Jedno je sigurno: uz novi film Pedra Almodovara neće vam trebati pauza za toalet niti trošak za kokice jer je toliko kratak da jedva sjednete a već krene odjavna špica. Tek pola sata traje španjolski western na engleskom Čudan način života (Extraña forma de vida) koji, u skladu s vremenskim limitima, brzinski tematizira davnu romansu dvojice tipičnih macho men. Jedan je šerif Jake (Ethan Hawke), drugi usamljeni jahač Silva (Pedro Pascal), godina je nedefinirana, mjesto radnje blizina meksičke granice...
Teško je reći što je Alomodovara nagnalo da snimi potencijalno intrigantno, ali suštinski nedorečeno ostvarenje. Kultni španjolski redatelj čiji je zenit slave udaljen sad već desetljećima možda je razmišljao o ‘dodatku‘ pa odustao na prvoj trećini puta. Možda ga je osokolio relativan uspjeh prethodne short drame ‘The human voice‘ s Tildom Swinton u ulozi ostavljene ljubavnice iz pandemijske 2020. a možda je naprosto želio (opet) šokirati publiku.
Ovo posljednje čini se nešto bliže istini, iako u filmu nema one almodovarovske neurotične otkačenosti kakva se provlači kroz glavninu njegova opusa. Štoviše, autor se ovdje vratio staromodnom načinu pripovijedanja, a tandem glavnih junaka reducirao do skica za portret dvojice nesretnih ljubavnika. U toj maloj avanturi imao je redatelj svesrdnu pomoć glavnih glumaca, što potvrđuje da je još uvijek stvar prestiža zaigrati u Almodovarovu filmu, čak i ako je samo nominiran za alternativnu LGBT nagradu Queer Palm na ovogodišnjem Cannesu.
Kako god, povratnik Hawke (Prije ponoći, Training day, Boyhood) svoj lik čuvara reda i zakona nadaje tankoćutno, kao sputanog i ogorčenog čovjeka pomirenog s poretkom stvari na koji ne može utjecati. Redateljev imenjak, Čileanac Pedro Pascal koji je globalnu prepoznatljivost stekao u zreloj dobi mahom nastupima u serijalima poput Mandaloriana ili G.O.T., ostvaruje pamtljivu epizodu zaljubljenog kauboja. Interakcija s Hawkeom neusiljena je i znakovita, dijalozi protočni i pitki, no nažalost se ne stignu dovoljno uhodati da bi prerasli u nešto više.
Podradnje poput bijega Silvina sina pred zakonom i šerifova odnosa prema gledatelju nevidljivoj šogorici zbog kratkoće vremena ostaju tek u zametku, a mogle su Almodovaraovoj filmskoj deliciji dodati na pikantnosti. Kostimografija u filmu otkriva trend premreženosti sedme umjetnosti i modne industrije.
Pascalova kratka zelena jakna mogla bi prerasti u hit sezone, još i više jer iza nje stoji moćni brand Saint Laurent, ovdje u dvojakoj ulozi: osim kostima brine i za produkciju vesterna koji je mnoge motivski podsjetio na Oscarom ovjenčani ‘Brokeback mountain‘ Anga Leea. Upravo je o tom filmu kao probojnom za englesko govorno područje prije 17 razmišljao i Almodovar, no odustao je pa bi se ovaj njegov mini gay film mogao tumačiti kao pokušaj nadoknade propuštene prilike.
Almodovarov queer izlet na Divlji zapad podsjetnik je na redateljev umjetnički potencijal kojemu protok vremena oduzima moć. Skeč je to bez jasno istaknute poante i upravo bi zbog toga za sve bilo bolje da je potrajao barem sat više.