Glazbenica i istinska hrvatska pjevačka diva, Radojka Šverko svojim prepoznatljivim raskošnim glasom zavela je dubrovačku publiku otpjevavši jedan dio bogatog repertoara Beatlesa na nedavnom koncertu u hotelu Valamar u sklopu Feste Dubrovnik 2018.
Koja Vas sjećanja vežu uz Dubrovnik?
Moj dolazak dokazuje da mi je Dubrovnik već pomalo nedostajao. Zadnji put sam nastupila na Lokrumu s mojim dragim kolegicama Terezom Kesovijom i Gabi Novak. Prije toga sam bila na Stradunu s drukčijim programom. Ali mene za Dubrovnik vežu i korijeni. Davni preci po majčinoj liniji bili su dijelom u Dubrovniku, pa i sad imam nekih rodbinskih veza s Gradom. Razlog što Dubrovnik drugačije volim od nekih drugih gradova, iako volim cijelu našu Hrvatsku, jest sve ono što je Grad ružno doživio za vrijeme Domovinskog rata. Tad sam i boravila u Dubrovniku, u nemilim trenucima kad je Grad bio u mraku, izbjegavali smo Stradun, šuljali smo se sporednim uličicama, ali u tim vremenima smo ipak i pjevali, u crkvi Male braće, kod Dominikanaca, u Pucića... To se jednostavno ne zaboravlja. Žao mi je što ljudi to odbacuju kao da se ništa nije dogodilo. S ljudima koji su nam to napravili ne mogu prijateljevati.
Živjeli ste i putovali po cijelom svijetu, a na kraju ste se ipak vratili u Hrvatsku?
To je najmanje što sam mogla napraviti. Nađeš se na primjer na 5. Aveniji u New Yorku, gdje Trump priča o bogatstvu, meni to ništa ne znači. Čak ni u Londonu, Parizu, svim tim velikim razvikanim gradovima. Hollywood? Pa to je mjesto za izbjegavanje! Ti tamo ne možeš šetati miro kao kod nas, vrebaju velike opasnosti, svih mogućih vrsta, a pogotovo u predvečerje i u noćnim satima. Za nikakve novce ne bih se mijenjala za život među njima. Nauživala sam se toga, prošla, vidjela i surađivala sa znamenitim ljudima, družila se s prinčevima, kraljevima, senatorima, producentima, ali to mi ništa ne znači. Meni znače obični ljudi, a ovi koji su se trudili oko mene i previše, nikad me nisu mogli pridobiti. U tome i jest moja snaga. I kroz takve stavove sam ojačala. I onda kad sam imala, i kad nisam, i kad sam razmišljala što ću sutra djetetu staviti u lonac.
Tako ste bliski publici, običnim ljudima, nikad se niste ponašali kao velika zvijezda, a mogli ste.
Jako sam čuvala svoj privatni život koji je bio dosta turbulentan, od smrti, bolesti.. I to te ojača. Tu emociju ne možeš prikriti. Žao mi je što ljudi na mojim koncertima plaču, ali mi je opet drago, jer to nije plač od boli, nego oslobađanje duše. A to što muški plaču, to mi je najdraže! Jer ja sam se zbog muških dosta naplakala (smijeh).
Velika ste prijateljica naše dive Tereze kesovije. Nastupale ste zajedno, ali jednom prilikom ste izjavili da dive niste vi, već obične žene?
Prihvatila bih epitet diva kad bih recimo, živjela na nekakvom pijedestalu i kad bi se bavila samo sobom i svojim nastupima, toaletama, šminkom, frizurom i tako dalje. Međutim, to je daleko od toga. Mi smo možda zaslužile taj epitet, ali da je zaslužila svaka žena koja dugi niz godina radi bilo koji posao. Zašto čistačica ne bi bila diva? I ona je isto diva.
Koja je tajna Vašeg mladolikog izgleda?
Kod mene postoje zakoni koje sam donijela. Prvi zakon u mojoj familiji jest da ne dopuštam da moje kćeri iz dva braka izgovore riječ polusestra. One su sestre i tako žive. Drugi zakon je bio - ne možeš mi izlaziti iz kuće u 11 sati navečer. Dok živimo pod istim krovom, ja naređujem, ne možeš mi doći kući u 5 ujutro. A treći zakon jest da nema botoksa, hijaluronskih kiselina i držanja dijete! Ja to jednostavno neću u moju kuću. Nije teško konstatirati da sam ja malo jača gospođa, ali ja sam sretna da je to tako - rođena sam s nešto manje od dva kila i izrasla sam u ovo što danas vidite.
Više od 50 godina imate iznimnu karijeru, glazbenu i kazališnu. Je li u toliko godina i dalje trema prisutna?
Nema treme. Dosta sam samosvjesna i kategorična u nekim stavovima. Za mene je dolazak pred ljude velika odgovornost, jedan veliki respekt. Ne smijem imati tremu. Imam potrebu doprijeti do ljudi, zato smo mi na pozornici.
A na samim počecima, je li tad bilo treme?
Pa i ne. Sjećam se da sam s nepunih 16 godina predstavljala Hrvatsku na festivalu pjevača amatera u bivšoj državi. Ali sam se osjećala važno, predstavljala sam Hrvatsku. Ako ćeš paničariti i tresti se, nemoj se baviti tim poslom.
Ima li nešto što biste promijenili?
Žao mi je što sam imala dva braka iza sebe. Život sam si zamišljala s najmanje četvero djece. Međutim, nisam bila te sreće, ali život se svejedno osmjehuje utoliko što sam već postala prabaka.
Kakvi su danas glazbenici?
Ja se radujem našim mladim glazbenicima, ali sam protiv golotinje na sceni. Postoje zanimanja gdje je razgolićavanje dobro došlo, ali mislim da to nikako ne bi trebala biti glazbena scena. Ne razumijem to, i čudim se konzumentima. Neka oni sad konstatiraju da sam staromodna, ali golotinja s glazbom nema apsolutno nikakve veze.
Iako ste već 50 godina na sceni, slušaju Vas i mladi i stari, sve generacije. Koja je tajna?
Možda ta što na pozornici iznjedrim različite vrste glazbe. S programom Beatlesa sam nastupala sa simfonijskim orkestrima, '71. godine sam pronosila Beatlese na svojim turnejama. Tko je u ono vrijeme razmišljao na takav način? Ima i klasike, sakralne glazbe, filmske, mjuzikla, šlagera..
Biste li voljeli nastupiti na Dubrovačkim ljetnim igrama?
Bilo je nekih razgovora o tome. Prošle godine mi se dogodio ozbiljan obljetnički koncert za 50 godina rada s Zagrebačkom filharmonijom i velikim zborom Ivan Goran Kovačić plus ritam sekcija, prateći vokali. Bilo nas je jedno 200 na pozornici u Lisinskom. To je možda prevelik zalogaj za bilo koju drugu pozornicu, a to i košta. Je li Radojka Šverko dovoljno podoban umjetnik da se u nju investira za tako veliki projekt? Bojim se da ne, jer ja sam solo igrač.
Jeste li ispunili sve što ste zamislili u životu?
Ne. Želim još nastupa. Najsretnije vrijeme mi je bilo kad sam bila pred mikrofonom. Kad sam pjevala bila sam prisiljena potisnuti razmišljanja o bilo čemu drugome. I to mi je donosilo toliko potrebnu radost.