Alen Vitasović je brutalno iskren, rijetko tko je ovakav! Priča nam sve o alkoholizmu, otkriva kako ga je osvojila mlada Eleonora koja radi na peškariji, što ga boli oko djece

Legenda naše glazbene scene, Alen Vitasović, održat će koncert u Splitu, 9. prosinca na Prokurativama, piše Slobodna Dalmacija.

Njegove pjesme "Ne moren bez nje", "Jenu noć", "Ja ne gren", "Gušti su gušti", "Sandra" i mnoge druge su hitovi kojima je obilježio devedesete, zbog čega je postao mega popularan, ali i miljenik žena. 

Vitasović je multitalentirani glazbenik, osim što pjeva, svira i saksofon, klavijature, harmoniku i flautu.

Karijeru mu je ugrozila ovisnost o alkoholu od koje se liječio više puta, no toj borbi, kaže, nema kraja.

Nakon 21 godinu braka razveo se od supruge Sandre s kojom ima dvoje djece, Miu i Ivana, a nedavno se oženio s 23 godine mlađom Eleonorom, koja radi na pulskoj ribarnici, gdje smo ih malo i fotografirali. 

Vitasović je tijekom pandemije izbacio singlove “U dušu”, “Oštarije su mi zaprli”, “Ili si ili nisi”, “Da se ne zatare” i “Vrime je za doma poć”, a korona mu je u jednom periodu ugrozila život, kako kaže, gledao je smrti u oči i skoro umro. 

U iskrenoj ispovijesti otvorio nam je dušu. 

Stižete nam u Split 9. 12. Kakav nas koncert očekuje?

- Jako se radujem nastupu u Splitu, jedva čekam nastup u tom gradu za kojeg me vežu divne uspomene. Dat ćemo sve od sebe da zahtjevna splitska publika bude zadovoljna. Svirat ćemo sve moje pjesme, od starih hitova, do novih pjesama koje će se naći na novom albumu.

Volite Split... Koliko su Dalmatinci i Istrijani slični?

- Volim Split, ljubav mi je prenio otac koji je dvije i po godine bio mornar u Lori. Isto tako, prenio mi je ljubav prema Hajduku, to je moj klub, a i član sam Torcide. Imao sam puno koncerata u Splitu, svi su bili odlični, a normalno, najviše se sjećam pobjede na festivalu s pjesmom “Bura”, jedini sam koji je osvojio taj festival, a da nije Dalmatinac!

Ima dosta sličnosti između Dalmatinaca i Istrijana. Osjećamo tu regionalnu pripadnost i ponosimo se time. Vi ste puno temperamentniji i kod vas nema popusta u ničemu. Ili volite ili ne i ne trpite glumce, licemjere. Mi Istrijani smo mirniji i trpimo svakog i svašta, što većinom nije dobro.

Bili ste mega popularni 90-ih i rekli jednom da vas je to skoro uništilo i jako vam naštetilo. Kako ste se nosili sa slavom, a kako se nosite danas?

- Teško sam se nosio s tom "slavom", nisam bio spreman, ja sam htio samo pjevati, a oko mene je bilo svega drugog što nema veze s pjevanjem i glazbom. Od malih nogu sam na pozornici, ali ovo je bila sasvim druga dimenzija. Iz malog sela u Istri doći odjednom na prepune Gripe, Lisinski… bilo je zastrašujuće. Danas sam nešto manje popularan, lakše mi je, a i iskusniji sam, znam se nositi sa svakom situacijom. Ali nije mi žao, ponosan sam na sve to što se desilo i ništa ne bi mijenjao.

Stvarate i dalje nove pjesme, svirate koncerte… Vaše su pjesme hitovi i dan danas. Koliko vam to sve skupa znači?

- Najviše sam ponosan što moje stare pjesme pjevaju već tri generacije. To su evergreeni. Nisam Mišo Kovač, ali i meni pola koncerta publika pjeva sama. Imam puno koncerata i to mi je drago jer dvije godine zbog pandemije nisam nastupao. Upravo završavam novi album od koga puno očekujem.

Želja vam je umrijeti na pozornici?

- Nije to želja, ali bi bio idealan scenarij nakon svega. Vjerojatno se to neće dogoditi, a i to sam rekao simbolički. Želja mi je samo dok me zdravlje služi da što više budem na svojem radnom mjestu i mom oltaru pozornice.

Godinama ste se borili s ovisnošću o alkoholu, dva puta bili na liječenju na Rabu. Jeste li se izliječili? Koliko je teško boriti se s tom ovisnošću? Imate li još kojih poroka? 

- Od alkoholne ovisnosti se ne možeš izliječiti. Jedina stvar je ne piti alkohol nikad.

Da, ja sam liječeni kronični alkoholičar. Kronična je bolest zato što se ne može vratiti organizam u prvobitno stanje, ali to znate. Isto tako većina kroničnih bolesti se veoma dobro može kontrolirati. Na primjer šećerna i slične.

Tako i moja bolest ima rješenje - NE PITI ni kapi i onda je sve pod kontrolom. Znači ljudi pročitaju da sam kronični alkoholičar i misle da sam pijan svaki dan i padam po ulici, što nije točno.

A liječen sam zato što sam od 2009 g. kad sam uvidio taj problem i priznao to sam sebi, što većina ljudi teško priznaje, prihvatio pomoć stručnjaka. Bio sam na " liječenjima", iako su mi se mnogi izrugivali. Bilo je posrtanja, dizanja, padanja, ali sam izdržao i zadnjih 7,8 godina je pod kontrolom. Sva ta liječenja nisu korisna ako se čovjek ne posloži sam u glavi. Netko prije, netko poslije, netko nikad.

Inače vodim i savjetujem ljude u klubovima liječenih alkoholičara, pomogao sam i spasio puno ljudi, ne samo jednog. Ima ljudi koji su bili teški alkosi, a sad ne piju 10 i više godina. I ne smiju više nikad! Nadam se da ću i ja uspjeti, već i jesam, ali nikad se ne zna jer to je podmukla bolest. Drugih poroka nemam. Ne pušim, ne kockam, droge nikad nisam probao.

Za vrijeme korone ste skoro umrli? Kako ste to preživjeli? Bilo vam je teško, bili ste usamljeni…

- Bilo mi je teško za vrijeme korone, kao i drugima. Ne želim sebe izdvajati. Imao sam jako opasnu, bolnu graničnu situaciju i izvukao sam se uz pomoć doktora i sestara. Neki se nisu izvukli, i sve je to tužno. I dalje mislim da je ta bolest podmetnuta da bi se smanjila brojnost čovječanstva zbog bogatih kapitalista, bijelaca licemjernih, a o tome što svake minute umire od gladi stotine ljudi npr. u Africi se ne govori.

Meni je bilo teško dok dvije godine nije bilo nastupa zbog korone jer sam ostao bez posla. To je moj posao i život. Praktički sam dobio otkaz. A nisam baš vičan raditi nešto drugo i nije me Bog stvorio za drugo. Nije za brati krumpire.

Kakav odnos imate s djecom Ivanom i Miom? Kako je njima bilo vidjeti oca bolesnog?

- Ivan i Mia su moja snaga. Oni su moje sve. Nisam ja bio teško bolestan, ali bilo je situacija kad sam bio nikakav otac. To me boli. Inače, mislim da sam dobar otac, iako nema savršenog roditelja. Djeca su mi punoljetna, odgojena pošteno, rade i bitno da su zdrava.

Koliko vas je bolest promijenila?

- Nije me bolest promijenila puno. Gledao sam smrti u oči, bilo je jebeno. Ponovo sam vidio tko je uz mene i tko su pravi prijatelji. Ali, ponavljam, oko mene i u cijelom svijetu ljudi umiru od svega i svačega, ratovi, tako da ne bi o sebi i svojim bolestima više.

Što vam daje snagu i motivaciju za ići dalje, boriti se, ne odustati, stvarati?

- Snagu mi daje da sam živ, imam 54 godine, još u svići ima ulja. Još mogu pjevati, stvarati, usrećiti ljude, gledati djecu kako se razvijaju, imam dobru suprugu i neki spokoj sam našao. Prije je sve bilo napeto, nervozno.

Od supruge Sandre ste se razveli nakon 21 godinu braka. Radi čega je brak pukao? U kakvom ste danas odnosu?

- Sandra je bila dobra supruga i majka. Nitko nije pogriješio. Nije išlo dobro i rastali smo se. U dobrim smo, korektnim odnosima.

Nedavno ste se oženili Eleonorom, koja je 23 godina mlađa od vas. Utječe li razlika u godinama na išta?

- Eleonora Lee Vitasović je poštena, iskrena, radišna mlada gospođa. Za sada razlika u godinama ne utječe ništa. Naprotiv. Ona je željela mene, bila je uporna. Godine nisu važne. Meni je dobra, nije zahtjevna, kao ni ja. A što će biti dalje, ne zna se.

Rekli ste da Ivan i Mia nisu dobro prihvatili da ste se opet oženili, zašto?

- Djeca nemaju ništa protiv moje sadašnje supruge. Punoljetni su, razumni. Vjerojatno im nije drago da se to tako dogodilo, ali nisam ni prvi ni zadnji koji se razveo. Život mora ići dalje.

Planirate li imati još djece?

- Ne.

Za sebe kažete da ste teški emotivac i romantičar, ali i da je teško s vama biti u vezi i braku...

- Brak sam po sebi je kompleksan. Mislim da je možda teško živjeti sa mnom zbog mog posla i načina života, ali mislim i da bi puno žena voljelo da ima supruga koji odlično kuha, pegla, čisti kuću, pere suđe, cijepa drva, obrađuje vinograd i masline..., a to sam ja. i još navečer pjeva, donese nešto novca za normalan život.

Sandra ima svoju pjesmu “Sandra”. Hoće li i Eleonora dobiti svoju?

- Dobit će Eleonora svoju pjesmu, a već ih i ima. Sandra je zaslužila pjesmu, tako će i Eleonora.

Snimili ste i navijačku pjesmu, koliko vam nogomet znači?

- Nogomet volim i razumijem. Volim hrvatsku reprezentaciju, Hajduk, Livaju, Istru. Snimio sam više navijačkih pjesama, ova zadnja je odlična i nadam se da je pridonijela uspjehu reprezentacije.

Biste li ikad nastupali na pirevima? Što mislite o kolegici Šuput koja je od toga stvorila veliki biznis?

- Ponekad zapjevam par pjesama kao specijalni gost. Ne sviram pireve. O Maji Šuput sve najbolje, ali ne bih dalje ništa komentirao.

Treba li novac čuvati za stare dane?

Nažalost, ne čuvam novac za stare dane, možda to nije u redu, ali sada mi treba.

Koje su vam daljnje želje, planovi…?

- Moja želja je da mi djeca, roditelji i sve koje volim budu zdravi i sretni. Eleonora. Ništa drugo. Živjeti mirno i skromno.