Pronalaskom glogova kolca u staroj mrtvačnici oživjela dalmatinska legenda: 'Pričali su stari kako bi navečer iz groba ustaja vukojarac. Nikad neću zaboraviti što sam vidio'

Vukozub, vukojarac, vrdolak, kudlak…, sve su to nazivi mitoloških bića čije se poimanje isključivo veže za Vukodlaka, najpoznatijeg likantropa među njima.

Prema nekim predajama, ova stoljetna neman koja spada u skupinu legendarnih zvijeri, pojavljuje se svako sto godina, pa su pripreme za njegov doček u stara vremena kada su ljudi bili okatiji i maštovitiji nego ovi danas, uvijek se odnosile na glogov kolac. E baš taj kolac predmet je ove priče.

Prilikom gradnje nove i rušenjem stare mrtvačnice u Katunima pronađeno je ovo ubojito oružje. Za neke sprdnja, za druge mit, ali za remetu Mirka Kekeza ozbiljno oružje u rukama pravednika.

Prekriven paučinom

- Kada se prije nekoliko godina rušila stara mrtvačnica između ostalih stvari naslonjen u kutu prekriven prašinom i paučinom stajao je kolac. Odma sam zna o čemu se radi. U to davno vrime imala ga je svaka župa, ne samo naša. Ali eto naš se sačuva. Ko zna koliko ih je ovaj kolac proburazio.

Pričali su stari, a takve sam priče čuo i od svojih prethodnika, kako bi se svakih sto godina pojavio vukodlak. Ustaja bi iz groba kada bi uvečer zazvonilo Zdravo Marijo i u grob se vraća s prvim jutarnjim zvonom.

I unda ko i danas nije se na prvu odma išlo na grob tražit vukodlaka već se radila ekspertiza ili pojednostavljeno, tribalo je više ljudi svidočit da je taj i taj ustaja iz groba. Šta slidi, pitate se.

Kada se sto posto znalo o kome se radi, rano u zoru prije prvi pivaca oko spornog groba okupilo se dvanaest popova iščekujući povratak vukodlaka. Jer kud krenijo da krenijo u grob se vratit mora. Svećenici počnu moliti i škropiti dok jedan od njih kocem direktno u srce probode neman.

Ovaj naš na vrhu ima račve. Biće da je služilo da se vukojarca uhvati oko vrata dok drugi bode. Međutim, ovaj odoli viče ubodi, pribodi, a to ti znači kad ubodeš da odma izvučeš kolac.

E tu bi se radila greška. Kada bi ti odma izvuka kolac, više mu ništa ne možeš. On ti se iz groba smije. Ne pomažu više ni molitve ni blagoslovljena voda. Nego kada si ga ubojo ne puštaj sve dok se ne pritvori u kostur. Tako su pričali stari ljudi - a nama ovu jezivu priču pripovjeda remeta Mirko ako ne po djelu onda po riječi pravi katunsko-kreševski Van Helsing.

Samo ovaj naš "Nizozemac" nikada nije vidio slično stvorenje. Čuo je kaže svašta. Od priča da su se mrtvi dizali pripomještali mejaše, orali njive s volovima, zavijali, vapili, plašili, ali nikada da na njega nabasaju.

Ipak jedan slučaj osta mu je upečatljiv za cijeli život. Remetlukom se kaže bavi četrdesetak godina i na onaj svijet ih je ispratio da ni sam ne zna broja, ali ono što je jednom vidio i dandanas mu je ostalo urezano u pamćenje do najsitnijeg detalja. Još kao momčić pamti da je jedan od mještana prilikom kopanja groba naišao na neraspadljivo tijelo.

Priče iz ditinjstva

- Zove mene da dođem vidit. I stvarno čovjek sa velikom bradom u čudnoj haljini leži u rupi. A mi dica ko dica ne bojiš se ničega.

U jedan tren skotrlja se kamen sa hrpe zemlje i pade na mrtvaca. U času nesta haljine i brade i ostade samo kostur.

Kružile su svakakve priče jer u ovo naše groblje pokapalo se od devetog stoljeća od kada je crkve. Danas i za to postoji logično objašnjenje. Možda ulaskom zraka u grob mrtvac se raspao kao i danas kada otvorite grobnicu stari ljesovi se uruše ko kule od karata. Ko će znat.

Za povukodlačene ljude se govorilo da su umrli bez svijeće i da se nisu ispovidili, ako su prije toga činili zlo. Ima i ona da je preko njih na smrtnoj postelji prešla neka životinja. Svašta su ljudi fantazirali, ali da postoji nešto nama nedokučivo, to svakako.

Prije nije bilo ni radija ni televizije. Sidilo se oko komina, pa bi se pričale svakakve zgode i nezgode. Ljudi su bili maštovitiji nego mi danas još kad bi se priča dodatno ugrijala kapljicom vina di bi bio kraj. Ali nemoj mislit da nema zla. Ima ga možda više nego prije.

I vrag je doša pameti pa se pritajio, posta je prepredeniji. Eto zašto danas nema vukodlaka - smije se Mirko i dodaje;

- Kada bi se on prikaziva svakog dana ljudi bi se okrenuli Bogu. Ovako on djeluje na razne načine priko osjetila, tehnike i svih tih čuda. Mi mislimo da ga nema jer ga ne vidimo, ali viruj ti meni Mladene moj, doskora neće biti dovoljan samo jedan glogov kolac - zagonetno će Mirko Kekez.