KUBA Za Dubrovnik nikad nisu čuli, ali za Modrića svi znaju!

Freško vjenčani parovi za svoja bračna putovanja nastoje izabrati nezaboravna mjesta, a takvo je i ono koje su za svoje bračno putovanje izabrali Daniela i Nikša Krmek. Iako je valjalo dugo putovati, ponijeli su samo ručnu prtljagu na 12 dana dugo putovanje na drugi kraj svijeta. Nisu se, ističe Daniela, htjeli zamarati suvišnim stvarima, nego uživati u svakom trenutku provedenom na Kubi.
Krenuli su odmah po festama, 7. siječnja iz Amsterdama. Let je trajao 10 i pol sati.
- Nakon odgledana četiri filma došli smo u tu famoznu Havanu. Po njihovom vremenu bilo je 17.30 – sjeća se Daniela svakog detalja, pa dodaje kako je doživjela pravi kulturološki šok jer aerodrom Jose Marti u Havani izgleda kao da je 'zapeo' u 19. stoljeću.
Čim su izašli s aerodroma, promijenili su novce u mjenjačnici. Kubanci imaju dvije valute – cup i cuc. Jedan cuc vrijedi jedan euro.
- Treba paziti jer im je to valuta za strance. Cup vrijedi 25 puta manje. Čim smo izašli, odmah su navalili na nas da uzmemo taksi koji stoji 25 eura do grada, 20 minuta vožnje. Taksi je bio 1945. godište, jedva je vozio, u nas sto posto ne bi prošao tehnički – smije se Daniela, još pod dojmom nezaboravnog putovanja.

Nema interneta

Odsjeli su u Hotelu 'Four Points Sheraton Havana' u zapadnom dijelu kubanske prijestolnice. Hotel je otvoren 2016. i prvi je američki hotel na Kubi nakon revolucije 1959. godine i dolaska braće Castro na vlast.
- Htjeli smo da hotel ima bazen jer plaže u Havani nisu nešto. Naš hotel je imao i organiziran prijevoz, 15 minuta vožnje do centra, odnosno Old Havane. U hotelskoj sobi imali smo internet koji smo svaka 2 sata morali produžavati na recepciji – smije se Daniela. - To je još i super jer interneta inače nema ili je jako skup. Jedino gdje smo imali wifi bio je restoran 'Roma' u Old Havani, vlasnik mu je Talijan. Ali ubrzo nam više nije ni falio jer skontaš da ti i ne treba – kaže. - Kad smo tek došli, bilo me strah jer ulice nisu baš osvijetljene, ali već drugi dan sam shvatila da nemam razloga za strah. Ljudi su jako ljubazni, svi ti žele nešto prodati...

Plaća profesora 150 kuna mjesečno

- Svaki hotel ima agenciju koja nudi izlete, aute i motore u najam. Prvo što smo htjeli jest provozati se u kabrioletu, ali trebate biti oprezni – savjetuje mlada Dubrovkinja.
- Takve ponude ima na svakom koraku jer je to atrakcija, ali se treba puno cjenkati, jer misle da ste bogati čim ste došli na Kubu. Svi vam nešto žele prodati, čak i oni koji su slučajni prolaznici, daju vam komplimente na svakom koraku. Prvo je pitanje odakle ste, a kad kažete iz Dubrovnika, nikad čuli! Uglavnom misle da ste Rusi, ali kad kažete iz 'Croatie', odmah nabrajaju nogometaše, znaju za Modrića, Perišića...
- Uglavnom, za dva sata vožnje kabrioletom tražili su 80 eura. Stvarno se 'bubaju' s cijenama. Jednom paru iz Nizozemske pokušali su naplatiti vožnju 170 eura. Mi smo rekli 'nema šanse', pa je jedan dečko trčao za nama i snizio nam na 30 eura - zato se treba cjenkati. On je na kraju bio naš vodič, što god smo trebali, svaki dan je Yonandi bio tu – s omijehom kazuje Daniela. - On tako zarađuje, plaće su im jako male, profesori rade za 150 kuna mjesečno. Jako je puno obrazovanih jer im je školstvo besplatno. I sigurno je, nema kriminala jer su kazne velike. Sve je državno. Internet je jako skup, za 2 GB plaćaju 100 kuna, wifi nema skoro nigdje. U butigama se jedva nešto nađe, police su poluprazne. Ima za kupiti brendirane robe, ali je skuplja nego u nas. Coca colu je jako teško naći, čokolade nema, isto tako ni žvaka, jedino na aerodromu. Kroz cijeli grad se prodaju prekrasne slike na platnu koje su po 40 cuca ili 40 eura pa se cjenkaš, ali ispod 20 neće nitko prodati. Magnet za frižider je 1 cuc ili 1 euro – nabraja Daniela. A kad se sjetila hrane, nostalgično je uzdahnula.

Banane umjesto kruha

- Hrana je 'mrak'... Sve je jako ukusno. U restoranima ne poslužuju kruh, banane su glavne, bile prigane, pohovane, pečene, sve mi je bilo jako ukusno. Za 10 eura možete pojesti dvije pizze i popiti piće, a možete probati i jastoge koji su jako ukusni i daleko jeftiniji nego u nas, po 15 do 20 cuca (eura). A tek kokteli... Kad pitate, svi imaju 'naj' mojito, pinocoladu i havanu.. Mojito možete popiti za 10 eura, a kad se malo bolje upoznate s gradom i ponudom, nađete ga i za 2, 3 eura. Ne smijem zaboraviti spomenuti limunadu, koja je predobra – dojmovi su koje je ponijela s Kube.
A naravno da ovo putovanje ne bi bilo potpuno da nisu zapalili pravu kubansku cigaru.
- Cijena cigare kreće se od 10 do 20 cuca, a čak sam je i ja zapalila iako sam prestala pušiti prije tri godine, to je nešto što se moralo probati – s osmijehom će naša sugovornica.
Osim vožnje kabrioletom, Daniela i Nikša preporučuju obići Havanu u otvorenom autobusu.
- Za 10 cuca dobijete vožnju od dva sata i vidite cijelu Havanu. Vožnja konjskom zapregom je 3 do 5 cuca – predlaže još jedan način prijevoza.

Vozač ih zaboravio

Nakon pet dana istraživanja Havane, krenuli su u Varadero, najekskluzivnije ljetovalište na sjevernoj obali Kube. Nalazi se na poluotoku Hicachos, 140 kilometara istočno od Havane.
- U hotelu smo kupili dvije povratne karte za 30 cuca i krenuli u Varadero, grad koji je udaljen dva sata vožnje od Havane. Varadero je više turistički grad, ima 138 hotela, mi smo odsjeli u Hotelu 'Starfish Las Palmas'. Bili smo četiri dana u Varaderu, odlično nam je bilo, ali falio nam je još koji dan... Kad smo došli, odmah smo ugledali 20 kilometara pješčane plaže. Raj na zemlji! U hotelu smo imali doručak koji nudi stvarno vrhunsku hranu, ali interneta nema i nije mi više uopće falio. Nakon dva dana se navikneš i vrati te u vrijeme prije 25 godina kad ga nije ni bilo. Kupili bismo uru vremena interneta, kartice koštaju 1 cuc (1 euro) koji se može koristiti samo na recepciji hotela. Slike učitava 20 minuta, pa od svega odustaneš i vidiš da ti i ne treba – kaže Daniela.
- Izležavali smo se na plažama, jeli po restoranima gdje su cijene slične kao u Havani (15, 20 cuca jastog ili 2 cuca gril kokoš), sve je puno diskoteka i kafića. Nakon četiri dana sunčanja, čekali smo autobus koji je polazio za Havanu u 13 sati. Kasnio je, ali je žena koja radi u agenciji hotela rekla da je normalno da kasni.. Nakon 2 sata se čak i ona zabrinula – smije se Daniela. - Vozač nas je zaboravio! 'Ali ne brinite', rekli su nam, 'popijte mojito, zapalite kubu i uživajte'. U 16 sati su došli po nas, opet smo se vratili u Havanu četiri dana, istraživali i uživali. Jedan me stariji Kubanac slikao s aparatom koji je star 100 godina. Naravno, Yonandi nas je čekao uvijek na istom mjestu. Običaj je da im, kad odlazite, date nešto robe jer oni nemaju baš za kupiti – kaže Daniela Šimunović Krmek.
- Na aerodrom za povratak treba doći tri sata prije jer su velike gužve – savjetuju. - Noćni let je zakon, jer lijepo odspavate. Nismo ni osjetili let - kažu, pa dodaju:
- Svaki put rečemo 'ovo nam je bilo najputovanje dosad', ali ovo je stvarno bilo savršeno. Nadamo se ponovo na Kubu! - zaključuje ovaj simpatični bračni par.