Za svoju dijagnozu saznala sam prije nekih mjesec dana, na prvu sve to mi je bio šok. Nisam uopće bila svjesna kad mi je doktorica rekla da imam leukemiju.
To mi je bilo nešto što sam vidjela samo na televiziji, u nekom filmu, nisam mogla ni zamisliti da bi se meni tako nešto moglo dogoditi. Bilo je suza i tisuću misli mi je prolazilo glavom, tako je bilo prvih nekoliko dana. Uz pomoć obitelji i golemu podršku prijatelja nekako sam sama sebi rekla: ‘To je to, tu sam gdje jesam, ne mogu to promijeniti, počinje jedna borba, moram se izboriti, biti jaka‘.
Ispričala je to Laura Majić (18), rodom iz Benkovca, koja se sad suočava s najvećim izazovom u životu. Umjesto da uživa u bezbrižnoj mladosti, vodi bitku s nemilosrdnom leukemijom, pišu 24 sata.
Kad su njezini roditelji prvi put čuli za dijagnozu, uslijedio je šok, ali i osjećaj nemoći.
- Moji su bili u šoku, mami i tati je bilo izrazito teško, ali su to hrabro prihvatili. Ostali su tako čvrsti, nisam to očekivala. Kod nas nema mjesta za strah, suze i neku zabrinutost - ističe Laura.
Hrabra Benkovčanka uspješno prolazi kroz kemoterapije, pokazuje nevjerojatnu snagu i odlučnost da se suoči s ovom teškom bolesti.
- Doktori su zadovoljni kako su prošle prve kemoterapije i najteže u cijeloj toj priči mi je što sam dugo u bolnici. Nedostaju mi prijatelji, obitelj, škola... I moja mlađa seka ide u školu u Benkovac pa je viđam samo vikendom.
U cijelom tom razdoblju i najbolji prijatelj mi je otišao na brod te ga nisam uspjela vidjeti. Sad sam trenutačno doma, nalazi su mi bili dobri pa su me pustili nekoliko dana kući, taman sad pred blagdane, malo da napunim baterije - kaže nam Laura.
Jedna od nuspojava kemoterapija je i gubitak kose. Iako je Laura izgubila kosu, nije izgubila hrabrost i odlučnost. Na sve to gleda kao na privremeni korak prema ozdravljenju.
- Primila sam prvi krug kemoterapija u KBC-u Rebro u Zagrebu i nisam imala, nasreću, neke teže nuspojave, imala sam samo neke mučnine. Kosu sam ošišala kad sam skužila da su mi počeli pramenovi malo otpadati, nisam mogla to gledati.
Tad mi je jedna od medicinskih sestara pomogla da se ošišam. Imala sam dosta dugu kosu, ali nije mi na kraju bilo žao, čak mi se i svidjelo kako mi stoji. Trebalo mi je nekoliko dana da se naviknem. Sad mi je puno lakše jer ne moram sušiti kosu pola sata - govori pozitivno Laura.
Jedna dijagnoza cijeli njen život promijenila je iz temelja. Umjesto mladenačke bezbrižnosti, brige oko izlazaka i novih simpatija, život pred nju stavlja izazov.
- Više sam počela cijeniti neke stvari, prije sam bila opsjednuta s tim kako izgledam, moja kosa mi je bila sve. Sad vidim koliko je sve to prolazno i nebitno te da postoje bitnije stvari od izgleda. Šteta što čovjek tek na ovako neki način shvati vrijednost života - naglašava mlada Dalmatinka.
Nakon dugih dana provedenih u bolničkom okruženju, Laura je sad, pred nadolazeće blagdane, puštena kući.
- U bolnici sam u izolaciji i mogu biti samo u svojoj sobi. Tad većinom ljenčarim u krevetu, gledam serije, slušam pjesme, pričam na videopozive, jedem puno, čitam knjige te čekam mamu i tatu da dođu u posjet.
Čim sam doma, to je već malo opuštenije. Mogu se prošetati malo vani s maskom, gdje nema puno ljudi. Prijatelji dođu tu i tamo na terasu pa se tako malo družimo - kaže nam Laura.
Laura je učenica četvrtog razreda Poljoprivredno, prehrambene i veterinarske škole Stanka Ožanića u Zadru, smjer nutricionist. No ipak u budućnosti sebe vidi u sasvim drugom poslu.
- Inače jako volim šminkati i super mi ide! Mislim se u budućnosti malo više posvetiti tome, možda otvoriti nešto svoje.
Faks me trenutačno ne zanima, ali nikad ne znaš! Kao najveći uspjeh u životu smatram obitelj i djecu, nadam se i tome jednoga dana - priča Laura, čija hrabrost u ovoj borbi oduševljava.
Upravo za nju je Udruga studenata Bukovice i Ravnih kotara (BIK) organizirala humanitarnu nogometnu utakmicu. U Benkovcu se svake godine u adventsko vrijeme organizira najluđa nogometna utakmica u Dalmaciji, ako ne i šire. Radi se o utakmici s pozamašnim brojem igrača, točnije 30 na 30 igrača.
Na jednoj strani nalaze se članovi Udruge studenata BIK-a, koji već godinama organiziraju Advent u Benkovcu. S druge strane je tim "Caffea Corto". Sve je ove godine dobilo i humanitarni karakter te se sav prikupljeni novac donira za liječenje njihove sumještanke Laure Majić, pišu 24 sata.
- Moje liječenje se ne plaća, ali Udruga BIK imala je želju pomoći mojim roditeljima oko troškova putovanja u Zagreb jer moji praktički sad žive u Zagrebu.
Najprije su se javili tati i rekli da imaju želju pomoći nam. To su moji ljudi, ljudi s kojima sam odrasla i išla u školu. Benkovac je vrlo mali, svatko zna svakoga, to su te neke čari malih gradova.
Presretna sam zbog tolike podrške i to mi je veliki vjetar u leđa, jednostavno je predivan osjećaj kad je tvoj grad uz tebe. Udruga je još jednom pokazala kako to Benkovac radi - kaže Laura, koja je još jednom zahvalila na ovoj lijepoj inicijativi.