Toliko savjeta čujemo o sijanju božićne pšenice, da se zaprepastimo koliku maštu imaju i koliko loših savjeta ljudi mogu dijeliti. Sijanje božićne pšenice nije nikakav problem, ali da bi od blagdana sv. Lucije, 13. prosinca kad se sije, do Božića narasla baš koliko treba, valja znati što zrnca vole, a što ne.
Prije svega, nije svaka pšenica ista. Iz iskustva znamo da pšenica koju smo možda kupili u samoposluzi nije bila dobrog soja. Isprobali smo i domaću, pa se nije znala pokazati uspješnom u našoj božićnoj posudici. Nešto je i u starosti zrna, a nešto i u vrsti pšenice.
No uz pretpostavku da smo naišli na kvalitetno zrno, postupat ćemo ovako:
1. Dan ili dva prije sijanja, znači 11. ili 12. prosinca zrna treba potopiti u mlaku vodu i ostaviti tako najmanje jednu noć.
2. Na Sv. Lucu, 13. prosinca zrna pšenice možete i ne morate posušiti, ali ih valja rasporediti po zemlji koju ste prethodno stavili u posudu ili na tanjur. Dobro je da je zemlja vlažna, a umjesto zemlje možete staviti i blazinice, koje također moraju biti vlažne prije nego što na njih rasporedite pšenicu. Ne treba pretjerivati s količinom pšenice, ali neka zrna prekriju svu zemlju, odnosno blazinice.
3. Ostavite tako do sljedećeg dana da zrna upiju vlagu. A sutradan u toplom i svijetlom domu, pšenicu lagano zalijte. Ne previše, jer zrna mogu istruliti u vodi. Ukoliko pšenicu držite na hladnijem mjestu, možda na prozoru na sjevernoj strani ili živite u stanu sa škurama ili roletama, cijeli dan ste na poslu i zbog logičnih razloga pšenica provede dan u mraku, dok se ne vratite s posla, budite škrti sa zalijevanjem. U takvim uvjetima pšenicu je pametnije samo poprskati špricom i uvijek s odležanom vodom.
I tako sve do Božića. Imate li sreće, dobro zrno, toplo i svijetlo mjesto, pšenica će tako lijepo narasti da ćete je već na Badnjak moći ošišati.
Kako održati jelku svježom?
Ovo je vječni problem kod svih onih koji vole prirodnu jelku u svojem domu. Ako je riječ o toplijem prostoru, ili je jelka izložena izvoru topline, jasno je da će iglice vrlo brzo početi otpadati, a to nitko ne voli. Htjeli bismo da nam jelka do kraja ostane svježa i cijela, zato treba voditi računa prilikom kupnje.
1. Uz pretpostavku da kupujemo uzgojenu jelku i da nijedna nedužna nije stradala za nekoliko dana našeg ugođaja, najprije treba provjeriti koliko dugo je prošlo od sječe. Ako potegnete rukom niz granu te iglice ne otpadaju, jelka je svježa.
2. Neki predlažu da već prilikom kupnje zamolite da vam na licu mjesta odrežu barem centimetar debla, kako bi u kućnim uvjetima jelka mogla apsorbirati vodu.
3. Zaboravite stalke za jelku ukoliko ispod njih nema dovoljno mjesta za postavljanje posude s vodom. Ako je to neizvedivo, jelku jednostavno stavite u veliki plastični pitar, jer ne samo što će izgledati vrlo dekorativno, nego ćete u njega moći staviti posudu s vodom i u nju uroniti deblo.
4. Svakodnevno treba provjeravati ima li u posudi dovoljno vode i dolijevati prema potrebi.
5. Nije loš ni prijedlog da u pitar stavite pravu zemlju i u nju “posadite” deblo. Tako ćete moći dolijevati vodu u zemlju i ona će biti vlažna koliko treba. Izgleda neobično, ali iskustva govore da je to dobro rješenje.