Dubrovački bend Silente objavio je novi singl i videospot "Mene moje uši lažu”, koji će se naći na njihovu nadolazećem četvrtom studijskom albumu planiramo za 'izlazak' u 2021. godini, što je raspametilo hrvatske glazbene fanove popularnog benda. Samo za Moskar o novoj pjesmi, spotu, suradnicima, planovima u (još uvijek!) koronakrizi, ali i nepromijenjenom željom za stvaranjem govore Doris Kosović i Tibor Karamehmedović.
Doris:Spot za pjesmu "Mene moje uši lažu" snimao je Srđan Kokanov s kojim smo već prije surađivali. Reakcije su šarene i ljudi imaju različita mišljenja, ali me iznenadila količina ljudi koja se javila.
Tko je autor pjesme, glazbe i aranžmana? O čemu pjesma govori?
Tibor: Saskrajberi znaju kako to obično ide, dakle Sančo tekst, a ja glazba i aranžman. Nije bitno o čemu pjesma govori i ne mora ti se svidjeti. Ako voliš takvu muziku i ako te pokreće znači da ti već govori više nego mi možemo staviti u 4 minute. Ako ti je kul pjesma, podijeli, kupi kartu i podrži dobar đir, u suprotnom “sa srećom ti”.
Doris:Snimali smo u Zagrebu u koncertnoj dvorani “Tvornica kulture”. Za taj prostor nas vežu divne uspomene tako da smo se stvarno osjećali kao doma.
Odskače li četvrti studijski album od Silentea na kojeg je publika navikla? Hoće li nove pjesme biti na tragu onoga što je Silente do sada stvarao ili pak spremate neko iznenađenje?
Tibor: Muzika treba biti iznenađenje i treba biti nova, svježa, u skladu s epidemiološkim mjerama i tako dalje i tako bliže. Silente kakvog ja osjećam nikad nije radio zbog simpatije. Simpatije su Silenteu posljedica jer se ljudi poistovjete s pričom. Nadam se da će svaka pjesma biti iznenađenje, a jedino što im želim za stalno je da zauvijek ostanu mlade.
Doris: S Nikšom radimo već dugi niz godina i premda dođemo s već gotovim pjesmama on zna što i kako istaknuti na najbolji način. On je divan čovjek i atmosfera je uvijek opuštena.
Glazbenike je posebno pogodila epidemija. Kako se Silente nosi sa koronakrizom?
Tibor: Kao i svi drugi, osjećam da je nepotrebno pričati o tome. Ako ne nepotrebno onda barem dosadno, a ja mrzim dosadno. Ništa ne traje zauvijek.
Doris: Ova situacija u kojoj se nalazimo je kompletno ludilo tako da smo bili jako sretni i zahvalni što smo imali ta dva koncerta. Sve je bilo neobično i svi smo pod određenom psihozom tako da je bilo predivno vidjeti bezbrižna i opuštena lica ljudima makar tih dva sata koncerta.
Screenshot
Sastav grupe se nešto promijenio. Možete li nam otkriti nešto više?
Tibor: Imamo curicu s violinom koja s nama svira već dvije godine, zove se Ivana Čuljak. Dubrovkinja sa zagrebačkom adresom, voli duge šetnje u parku. Šimun Končić je također u bendu makar on ne misli tako. A jedan purger Luka Softić zvani Mucart s nama ide na koncerte i turneje. Ostalo su poznate mlade face dubrovačke scene, a to su Ivuša Gojan, Doris Kosović i Sanin Karamehmedović.
Doris: Biti umjetnik je veliki zadatak i nije sve umjetnost. Ja bi rekla da radim nešto jer imam potrebu i nagon da se izražavam na svoj način pomoću alata koji su mi na raspolaganju. Mislim da smo na određeni način svi bili “umjetnici” u ovom periodu ali čisto zbog toga jer nismo imali drugog izbora. Od silnog tereta koji svi nosimo neka prtljaga je izgubljena i ostavljena i tako je trebalo biti.
