Trend ekranizacija globalno popularnih stripova i videoigara ne posustaje. Uz malo scenarističkog truda oko preoblikovanja za novi medij, u tom je konceptu sve manje-više spremno za uporabu, pa ne čudi što su filmaši odnedavno posegnuli i za igračkama kao podlogom za akcijske spektakle.
Paramount Pictures odabrao je lik Snake Eyesa iz Hasbro svijeta G.I. Joe igračaka 1980-tih, i u naslov dodao pridjevak 'origins', dajući time do znanja da kani započeti novu filmsku franšizu. No, planovi su jedno, a realnost nešto drugo. Odabir Snake Eyesa kao glavnog lika u startu je nosio određeni rizik jer je riječ o junaku bez izražene osobnosti, šutljivom i pogonjenom isključivo osvetom prema očevu ubojici.
Izostala 'hamletovština'
Takav Snake Eyes zahtijevao je glumca 'hamletovskijeg' tipa, no producenti su odabrali Henrya Goldinga, glumca englesko-malezijskih korijena koji se pročuo po romantičnim komedijama ('Crazy rich Asians' i 'Last Christmas' s Emilijom Clark, Daenerys iz Igre prijestolja).
Goldingov filmski heroj potpuno je oprečan Hasbrovu izvorniku. Puno priča i skakuće, depresivne epizode kod njega su rijetke, a kontemplacija o usamljenosti i potrebi za pripadanjem skupini tek uzgredno naznačene. Nije to krivica glumčeva, Golding neosporno ima dar i karizmu, (spominje ga se i kao novog Jamesa Bonda), već propust tekstopisaca koji previše toga prepuštaju slučaju.
Primjerice, nejasno je kako je i gdje Snake Eyes ovladao borilačkim vještinama toliko da ga drevni japanski klan Arashikage uz malo formalnog testiranja uzima pod svoje. Slabo je iznijansiran i njegov odnos s pokroviteljem Tommyem ( Julian Hiroaki Koji), nesuđenim nasljednikom klana s kojim se Snake kasnije razilazi.
Yakuze su spomenute tek forme radi, a akcijskih scena nalik onima iz Johna Wicka ima tek u tragovima.
Krajolici za pohvalu
Među ženskim protagonistima primat odnose istočnjačke glumice. Haruka Abe kao klanska šefica osiguranja Akiko najbolja je u castu, a veteranka Eri Ishida uvjerljiva u epizodi bake-voditeljice klana Sen. Žene bez azijskih korijena su pak najslabija točka filma. Ursula Corbero u ulozi odmetnute operativke Baroness potpuni je promašaj: umjesto jeze izaziva posprdni smiješak. Još gora je Samantha Weaving alias dvostruka agentica Scarlett koja u ime rodne kvote bezglavo prelijeće kroz kadrove.
No, ima tu i nečega za pohvaliti. Pogled iznutra u smještaj i funkcioniranje klana usred modernog (trenutačno olimpijskog) Tokija najintrigantniji su sastojak ovog filma. Njemački redatelj Robert Schwentke dojmljivo spaja staro i novo, neone i baklje, japanske zen vrtove i nebodere s mračnim okućnicama...Kamo sreće da tako vješto dirigira i raštimanim orkestrom aktera.
Snake Eyes pruža premalo za sequel, pa je teško očekivati da ćemo u doglednoj budućnosti doznati išta više o tajnovitoj grupaciji Cobra ili nakanama Storm Shadowa, novog smrtnog neprijatelja Zmijskih očiju...