Srđane, što više pratim ova događanja oko deložacije mačke Anastazije sa zidića ispred Kneževa dvora to mi je manje jasno u čemu je problem. Za početak, predstavite nam 18-godišnju Anastaziju?
Anastazija je vremešna mačka, za koju je netko izračunao da ima 80 ljudskih godina, ljubimica kako lokalnog stanovništva tako i turista, koja je izabrala baš to mjesto za svoj boravak prije nekoliko godina. I kao da je govorila iskoristite trenutak, svoje znanje i svoju povijest vama u korist.
Koji su njezini dnevni rituali i po čemu je poznata među turistima i Dubrovčanima?
Anastazija je simbol Kneževa dvora, rekao bih jedini vjerni slušatelj i promatrač svih kulturnih i inih događaja koji se odvijaju unutar i izvan njega. Uvijek je tu u neposrednoj blizini, na svom mjestu ili na prozoru, tiha, umiljata i uredna.
Zašto ste se odlučili napraviti baš njoj posebnu kućicu?
Anastazija je imala svoju drvenu kućicu koja joj je vraćena početkom prosinca od Dubrovačkih muzeja, znači uz prešutno odobrenje, a uklonjena je polovicom veljače zbog anonimne prijave komunalnom redarstvu. Stoga je napravljena kućica koja bi mogla biti primjerena prostoru i da Anastazija napokon nađe svoj mir.
Tko se sve usprotivio njezinom novom domu i iz kojih razloga?
Usprotivilo se vodstvo Dubrovačkih muzeja (DM), sada pod izlikom da je Knežev dvor spomenik kulture, a sukladno tome i gradski oci. To je novost za sve, jer postojalo je vjerovanje da je to bio zaštićeni spomenik i prije. Što se u međuvremenu promijenilo?
Što je o svemu rekao gradonačelnik? Vidim da se i on kao brojni turisti slikao s mačkom.
Kad već nije želio poentirati, da na diplomatski i demokratski način riješi stvar, onda se, po mom skromnom mišljenju, nije trebao niti slikati i davati onu izjavu.
Što je gradskim ocima i očusima sama Anastazija proučila u pismima s mačjim otiskom?
Tri je takva pisma napisala. U prvom se poziva na pravo, na slobodu i ljubav. U drugom se pita – zašto me mrzite? A u trećem gradonačelniku Matu daje pravo da je se može iskoristiti za bilo kakvu gradsku reklamu.
Ispravno je ona to zaključila jer neke metropole imaju posebne odredbe kojima skrbe o svojim mačkama. Kakvo se sada rješenje nazire za daljnju sudbinu Anastazije?
Da, neke metropole imaju uredbe a imamo je i mi, samo se ne provodi. Neke metropole imaju u muzejima žive mačke, primjerice Rim tj. tamošnji Museo Lapidario. Anastazija sada ima kartonsku kutiju koju ujutro uklanjanju Dubrovački muzeji i nakon toga ljudi postavljaju novu iako je u prvotnim izjavama Muzeja i prema fotografiji gradonačelnika ona prihvatljiva, tako da joj je sudbina neizvjesna. Anastazijina priča je ujedno priča o malim ljudima, koji proživljavaju isto što i ona.
Kako je i zašto udruga koju ste osnovali 2007. dobila ime Nazbilj?
Udruga je osnovana da bi skroz svoje djelovanje mogla ukazati na probleme sugrađana i to kroz škerac, maškaratu i satiru, a ime je dobila iz prologa 'Dunda Maroja', u kojem Negromant opisuje ljude nazbilj kao tihe, dobre i razumne. Suprotno njima su ljudi nahvao: glasni, zli i nerazumni. Osim toga, udruga je godinama razveseljavala najmlađe sugrađane, pokrenuvši iste godine Božićnu bajku, kao i druge događaje.
Tko su sve članovi i kako birate gradske probleme koje kritizirate performansima?
Ovisno o situaciji i povodu, neki se performansi pripremaju neko vrijeme, a neki na brzinu, te se uvijek akterima kojih se to tiče najave pravodobno ako je moguće. Ništa iza leđa. Članovi udruge su entuzijasti različitih profila zanimanja koji podržavaju njezin narativ.
Kako izgleda top-lista političara čije ste poteze javno preispitivali poput Šuičine štikle?
Dube, Andro, Pero, Mato, Čičo, Vido, Ivo (Sanader), Jadranka (Kosor).
Koliko je u ovoj bjesomučnoj turističkoj gunguli od Dubrovnika ostalo Dubrovčanima?
Jako malo, a uskoro i nimalo. I ovo je bio još jedan vapaj stanovnika povijesne jezgre grada, ali i ne samo njih. Jer jučer je prošlost, danas je dar od Boga, a sutra – tko zna...
