Izraelu 1999., Baby Lasagna svojim je srebrom ostvario povijesni uspjeh jer je ostvario najbolji plasman na Euroviziji od samostalnosti Hrvatske.

- Drago mi je da je to taj stil glazbe jer mi je to puno bliže i draže nego, primjerice, Doris Dragović... Ovo je puno progresivnija glazba nego ono što nam serviraju na našim radiopostajama. Hitovi koje nam ‘prave‘ i serviraju, to je prava manipulacija, a ovo je nešto izvrsno i napokon nešto progresivno. Može se primijetiti kako su svi prihvatili ovu pjesmu, a Baby Lasagna ujedinio je cijelu Hrvatsku... Nadam se da će Hrvati nastaviti slušati kvalitetniju glazbu! - poručuje Obad.

Dotaknuo se i pitanja je li Švicarac zaslužio pobjedu?

- Gledajući glasove publike, nije zaslužio. U konačnici najbolje znaju sami izvođači jer, ‘live‘ je ‘live‘, a ono što mi dobivamo na televizijskim ekranima je isproducirano... Mislim da je ‘live‘ puno relevantniji, a i naš Marko je rekao da je Švicarac dosta dobar, dapače, rekao je u jednom intervjuu da je bio izvrstan na tonskim probama... Stoga ne možemo pričati o izvođačima niti bilo koga marginalizirati, ali definitivno po ovom načinu odabira pobjednika to mora biti publika a ne žiri koji je sigurno ispolitiziran, kaže Obad potvrđujući kako je Baby Lasagna postao žrtvom politike, a uz to uz šalu dodaje kako ‘u Hrvatskoj ne možeš bez politike‘.

Osvrnuo se i na prosvjede i pozive za isključenje izraelske predstavnice Eden Golan zbog rata na području Palestine.

- Mislim da to uopće ne bi trebalo postojati u takvim festivalima, tu nema mjesta za takvo nešto. To je vrlo opasno jer je taj medijski sadržaj vrlo dostupan i jako je velika gledanost tako da tu politika i neki potezi ne čine dobro nikome. Mislim da bi doslovno nekim dekretom trebalo zabraniti da se, pozivima koje imaju politički kontekst, nešto zabranjuje ili odobrava, kazuje dubrovački glazbenik.

Odgovorio je Obad na pitanje je li mu još neki izvođač ‘zapeo‘ za oko odnosno uho?

- Sve mi je nekako bilo klišeizirano. Nešto se mijenjalo sa scenskim nastupom, Irska je tako htjela napraviti neku ekstravaganciju, to stoji... Međutim, kad zatvoriš oči, same pjesme kao pjesme, to je realno gledajući odnosno slušajući jedan eurovizijski kliše na koji smo svi navikli i ništa od toga ne ‘iskače‘. Nije bilo nečega što bi iz mene izvuklo neku emociju. Nije nastup Baby Lasagne produkcijski ništa bolje napravljen od drugih pjesama, ali ta energija koju je izbacio naš Marko se tako dobro vidi i osjeća da taj nastup produkcijski ide 30 posto iznad ostalih, baš se vidjela razlika, nema se tu što reći..., mišljenja je Obad. 

Otkrio je i što bi savjetovao Baby Lasagni kad bi dobio priliku:

- Samo nek‘ nastavi ovako, nek‘ mu ovo bude vjetar u leđa! Momak radi jako korektno, vidim da je super čovjek i bez obzira na izvrsnu glazbu koju piše, samo neka nastavi i neka ga slava ne promijeni, to je najvažnija stvar jer, kad ti uđeš u taj žrvanj i kad to krene, tu treba uložiti najviše napora i najteže je ostati onakav kakav jesi i to je nešto najvrjednije, zaključuje Obad.